I dok ciljevi Izraelskog upada u pojas Gaze sve manje jasni, a broj žrtava među Palestincima ubrzano raste, na horizontu se skupljaju novi crni oblaci. Marko Barišić piše u Vjesniku o razvoju situacije u Afganistanu i neuspješnosti zapadnih sila u stabiliziranju zemlje u kojoj i Hrvatska ima vojne postrojbe. "Washington najavljuje da će iz Iraka u Afganistan još tijekom zime prebaciti desetke tisuća vojnika koji bi trebale donijeti prevagu u ratu s talibanima. Kakav je trenutačni odnos snaga, pokazuju i prilično pesimistične izjave vojnih čelnika koalicijskih snaga koji se više ne ustručavaju govoriti kako se talibane zbog široko rasprostranjene potpore među stanovništvom sada teško može vojno poraziti, te predlažu neku vrstu političkog rješenja. Zagovaraju početak pregovora s frakcijama umjerenih talibana koje bi, po njima, trebalo uključiti u novu vlast, da bi se potom onda pristupilo obračunu protiv radikalnih islamističkih skupina."

 

 

Iz tjednika Fokus donosimo komentar Domagoja Ante Petrića o fenomenu takozvanog eurorealizma, čija je nerazvijenost jedan od glavnih uzroka nepokretnosti i nedjelotvornosti EU. Također piše i o potrebi jačanja hrvatskog realizma te potrebi razmišljanja o alternativnim gospodarsko-ekonomskim planovima razvoja i održanja države izvan EU, u koju još u dogledno vrijeme ne ćemo ući, ali i izvan Zapadnog Balkana. "Hrvatski realizam zahtjeva da se nakon monotematičnog pričanja o rokovima našeg navodno skorog ulaska u EU, predloži alternativni program političke i gospodarske održivosti izvan te Zajednice ali također i izvan rusko-balkanske alijanse Zapadnoga Balkana. U vremenima pluripolarizma koji se ponovno pojavljuje u današnje vrijeme, nije nemoguće pronači putove opstanka u okviru neovisnosti, pogotovo uzevši u obzir da Hrvatska ima relativno male potrebe za svoju ekonomsku održivost. Njemačka, Francuska, Sjedinjene Američke Države, Nizozemska, Rusija, Kina, Brazil i niz drugih zemalja, gotovo šutke uvađaju protekcijonizam, svojim mega-subvencijama bankarstvu, automobilskoj industriji i drugim djelatnostima krše pravila otvorenih granica i konkurentnosti, EU odgađa sporazum o slobodonoj trgovini sa zemljama Zalijeva, a gotovo svi zaključci do kojih se je došlo na konferenciji G-20 prošloga studenoga u Washingtonu, pali su u vodu."

 

 

S vjerskog portala Križ života donosimo razmišljanja svećenika Marija Buljevića na temu Svete obitelji u odnosu na suvremenu obitelj 21. stoljeća, a povodom blagdana Svete obitelji prošle nedjelje. Buljević naglašava kako obitelj nije više na okupu, međusobno imaju različite, češće i oprečne stavove i interese, sve je manje zajedničkih ciljeva, sve češće se brani svatko sam za sebe. "Nema više starijega člana obitelji na čelu stola, pa je iskustvo i mudrost pomaknuta kao suvišna. Zapravo, to nema tko ni primijetiti. Roditelji rade do 16 sati. Na ploči piše poruka što izvaditi iz hladnjaka i zagrijati. Ne piše da se ruča za stolom, pa se s tanjurom ide u naslonjač, pritišće daljinski i gleda Big Brother i slične serije, vješto planirane naslove… usput se mrvi po tepihu, s ispruženim nogama na stolu. Kad dođu roditelji, jedno dijete mora na engleski, drugo na trening. Kad se vrate kući, već je noć. Svi su umorni. Otac obitelji će pogledati vijesti. Da, donijet će i novinu, jer jutros nije uspio sve pročitati. Majka će za sutra pripremiti ručak, čistu odjeću, a kad djeca legnu i ona će kratko pogledati TV novosti. Djeca su pred spavanje poljubila roditelje. Otac ih je pitao kako su, je li sve u redu, a ona su odgovorila: OK. Dovoljno. U nedjelju se Ani ne ide na misu. Dosadno joj je. Više ne pjeva u zboru, ne pjeva više ni Marija, ni Petra."

