Iz Hrvatskog slova prenosimo urednički komentar Nenada Piskača u kojem je prokomentirao svakog pojedinog a do sad spominjanog mogućeg kandidata za hrvatskog predsjednika na sljedećim predsjedničkim izborima. Ono što je lako uočljivo jest da ih ponajviše dolazi iz "okrilja" predsjednika Mesića, a nije nevažno da se upravo ta imena spominju baš kao ona koja će odigrati najvažnije uloge na izborima. Živi bili pa vidjeli... "Odmah nakon debakla Vidoševića, glavni urednik s Pantovčaka kreirao je naslovnicu svojega biltena na kojoj piše: Inicijativa hrvatskih biznismena – Dragičevića za predsjednika. Pomislih možda su „hrvatski biznismeni“ pronašli spasonosno rješenje. Kad ono jedino obrazloženje ove kandidature stane u rečenicu: Dragičević zna upravljati velikim sustavima! Misli se na Inu u kojoj je predsjednik uprave. Ina je u vlasništvu Mađara. Stoga bi bilo logično da Tomislava Dragičevića neidentificirani lobi „hrvatskih biznismena“ kandidira za predsjednika Mađarske. Hrvatska nije Mađarska poznato je iz povijesti. Hrvatska nije ni veliki sustav, jer da jest, već bi bila u punopravnom članstvu Europske unije s ostalim velikim sustavima: Francuskom, Njemačkom i Velikom Britanijom. U kojim okolnostima je Hrvatska veliki sustav? U okolnostima koji vladaju u „regionu“. Hoću reći da je i Dragičević balon-kandidat."

 

 

Na temu terorističkih napada 11. rujna u New Yorku, terorističkih eksplozija u Londonu i na Baliu, sukoba Izraela s Hamasom i Hezbolahom na izraelskim granicama, a sada i događajima u Munbai s Portala Necenzurirano.com donosimo komentar sveučilišnog profesora Raphaela Israelia koji predstavlja svojevrsnu izraelsku perspektivu, odnosno viđenje spomenutih događanja. Ovaj tekst je zanimljiv jer otkriva kako se u Izraelu doživljavaju aktualna svjetska zbivanja, gdje se ne zaobilazi ni naše susjedstvo: "...Zapad je dopustio da se muslimanski džihad ukorijeni na kontinentu naglašavajući srpsko etničko čišćenje, uzrokujući time prekid kršćanskog kontinuiteta između Rusije i Srednje Europe do Egejskog mora, stvarajući i održavajući stalnu vezu oživljene muslimanske prisutnosti od bivše Jugoslavije do Turske, nadajući se pritom da će oživjeti turski model "Islamske promjene" i spasiti europske granice od muslimanske navale. Kosovo je odvojeno od Srbije, pod okriljem UN-a, dok je u Turskoj muslimanska fundamentalistička stranka preuzela vlast 2002. Jednoglasno ustajanje protiv prijetnje islamskog svijeta, cijelog Zapada i ostalih nemuslimanskih zemalja postalo je glavni faktor za uspješnu borbu protiv njih. Čak i muslimanski režimi koji surađuju sa Zapadom, kao Egipat, Saudijska Arabija ili Afganistan, imaju problema sa legitimitetom u vlastitim zemljama, i njihovo stanovništvo obično zauzima pro džihadsku orijentaciju protiv politike svoje vlade. Čak i u slučajevima gdje je legitimitet dobiven na stranačkim izborima, kao u Pakistanu i Turskoj, velik dio populacije ostaje anti američki orijentiran i protiv zapadnog uplitanja u njihove zemlje. To znači da trebaju biti postavljene jače granice između onih koji pružaju zaklon teroristima, pa makar i teška srca, i onih koji se brane od njih.".

 

 

