Vraćamo se tako u svršetak prošloga tjedna, kada su se poklopila dva događaja: avetinjski skup u Kumrovcu, s bezubim jugoomladincima uglavnom iz „regiona“, a nedaleko, u Varaždinskoj županiji u isto vrijeme pokop pronađenih zemnih ostataka Hrvata, pobijenih po višnjoj zapovijesti toga slavljenog zločinca Tita, u sklopu mračne i sustavne krvave represije, koju habulinci nikako ne mogu priznati, nije se dogodila, govore…

Vidim u tisku da neki muljaju, te se pitaju koji je pravi Dan državnosti. Pravi je i jedini 30. svibnja, a muljatorima jedinica iz povijesti. Sjećam se kada su ga bili maknuli, a ja u govoru Hrvatima u Švicarskoj svečano obećao da ćemo ga vratiti. I jesmo. A sada idemo prema Tijelovu. I taj bi blagdan crveni rado maknuli. (H. Hitrec)

U posljednjim desetljećima, već u dvadesetom stoljeću, nagrada za književnost dodjeljuje se većinom osvjedočenim ljevičarima i njihovim djelima koja se klone transcendencije, počivaju u horizontali križa razapetosti ljudskoga života, a ne bacaju pogled na okomicu istoga križa koja je utkana u religijske zasade čovječanstva i sadrži onostrano i vječno. (N. Nekić)

Uz objavljivanje dvojezične knjige „Bleiburška tragedija i britanska obmana – Svjedočanstva bivših britanskih časnika“ i njezina predstavljanja u Zagrebu i Mostaru, razgovarali smo s autorom, uglednim povjesničarom dr. Antom Čuvalom. (T. Šovagović)

Razbjesnili smo ljute guje svojim još daleko dubljim hrvatskim znamenjem negoli su naše kurije i dvorci – izbezumili smo ih kamenim Kraljevstvom, onim koje seže do u deseto stoljeće i sve o njemu prikazali na veličanstvenoj izložbi u Klovićevim dvorima na našem Griču. (N. Nekić)

I gle najednom čuda na Dan državnosti 30. svibnja ove 2026. godine, događaj koji nisu zabilježili kao vijest dana otuđeni hrvatski mediji. U Zrinu se nije okupila politička elita, pa čak je izostala i ona jadna lokalna. (D. Borovčak)

Milanović je ovih dana ustvrdio kako je „većini nas 1991. bila nejasna godina, teška i komplicirana“. Teška i komplicirana svakako jest bila. Neizvjesna također. No nejasna? (D. Dijanović)

Unatoč tomu što je Nowak više puta ponovio da je izboden i da ne može disati, policajci mu nisu povjerovali niti su prepoznali težinu njegovih ozljeda. Umjesto toga, uhitili su umirućega mladića dok je ležao na tlu jer ga je njegov napadač optužio za rasizam. (hkv)

Postjugoslavensko snatrenje o Nobelu u punini svoje provincijske svjetskosti doimlje se kako kome, nekomu smiješno, nekom opet tužno, no tragično je to što je, uslijed te književne anomalije, uistinu hrvatska misao, a time i hrvatska književna misao potisnuta na marginu, protjerana. I življa je bila osamdesetih godina prošloga stoljeća nego danas. (D. Pešorda, HT)