U Hrvatskom slovu Zoran Vukman povukao je paralelu između aktualnih događanja u Americi koja je s oduševljenjem i poprilično ujedinjena u svojoj euforiji dočekala novog predsjednika Obamu, i EU koja nije bila u stanju riješiti ni plinsku krizu između Rusije i Ukrajine. Prokomentirao je i Vladimira Putina, njegovu karizmu i politiku i pokušao odgovoriti na pitanje zašto Rusi Putina toliko vole. "Bit će zanimljivo pratiti razvijanje političkih i strateških odnosa Obamine Amerike i Putinove Rusije. Na planu svjetske medijske propagande, Rusiji će biti teže s Obamom negoli s Bushom jer se Obami daju golemi krediti mirotvorca i „čovjeka nade“, iako ćemo tek imati priliku tog čovjeka vidjeti na djelu. Svaki Obamin potez bit će unaprijed pozdravljen, a svaki ruski odgovor diskreditiran. Hoće li biti efikasnija Obamina patetična retorika ili Putinova hladnokrvna samozatajnost? U svakom slučaju, i za budućnost politički pasivne Europe bit će presudan odnos SAD-a i Rusije. Ako Amerikanci puste Ruse na miru – u što sumnjam, i Europa će biti stabilnija. Na žalost, mnogi europski političari ne shvaćaju da je za stabilnu Europu važnija jaka Rusija negoli slaba."

 

 

Iz Hrvatskog slova donosimo komentar Mladena Pavkovića o pitanju o kojem se u hrvatskom društvu, točnije na hrvatskoj političkoj sceni često raspravlja, a to je, tko je odgovoran za današnju Hrvatsku, antifašisti ili branitelji u Domovinskom ratu. Na prvi pogled odgovor je poprilično lagan, no čemu onda tolike žustre rasprave i od kuda uopće argumenti za tezu koja to i nije i ne može biti? "Dakle, po predsjedniku Mesiću, bez partizana i Josipa Broza ne bi bilo Hrvatske! To trebaju znati mlade generacije, a ne učiti kako je Hrvatska nastala u krvi 1991., i još k tome pod vodstvom dr. Franje Tuđmana! A tko čini Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske? Prije svega, treba reći da su oni pravni slijednici Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata, zloglasnog SUBNOR-a, osnovanog 16. svibnja 1946., koji je na skupštini održanoj 16. travnja 1992. novim statutom promijenio ime u Savez antifašističkih boraca RH, a na skupštini održanoj 7. veljače 2002. u Savez antifašističkih boraca i antifašista RH. Od njegova "mnogobrojnog" članstva gotovo nitko, od 1990., pa do današnjih dana, nije sudjelovao u stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. To je istina koju djeca trebaju učiti u školi."

 

 

Iz Hrvatskog slova prenosimo komentar, bolje rečeno razmišljanje autora Stjepana Šuleka o posljedicama koje bi politika novoinauguriranog američkog predsjednika Baracka Obame mogla imati vezano kako uz zbivanja u svijetu tako i u Hrvatskoj. "On je još uvijek jedna velika nepoznanica jer je u svim svojim dosadašnjim nastupima prekoračio ono što mi obično nazivamo klasičnom Amerikom. Promijenio je više identiteta i ideologija, što ga čini ranjivim za nova vremena kojima bi on trebao biti simbolom. Neki su ga nazvali novim mesijom, a znamo kako u povijesti oni prolaze. Republika Hrvatska morat će se svakako truditi da i dalje njeguje prisne odnose sa SAD-om i da kao mala europska država, kojoj već mnogo godina EU uskraćuje pristup, čini sve kako bi u Obaminoj američkoj administraciji imala svog političkog zaštitnika."