Kako stvari danas izgledaju haaško Tužiteljstvo očito je suočeno s velikim teškoćama u slučaju Gotovina, Čermak i Markač. Naravno, takvo što je velikim dijelom plod odličnog rada braniteljskog tima, no djelomično je tako nešto bilo i za očekivati s obzirom na gluposti na kojima se temelji optužnica. Ogorčeni tužitelji u vlastitoj su nemoći pritisnuli hrvatsku Vladu da im pripomogne u pronalasku nekakve imaginarne dokumentacije, takozvanih topničkih dnevnika (?!) koji bi im valjda trebali odjednom nakon godina prikupljanja dokaza biti ključni u spašavanju njihovih neodrživih teza. Izgleda da su odvjetnici generala trebali biti zaduženi ne za obranu, već za skupljanje dokaza u korist tužiteljstva, a pošto to nisu napravili - zato što takvih dokaza jednostavno nema ili zato što ih nisu dostavili, potpuno nebitno, njih treba kazniti. O najnovijem paradoksu haaške priče piše i Davor Ivanković u Večernjem listu. Naime, Tužiteljstvo je u Hrvatskoj očito našlo «sponzore» koji su se potrudili optužiti jednog od branitelja, zagrebačkog odvjetnika Marina Ivanovića da je, pazite sad, ne za uništavanje dokumenata nego za posjedovanje jedne jedine kopije dokumenta koju je primio putem e-maila.(mmb)

 

 

Dvadeset godina od apostolske pobudnice "Christifideles laici": pamćenje, razvoj, novi izazovi i zadaće - bila je tema 23. plenarnog zajedanja Papinskoga vijeća za laike, koje je održano od 13. do 16. studenoga u Vatikanu. Kao član toga vijeća, na zasjedanju je sudjelovao i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U subotu 15. studenoga sudionike skupa primio je papa Benedikt XVI. U nastavku iz Glasa Koncila donosimo najzanimljivije dijelove njegova izlaganja, u kojem je naglasio potrebu evanđeoske formacije i pastoralne podrške za novi naraštaj katolika zauzetih u politici, koji će biti dosljedni vjeri koju ispovijedaju. "Njihova je zadaća preuzeti na sebe svjedočanstvo ljubavi, osobito prema najsiromašnijima, prema onima koji pate i onima koji su u potrebi, kao i latiti se svakog oblika kršćanskog djelovanja usmjerenog k stvaranju uvjeta za sve veću pravednost i mir u ljudskom suživotu, kako bi se otvorili novi putovi za evanđelje".

 

 

Iz Novog lista prenosimo zanimljivo reagiranje potaknuto Latinicom od 6. listopada ove godine. No, Latinica je samo povod napisu dok je tema puno općenitija, i bavi se odgovorom na pitanje - kome služi ustaštvo danas? Tako autor prof. dr. sc. Ivo Rendić Miočević piše: "... priča o antifašizmu potrebna je danas svim aktivnim komunističkim kadrovima koji su bez lustracije zadržali visoke položaje u Hrvatskoj na svim područjima. Oni pričom o antifašizmu žele obraniti svoj dominantni položaj u društvu, a održavanje bauka ustaštva (koji u stvari danas ni nije toliko jak kako ga prikazuju) služi im da svoje zločine iz totalitarizma, za koje nitko nije odgovarao, prikriju usmjeravanjem osude na drugoga." No, autor ide i dalje, pa se osvrće i na svu nedemokratičnost liberalne demokracije: "Kritika demokracije, koja se s liberalizmom povezuje sintagmom liberalna demokracija je nastavna tabu – tema jer programeri školstva ne žele mladima objasniti nesavršenost demokracije koja se može pretvoriti u običnu frazu, lažni narodni suverenitet i sredstvo smjenjivanja političkih elita (stranaka) putem izamanipuliranog i izvaranog biračkog tijela. Autori koji kritiziraju pojave povezane s liberalnom demokracijom: globalizam, neoimperijalizam i potrošačko društvo te nas opominju da danas živimo u svijetu simulacija u kojem zapravo stvarnost nestaje (npr. N. Chomski) isključeni su iz naših škola".

 

 

