Detalji

Objavljeno: 16. siječnja 2009.

Illma de Murska (rođena kao Ema Pukšec u gradu Ogulinu, 1834. – 1889.) bila je operna diva međunarodne slave, nadimaka Hrvatski kanarinac i Hrvatski slavuj. Pjevala je u Italiji, Španjolskoj, Mađarskoj, a najplodnije razdoblje imala je u Austriji, u Beču. Pjevala je i u Berlinu, Hamburgu, Parizu i Londonu, a nastupala je i na turnejama u Australiji, Rusiji, Sjedinjenim Državama i Novom Zelandu. U St. Petersburgu je pjevala na dvoru, i ruska joj je carica darovala briljantnu ogrlicu. (ovdje vidjeti detalje). U Melbourneu u Australiji postoji ulica nazvana u njenu čast, De Murska Street.

Detalji

Objavljeno: 09. siječnja 2009.

Hrvati se mogu ponositi i dvojicom izvrsnih renesansnih skladatelja. Jedan od njih je Julije Skjavetić (Schiavetti), koji je djelovao u 16. stoljeću. Između 1557. i 1573. živio je Šibeniku, gdje je vodio zbor u čuvenoj šibenskoj Katedrali sv. Jakova. Skladao je zbirku madrigala za 4-5 glasova i zbirku moteta za 5-6 glasova (obje izdane u Veneciji, 1563. odnosno 1564. godine). Značajna zbirka njegovih moteta čuvala se u Dresdenu, ali je nestala po uništenju grada 1945. Na sreću, pronađena je 1993. u Krakowu.

Detalji

Objavljeno: 28. studenoga 2008.

Ivan Mane Jarnović (1740.-1804.) bio je izuzetni hrvatski violinist i skladatelj 18. stoljeća. Vjerojatno je potjecao iz Dubrovnika. Imao je istinsku europsku karijeru – svirao je, skladao i ravnao u Francuskoj (Pariz), Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, skandinavskim državama, Engleskoj. Svirao je prvu violinu u orkestru ruske Katarina II. Jarnović je skladao oko 50 komornih instrumentalnih djela, 22 violinska koncerta (17 ih je sačuvano), a poznat je i po tome što je uveo romance kao spori stavak u strukturu violinskog koncerta. Njegov je život opisan u romanu Jarnowick G. Desnoisterresa (Le Brisoys, Pariz 1844.), te u zbirci n Scènes de la vie d'artiste (Scene iz života umjetnika) P. Smitha (Une leçon de Jarnovic (Jedna lekcija Jarnovića), Paris, 1844.).

Add a comment Add a comment         Opširnije...

Detalji

Objavljeno: 14. studenoga 2008.

Cithara Octochorda najznačajnija je stara zbirka latinsko-hrvatskih crkvenih pjesama. Objavljena je 1701. u Beču, pretisak je objavljen 1723. ponovno u Beču, a 1757. je tiskana i u Zagrebu. Ova impresivna, monumentalna knjiga sadrži 235 hrvatskih pjesama na kajkavskom dijalektu. Pjesme su predstavljale dio takozvane Zagrebačke crkvene službe, koja je ukinuta 1878. godine. Vrlo lijepa internetska stranica posvećena ovom biseru hrvatske kulture može se naći na adresi Nacionalne i sveučilišne knjižnice [Cithara Octochorda].

Detalji

Objavljeno: 17. listopada 2008.

Ne možemo poreći činjenicu da neki poznati povjesničari hrvatske glazbe (primjerice Lovro Županović, Ennio Stipčević) dokazuju da je prva hrvatska opera 80 godina prije opere "Ljubav i zloba" Vatroslava Lisinskog. Ime skladatelja je Julije Bajamonti (1744.-1800.). 1796. je Bajamonti napisao članak "Il medico e la musica" ("Liječnik i glazba"), esej o terapiji glazbom, jedan od prvih u povijesti, u kojem je pokazao da glazba ima terapeutsku snagu. Bio je najplodniji i najraznolikiji hrvatski skladatelj svog vremena (230 djela, neka su nedovršena).

Detalji

Objavljeno: 26. rujna 2008.

Petar Nakić (1694.-~1769.), rođen u okolici grada Šibenika, bolje poznat po svom talijaniziranom imenu Pietro Nacchini, jedan je od najvažnijih predstavnika hrvatskog kasnog baroka i ranog klasicizma. U mnogim gradovima Sjeverne Italije, te u manjem broju mjesta u dalmatinskom dijelu Hrvatske (Nerežišće i Supetar na otoku Braču, katedrala u Rabu na otoku Rabu, crkva Sv. Frane u Šibenik, samostan Visovac na rijeci Krki) njegova je radionica izgradila više od 300 orgulja vrhunske kvalitete (prema nekim podatcima više od 500!). Gradio je sofisticirane orgulje za veliku crkvu u Padovi (sustav 20 registara i dva manuala), ali su one nestale u požaru 1926.

Detalji

Objavljeno: 19. rujna 2008.

Prvi hrvatski rukopis s neumama crkvene glazbe potječe iz 11. stoljeća. Osorski evanđelistar (1080.-1082.) iz samostana sv. Nikole u Osoru (otok Cres) napisan je na beneventani, ukrašen inicijalima vrste Monte Cassino, i popraćen je starim neumama. Taj evanđelistar sadrži među ostalim molitvu za Papu, za bizantskog cara i za kralja koji je u to doba bio stvarni vladar (regis nostri) – hrvatskog kralja Zvonimira. Evanđelistar se čuva u Vatikanskim arhivama. Neke od božićnih narodnih pjesama iz 12. stoljeća još su popularne. Zanimljivo je da Hrvati imaju više od 500 (pet stotina) božićnih pjesama. Postoje božićni stihovi koji imaju dedetak različitih melodija, koje se znatno razlikuju od područja do područja. Broj hrvatskih božićnih pjesama zapanjujuće je velik čak i u svjetskim razmjerima.