 

 

Iz Hrvatskog slova donosimo urednički komentar Nenada Piskača o tome kako se ovih dana obilježava 70. godišnjica Sporazuma Cvetković-Maček i Uredbe o Banovini Hrvatskoj. Ovaj Sporazum i politički okvir u kojem je donesen mogu pomoći u razjašnjavanju okolnosti u kojima su se Hrvati u to vrijeme nalazili kako u Hrvatskoj tako i u BiH. "U današnjim okolnostima iskustvo Banovine Hrvatske može pridonijeti raspravi o rješavanju bosanskoga čvora i katastrofalnog položaja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Već sam pogled na zemljovid Banovine Hrvatske daje dovoljno poticaja. Tuđman je u knjizi Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji (Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1993., 2. tom, str. 253) primijetio kako su glavni problem u pregovorima Mačeka i Cvetkovića bile - „granice … glavni predmet spora bilo je pitanje Bosne i Hercegovine, te Vojvodine. Maček je u pregovorima polazio od pretpostavke da je moguće rješenje da BiH i Vojvodina budu zasebne jedinice, ili pak da budu podijeljene između Hrvatske i Srbije. Vodstvo HSS-a više se priklanjalo ideji podjele…“. Danas je Tuđman optužen da je „dijelio Bosnu“!"

 

 

Sukobi od pojedinačnih do ratova stalni su dio života – i povijesti i sadašnjosti. Oni nastaju kada se napadne, kada se brani od i kada se brani druge. Vođen istinom za dobro, iskustvom, voljom, znanjem i vjerom, odlučio razvio sam vlastiti odnos prema sukobima: Prvo, protivim se, ne podržavam i ne sudjelujem u napadu na druge ljude ili agresiji na države i narode. Drugo, nisam spreman braniti samoga sebe od napada, bez obzira na posljedice. Jednom sam se obratio za obranu sudu, danas više ne bih ni to. Treće –branio sam i branit ću nepravedno optužene i napadnute, nastojeći da se što bolje obrane, uz što manje stradanja i ističući moralnu odgovornost promatraća koji bi naknadno dijeli pravdu i preuzimali zasluge. Na temelju ovih stavova postavio sam zahtijeve u odnosu na knjigu „Hrvatska 1918 do 2008) prof. Dr. Ive Goldsteina. Ispričavam se g. Ljubu R. Weissu, kojem ne mogu odgovoriti jer bi time branio sebe. Podržavam stav g. Weissa da moj istup o "Goldsteinovoj knjizi 'Hrvatska 1918.- 2008.' traži, reagiranje. Predpostavljam da g. Weiss nije jedina „osoba koja cijeni znanstveni rad dr. Ive Goldsteina,“ i tražim da to javno pokažu, raspravom u HAZU, Sveučilištu, ili drugom javnom mjestu u Hrvatskoj, a potom može i u svijetu. Prije nego što nastavim želim Vama, mladima Hrvatske reći da je uspješna obrana Hrvatske tražila, nezavisno i cjelovito mišljenje, odlučno djelovanje nakon donesene odluke, odbacivanje medijske i propagandne agresije i hrabrost akcije bez obzira na posljedice. (dr.S.Lang)

 

 

Iz Glasa Koncila prenosimo komentar Ivana Miklenića, koji je na sličan način kako to čini i HKV Portal postavio pitanje o odgovornosti onih koji u Hrvatskoj obnašaju najviše političke funkcije. Naime, zbog uporne prakse vladajućih elita da se oglušuju na primjedbe i prijedloge vezane uz sudbonosna pitanja za ovu državu, stječe se dojam njihove samodostatnosti i samodovoljnosti, tojest osjećaj da je politička elita nespremna saslušati bilo kakav savjet i kao takva nedovoljno senzibilizirana ili uopće adekvatna za prevažnu ulogu koja im je dodjeljena u hrvatskom društvu. "Tragedija je i za hrvatsko društvo i za ljude koji imaju određene pa i značajne kompetencije na različitim životnim područjima ako oni moraju biti najprije podobni, ako se najprije moraju »prodati« odgovornima da bi ih tek onda oni uzeli ozbiljno. Tragedija je za hrvatsko društvo i sve hrvatske građane ako odgovorni nisu spremni prihvatiti dobronamjerne kritike, dobronamjerna upozorenja i dobre prijedloge, stručna i primjerena rješenja, ako nisu spremni prihvatiti ono što je bolje od njihovog. A u Hrvatskoj se neprestano događa da se neznatnim, epizodnim i sporednim pitanjima pridaje golema pozornost, da o tim u biti nevažnim stvarima raspredaju i političari i dežurni medijski znanstvenici i novinari, a da istodobno - kad je riječ o nekim sudbinskim pitanjima - vlada šutnja, ignorancija, kako odgovornih tako i medija."

