Pa iako Hrvatska posljednjih dana zasigurno ulaže značajne napore da bi naložila kotlove Balkan Expressu koji bi je kao «lokomotivu regiona» trebao odvesti u «nove pobjede», nekima čini se ni to nije dovoljno. Oni traže još bolju i kvalitetniju suradnju Hrvatske i Srbije. Tako je primjerice predsjednik Mesić na regionalnoj konferenciji Igmanske inicijative u Zagrebu doslovno zavapio kako ne smijemo zatvarati oči pred činjenicom da hrvatsko-srpski odnosi trenutno stagniraju i poetično prisnažio kako su kanali komunikacije Hrvatske i Srbije prazni te da izostaju razgovori o međusobnim odnosima. A da kanali ne bi dugo ostali, kako to predsjednik lijepo reče prazni, šef srbijanske (ne)diplomacije Vuk Jeremić itekako se potrudio da tako ne ostane. Pa je Jeremić te iste kanale napunio svojim nazovimo to tako izjavama (a mogli bismo se izraziti i slikovitije), ustvrdivši u intervjuu novinskoj agenciji Tanjug da je Hrvatska odgovorna što odnosi između dviju država nisu na razini kakva je potrebna “da bi regija funkcionirala harmonično”. Pritom je naveo nekoliko optužbi na račun Hrvatske, no ključna je zamjerka što ne odustaje od tužbe za genocid. Prema njegovim riječima, Hrvatska s tom tužbom nema nikakve šanse za uspjeh jer je upravo ona «etnički očistila svoj prostor od srpskoga stanovništva». Kao što se iz priloženog vidi Srbija i dalje ostaje pri svojoj retorici kojom ne samo da izjednačava krivnju Srba i Hrvata za Domovinski rat, nego sustavno imputira Hrvatskoj odgovornost za etničko čišćenje.(mmb)

 

 

Kako piše ljubljansko «Delo», Slovenija i Hrvatska su, ne samo po međusobnoj trgovinskoj razmjeni nego i po međusobnim investicijama, jedna drugoj vrlo važni gospodarski partneri, a još veća suradnja može se očekivati s uključivanjem Hrvatske u Europsku uniju. Pa iako više od četvrtine ukupnih slovenskih investicija ide u Hrvatsku i više od 140 slovenskih poduzeća aktivno u njoj posluje iz retorike se koju prakticiraju slovenski političari nikako ne bi moglo zaključiti da je Hrvatska Sloveniji tako strateški bitna destinacija. Oni sustavno demonstriraju svoju političku agresivnost, bacajući Hrvatima klipove pod noge u namjeri ostvarivanja vlastitih teritorijalnih i interesno-gospodarskih pretenzija. No, brojke i statistike za razliku od slovenskih političara govoire istinu, stoga bi ih možda trebalo uzeti u obzir kao jedan od mogućih lijekova za uvriježenu slovensku bahatost. Zanimljivo je u tom smislu priopćenje udruge «Mare nostrum» koja kao rješenje predlaže varijantu hrvatskoga bojkotiranja slovenskih proizvoda, koje iako ima malo izgleda za stvarne učinke, nije ništa manje vrijedno pažnje, barem kao  politička gesta s hrvatske strane.(mmb)

 

 

Iz Večernjega lista prenosimo kolumnu Milana Ivkošića u kojoj se pojavljuju dvije osnovne teze. Prva, po kojoj je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman zaslužan za stvaranje vitalnih državnih institucija u koje je s druge strane ipak dopustio da se uvuku lopovi i ljudi sumnjivih ambicija i predispozicija. Druga teza odnosi se na devastaciju tih istih institucija nakon 2000. godine od strane ljudi koji se od tad pa do danas nalaze u vrhu političke elite. Isti ti ljudi i danas koriste neosporno počinjeni kriminal iz devedesetih godina, kao argument koji itekako dobro "prolazi" u javnosti za ostvarenje vlastitih političkih ciljeva, dok istovremeno ne pokazuju ni najmanju želju da se spomenute institucije očiste od ljudi sumnjivog morala, odnosno inicijativu zaustavljanja korupcije koja je u međuvremenu poprimila ogromne razmjere. Upravo suprotno, njihova se politička aktivnost do sad najbolje očitovala upravo kroz uništavanje institucija kao osnovnih poluga za funkcioniranje društva. Onog istog koje danas doslovno vapi za jednim, kako ga je Ivkošić nazvao, "mirnodopskim Tuđmanom" koji bi popravio uništeno i vratio sigurnost i povjerenje u državu u kojoj živimo i koju volimo. (mmb)

 

 