 

 

Iz Večernjeg lista donosimo zanimljiv tekst novinara Zvonimira Despota o današnjoj pogrešnoj percepciji Josipa Broza Tita kao "velikog" Hrvata. Naime, Tito se za vrijeme svog života od hrvatske nacionalnosti u više navrata oštro ograđivao, naglašavajući kako je on po nacionalnosti prije svega Jugosloven. Dakle, kvalificiranje Tita Hrvatom protivno njegovim, više puta izraženim stavovima, moglo bi se tumačiti i kao kršenje njegovog prava na nacionalno opredjeljenje. Usput budi rečeno, autor ovog tematski u današnjoj Hrvatskoj "intrigantnog" komentara Zvonimir Despot, također se, baš poput kolege Dujmovića u Večernjem listu  proteklih dana našao na crnoj listi. Ako se pročita ovaj, ali i drugi njegovi članci, jasno je i zašto i kome bi mogao smetati svojim pisanjem. "Ja sam protiv svakog pritiska u pogledu nacionalnog opredjeljenja, tj. da se ljudi moraju izjašnjavati da pripadaju ovoj ili onoj naciji. Ne moraju. Ima čitav niz ljudi kojima to smeta. Dobro je da se ljudi opredjeljuju, jer se od toga ne može pobjeći. Ja sam rođen u Hrvatskoj, kao i moji preci u Zagorju. To svi znaju. Ali, ja sam Jugosloven, po svojoj funkciji, po svemu...” Tako je Josip Broz Tito zborio delegaciji Saveza omladine Jugoslavije 1971., kada je govorio o svome nacionalnom opredjeljenju. Unatoč tim njegovim riječima, predsjednik Stipe Mesić na skupu antifašista o povijesnim udžbenicima kaže: “Zašto u udžbenicima ne bismo naglasili da je Josip Broz Tito, legendardni vođa antifašističkog pokreta i danas cijenjen širom svijeta, bio Hrvat!?”"

 

 

O Ivkošićevom stradavanju na HRT-u izvijestili smo isti dan iz vijesti Portala Javno.hr. Odmah su se već spominjale teške ozljede, koje su nam kasnije potvrdili i bolnički krugovi. Stradavanje po toj prvoj vijesti uslijedilo je nakon što su u Ivkošićevoj neposrednoj blizini ispaljene konfete pod velikim pritiskom, dok se u kasnijim vijestima iz izjave glasnogovornika HRT-a Janosa Römera navodilo kako je Ivkošić bio na drugom kraju studija, odnosno udaljen desetak metara od mjesta s kojeg su ispaljivanje konfete. Što se točno dogodilo ostalo je do danas nejasno budući da o cijelom događaju nije bilo drugih službenih izvještaja. U svakom slučaju, očekuje se duži oporavak, čiji ishod se sa sigurnošću ne može predvidjeti. Ovom prilikom svi mi uključeni u rad oko Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća novinaru i kolumnisti Milanu Ivkošiću želimo potpun oporavak i da mu bolnički božićni dani budu što je moguće mirniji, radosniji, i svakako - blagoslovljeni. U nastavku prenosimo "Tjednu inventuru" koja je u subotu ipak izašla u Večernjem listu, kao i komentar "Budite običan svećenik!" objavljen u četvrtak.(mm)

 

 