 

 

Iz Hrvatskog slova prenosimo komentar u kojem se autor Mladen Pavković osvrnuo na aktualna otpuštanja trgovaca u Hrvatskoj, koja se neuvjerljivo pokušavaju pripisati novom Zakonu o zabrani rada nedjeljom. Pavković konstatira kako je među tim ljudima i velik broj branitelja, koje će kako stvari stoje njihovi poslodavci, koji su djelomično zahvaljujući i njima za vrijeme Domovinskog rata zgrtali svoje teško stečeno bogatstvo, otpustiti. I dok su branitelji na bojišnicama širom Hrvatske ostavljali svoje živote i zdravlje, ambiciozni "poduzetnici" su širili svoje mreže, da bi danas ponovno demonstrirali svoju beskrupuloznost tjerajući ljude na ulicu. "Međutim, većina tih današnjih hrvatskih tajkuna, hvali se kako je poštenim radom, koji je nekada trajao i do "25 sati dnevno", u samo nekoliko godina stvorila to silno bogatstvo, pa bez ikakve bojazni da će netko pitati kako i na koji način su stekli prvi milijun eura, poput holivudskih zvijezda natječu se tko će kupiti veću i skuplju jahtu ili helikopter, tko ima skuplji osobni automobil, raskošniji bazen, ili pak tko ima više vila, od kojih neke imaju i do četrdesetak soba. Kad se nekima od njih i predbaci da su svoje bogatstvo stekli u vrijeme kad je Hrvatska krvarila, oni, kao jedan, složno odgovaraju da su bili takvi zakoni, te da oni nisu dužni rješavati probleme ljudi koji su branili i obranili hrvatsku državu."

 

 

Nenad Piskač u svome uredničkom komentaru u Hrvatskom slovu piše o sveprisutnom don Ivanu Grubišiću, čovjeku koji je od strane određenih medija, ali i jakih političkih struja u hrvatskom društvu uzdignut na razinu moralne vertikale. Iako, pri tome nije jasno za koje se to hrvatske interese Grubišić zalaže, osim naravno za interese onih koji su ga i postavili na funkciju koju sada tako suvereno u tom istom društvu drži. "Promiče li on kao katolički svećenik crkvene interese tvrdnjom da je Crkva „u ovoj državi našla plodno tlo za širenje svojih interesa, jer koliko crkva god traži, svaka vlast će joj i dati jer nije uputno zamjeriti joj se“? Ne promiče. U „onoj državi“ valjda je Crkvi bilo bolje o čemu odlično svjedoči Stepinčeva kalvarija. Promiče li on kao građanin hrvatske nacionalne interese? Ne promiče. Nije digao glas protiv enormnog vanjskog zaduživanja, protiv odustajanja od gospodarskog pojasa, protiv odustajanja od ZERP-a, protiv slanja hrvatskih vojnika izvan državnih granica, protiv odricanja od hrvatske brodogradnje, protiv uslužne politike prema EU, Zapadnom Balkanu i nesvrstanima, protiv instaliranja provoditelja velikosrpske agresije u hrvatsku vlast, protiv progona hrvatskih branitelja i tako dalje. Promiče li on interese općeg dobra, primjerice, demografsku obnovu ili zaštitu obitelji kao povlaštenog mjesta života? Ne promiče. Sjećate li se je li digao glas protiv nedjeljnog rada u trgovini ili protiv komunističkog važećeg zakona o pobačaju?"