Međunarodni je sud pravde u Haagu preuzeo nadležnost za tužbu koju je Hrvatska 1999 godine podnjela protiv Srbije zbog počinjenog genocida. Hrvatski su dužnosnici danas jednoglasni kako se radi o velikom uspjehu hrvatske politike i jedinom načinu da se zadovolji pravda i povijesna istina. No, politička, ali i strukovna elita proteklih godina po tom pitanju i nije bila toliko usuglašena kako se to danas možda čini. Primjerice, «moralna vertikala» društva Žarko Puhovski u više je navrata ustvrdio kako je sama tužba zapravo bespredmetna. U tom su se tonu izjasnili i određeni dužnosnici (primjerice Šeks), ali i struka predvođena Ivom Josipovićem. Zanimljivo je kako se u tom smislu protekle godine izjasnio i današnji ministar pravosuđa Šimonović koji je u više navrata istaknuo kako bi tužbu trebalo povući, a danas se o istoj izražava u superlativima, a i s nešto drugačije pozicije ili funkcije. Sve su to činjenice koje ukazuju na prevrtljivost političke elite u Hrvata. Jedini koji je u svom izričaju posljednjih godina pokazao «zavidnu» razinu ustrajnosti jest predsjednik Mesić koji ne odustaje od svojih pro-"antifašističkih" i pro-regionalnih parola, o čemu jezgrovito i jasno piše Tihomir Dujmović u Večernjem listu. "O komunističkom dobu kaže: ”Tražim i jasno stajalište prema razdoblju u kojem je Hrvatska bila dio jugoslavenske federacije pod vlašću stranke koja se nazivala komunističkom”. Dakle, ta stranka nije provodila tipičan komunistički teror, ona nije bila originalni izdanak ruske komunističke škole koja uključuje Goli otok, Bleiburg, ukidanje višestranačja i tržišnih gospodarskih odnosa. Ne, to je svjetska premijera novog slogana: ”Stranke koja se nazivala komunističkom”. Da nije možda u biti bila socijaldemokratska?! Da forma nekad čini sadržaj, potvrđuju i Mesićeve riječi kad traži da i, nakon što uđemo u euroatlanske integracije, zastupamo naša stajališta “ne svijajući kičmu”. “Očekujem od budućeg predsjednika da ustraje na takvom kursu.” Kursu!!! “Kurs” u doba 
iPhonea! “Kurs” i 21. stoljeće! Da to nije Lončar posudio Jakiću svoju kemijsku? Možda, ali oni su tu back vokali. Ovo je bio Mesić."(mmb)

 

 

Za uvjeriti se da je mahnito i sa zdravim razumom ne baš puno povezano zagovaranje jugoslavenskih integracija u nekim novinama dobilo najviši prioritet ne treba ništa više nego pobrojati članke koji forsiraju u ovom ili onom obliku spone s našim srbijanskim susjedima. A koliko je ovakvo pisanje zapravo opasno, i o kakvim se "tikvanima" radi u ovoj medijskoj pripremi, najbolje su pokazale prošlotjedne izjave Vuka Jeremića koji je na krilima svega onoga što je učinila hrvatska treće-siječanjska politika više puta ustvrdio kako je Republika Hrvatska etnički očistila 250.000 tisuća Srba. A ne o tikvama, već o sađenju tikvi piše Milan Ivkošić u svojoj zadnjoj kolumni u Večernjem listu pod naslovom "Tko sa Srbijom tikve sadi...", a u kojoj je dan kratki presjek svega onoga čime su hrvatski političari doprinijeli ovakvim optužbama koje s istinom - poznatom barem  još nama u Hrvatskoj koji smo sve to proživjeli na pravoj strani - nemaju nikakve veze.(mm)

 

 

Srbijanski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić ponovio je u srijedu na beogradskoj televiziji optužbe da je Hrvatska etnički očistila 250.000 Srba sa svoga teritorija u operaciji Oluja."Neke teške stvari su činjene na ovim prostorima tijekom 90-ih godina. Srbija nije izuzeta od toga, ali činjenica je da je hrvatska država etnički očistila 250.000 ljudi sa svoga teritorija zbog toga što su bili pripadnici srpske nacionalnosti. Prema tome, oni su očišćeni. Od toga se ne može pobjeći. To nije bilo izvađeno iz bilo kakvog konteksta, to je jedna sušta istina. Vjerujem da bi bilo dobro da se zbog zajedničke budućnosti regije zapadnog Balkana u EU svi okrenemo istini, da je prihvatimo onakvu kakva jeste", rekao je Jeremić. Kao što smo pisali na Portalu hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova ovoga je puta pravovremeno reagiralo na objede srpskoga ministra. No, ono što je ipak ponajviše važno jest mišljenje javnosti. A srpska se javnost u većem dijelu sudeći prema pisanjima medija i izjavama i reakcijama takozvanih običnih ljudi s Jeremićem slaže. Jeremićeva «istina», danas je istina srpskoga naroda. I polagano postaje novi mit. Onaj isti kakav se umjetno nametnuo hrvatskome narodu nakon završetka Drugoga svjetskog rata, u smislu povijesne krivnje kojom se nastojala postići poslušnost Hrvata unutar i pod jarmom komunističke Jugoslavije. Danas se ova nova «istina» o etničkom čišćenju Srba u Hrvatskoj koristi na isti način, kako bi se Hrvatsku ponovno upreglo da vuče kola zapadnog Balkana.(mmb)