U Hrvatskom slovu Mladen Pavković piše o nerealnoj slici koja je u današnjoj Hrvatskoj stvorena o hrvatskim braniteljima kao i nedopustivo lošoj situaciji financijskoj i moralnoj u kojoj žive, a što dokazuje ogroman broj samoubojstava u njihovim redovima. "Oni koji bi najviše imali razloga vikati "Stegnite vi remen, bando lopovska" uglavnom šute, ili nijemo promatraju sve te silne prosvjednike, kojima je voda došla do grla. A riječ je o hrvatskim braniteljima, ljudima koji su bili prvi kad je trebalo, a koje ni prosvjednici više ne spominju. Ako ih netko negdje u svom govoru slučajno i dotakne, onda ne čini to da ih hvali i da im zahvali, već se iskoristi svaka prigoda da se postavi pitanje – kako ih tako mnogo ima, čak pola milijuna (sic!)? Uz to, kad se začuje nešto takvoga, nedostaje još da netko od tisuća okupljenih na nekom trgu ne zaurliče – "bando lopovska"! Gdje su nestale sve te godine, ti dani ponosa i slave, gdje su se sklonili oni koji su stvarali hrvatsku državu i koji su u nju ugradili sebe i svoje živote i bez kojih bi napokon hrvatska povijest bila posve drugačija?"(M.Pavković)

 

 

Nenad Piskač u uredničkom komentaru u Hrvatskom slovu komentira ili bolje rečeno uspoređujke današnju gospodarsku situaciju i financijsku krizu u Hrvatskoj, s onom koja je tresla Jugoslaviju prije nekih dvadesetak godina. Primjećuje kako je itekako moguće povlačenje raznoraznih paralela između tadašnjih i sadašnjih prilika, s time da je jedina značajnija razlika možda samo u pukoj terminologiji. "Tako je bilo u Jugoslaviji prije 20 godina. A danas? Bolonja je šuvarica. Olli Rehn se ponaša prema Hrvatskoj kao Brežnjev prema Titu. Drug je kapitalist. Gospodin je nezaposlen. Inokosni poslovodni organ je menadžer. Menadžer je provoditelj sanacije i prodavatelj saniranoga za nižu cijenu od sanacije. Privredu je zamijenilo gospodarstvo. Radnička klasa je tržište radne snage. Program stabilizacije Milke Planinc pretočen je u stand by aranžmane i život na kredit. Državne banke zamijenile su strane. Optuživanje Crkve produženo je proganjanje Stepinca. Pumpanje svekolike srpske ugroze ostalo je nepromijenjeno. Nepromijenjen je i visoki trošak birokracije prikopčane na proračun. Komunizam je antifašizam. Politiku nesvrstanih zamijenila politika strateških partnera. Hrvatski nacionalizam prepjevan je u novu paradigmu patriotizma. Beograd je Bruxelles."(N.Piskač)

 

 

Iz Glasa Koncila prenosimo komentar Ivana Miklenića na temu znanstvenog skupa »Kardinal Alojzije Stepinac svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće«. Taj je skup održan u organizaciji Varaždinske biskupije i župe Lepoglava u Lepoglavi u petak 5. prosinca u povodu 10. obljetnice beatifikacije kardinala Stepinca i 57. obljetnice njegova prelaska iz zatvora Lepoglava u kućni pritvor Krašić, a zajedno s misom kardinala Josipa Bozanića u zatvorskoj ćeliji u kojoj je boravio bl. Stepinac. Skup je između ostalog rezultirao i zahtjevom sudionika upućenim Vladi odnosno Saboru da se omogući revizija ne samo političkog procesa protiv nadbiskupa Alojzija Stepinca nego i procesa protiv više stotina svećenika i domoljuba koji su živjeli za samostalnu i slobodnu Hrvatsku. "Dnevni listovi ili su prešutjeli ili su kao Večernji list i Vjesnik donijeli nekoliko redaka o skupu prešućujući zahtjeve za revizijom procesa i osnivanjem pravno-povijesne komisije, a Jutarnji list tek je na svojoj internetskoj stranici u nedjelju 7. prosinca izvijestio o izjavi kojom je zatražena revizija procesa nadbiskupu Stepincu i drugim žrtvama političkih sudskih procesa, prešućujući drugi zahtjev da se osnuje pravno-povijesna komisija".(I.Miklenić)