Iz tjednika Fokus donosimo komentar Domagoja Ante Petrića koji piše o evidentnim problemima koje EU danas ima u nastojanju ostvarenja izgradnje "zajedničkoga kontinentalnog doma" prouzročenim ponajviše odstupanjem od onih osnovnih, životnih načela na temelju kojih je kao zajednica i oformljena. "Uništavanje državne suverenosti, povijesti i digniteta, cijepanje država te stvaranje multietničkih, nesposobnih i unesuglašenih regija (ovisnih o nekom dalekom centru moći koji bi održavao njihovo postojanje pod strogim uvjetima poslušnosti) - nikako nije u interesu malih naroda. Što više, to je put u diktaturu tog birokratsko-financijskog, a naravno i vojnoga centra nad osakaćeniom narodima. Tek velike i bogate države, nečije od čijih pokrajina bi imale vodeću ulogu u regijama koje bi se formirale s pokrajinama susjednih zemalja, eventualno ne bi bile pregažene u tom procesu. U Republici Hrvatskoj, nakon osamostaljenja, prvi a još i danas dobro financirani projekt proglašenja jedne regije koja bi se spojila sa stranim pokrajinama - jest onaj koji je nastao u Istri. Glasati ''capi'' i ''compagni'' te operacije u hrvatskoj županiji šalju oštre poruke i prijeke ocijene svim Hrvatima, iako znadu da bi taj njihov - bogato financirani - projekt, odveo Istru u zadušljiv zagrljaj premoćne Venezie Giulije i Friulija."

 

 

Tihomir Dujmović u svojoj je kolumni u Večernjem listu postavio pitanje kome treba, odnosno, kome danas u Hrvatskoj odgovara kaos koji su između ostaloga potencirala i nedavna ubojstva Ivane Hodak i Ive Pukanića. Uzroke kaosa Dujmović jednako kao i mi u nizu priloga na ovom Portalu vidi u masovnim čistkama koje su uslijedile nakon izbora 2000. godine: "...na scenu stiže Račanova vlast. Koja ukida Obavještajnu akademiju i time vraća stare kadrove! Koja iz policije tjera pet tisuća policajaca! Koja je na ulicu bacila stotine obavještajaca! Ali, kad se govori o uplitanju politike u sustav, nikad se ne koriste ti fakti! Iako je sustav faktički urušen baš tada, sve kasnije je bio tek folklor." Dujmović upozorava kako zadnja zbivanja pogoduju onima koji Hrvatsku žele što dulje vrijeme ostaviti izvan EU, odnosno u tolikoj mjeri rastegnuti pregovore i prolongirati datum za onoliko koliko je potrebno da se u uniju Hrvatska uđe zajedno u paketu sa Srbijom - sa svim posljedicama koje uz to idu. A da se ta ideja nekima jako sviđa, ne treba sumnjati. Kako recimo protumačiti izjavu dr. sc. Ive Goldsteina  danu u utorak na Hrvatskoj televiziji kako prosperitet Hrvatske leži na strateškom partnerstvu sa Srbijom?(mmb)

 

 

Vjernici Vrhbosanske nadbiskupije okupili su u subotu 25. listopada na kraljevskom gradu Bobovcu kod Vareša u BiH na svom sedmom molitvenom pohodu. Misnom slavlju za domovinu predsjedao je vrhbosanski pomoćni biskup dr. Pero Sudar koji je pritom održao i iznimno zanimljivu propovijed. Naime, dr. Sudar se spomenuo događaja iz povijesti kada je engleski kralj Edward III. tijekom Stogodišnjega rata držao 11 mjeseci pod opsadom francuski grad Calais, kojem je obećao ukazati milost ako se sedam njegovih odličnika bude spremno žrtvovati za spas svojih sugrađana. Kada se njih sedam javilo, Edward III. ispunio je svoje obećanje i poštedio grad (a i spomenute odličnike, kako neki izvori navode, na nagovor svoje žene). Tragom tog događaja kada su se odličnici odlučili žrtvovati i svoj život kada treba za spas ljudi koje su vodili dr. Sudar je poručio: "Svi mi okupljeni na Bobovcu i u ovoj zemlji, i kao pojedinci i kao narod ali kao društvo i to ne samo oni najodličniji i ne samo u ovom vremenu, stalno se žalimo kako je netko drugi kriv za ovakvo stanje i kako nikako da nam krene u dobrom smjeru. Čak osjećamo da i Bogu imamo pravo postavljati pitanje. Odgovor na to pitanje jest: ako budete spremni obratiti se i živjeti temeljnu Božju zapovijed ljubavi prema Bogu i prema čovjeku, vaša će povijest i vaša sadašnjost krenuti drugačijima pravcem. Jamac tome jest Božja riječ."(mmb)

 

 

Kako piše Hina, na otočiću Daksi u blizini Dubrovnika, u subotu je održana komemoracija za sve žrtve komunističkog terora 1944. godine. Naime, prije točno 68 godina, 25. i 26. listopada 1944. godine na Daksi je ubijeno 36 uglednih Dubrovčana, žrtava nastupajućeg komunističkog poretka, među kojima je bio i dubrovački gradonačelnik dr. Niko Koprivica. Ono što je posebno zanimljivo jest predigra koja se nekoliko dana prije toga odigrala u obliku žustre rasprave na relaciji Udruge antifašista Dubrovnika i dubrovačke gradonačelnice Dubravke Šuice. Naime, 18. listopada grad je Dubrovnik ispratio posmrtne ostatke ubijenog gradonačelnika Grada Dubrovnika dr. Nika Koprivice, smaknutog bez suđenja i bez ikakve dokazane krivnje, te omogućio da nakon više od 60 godina njegovi prijatelji, štovaoci i sljedbenici posjete njegovo posljednje počivalište. Nakon toga na noge se digla Udruga antifašista Dubrovnika i optužila dubrovačku gradsku vlast i pojedince u njoj za otvoreno koketiranje s "neofašizmom". (mmb)

 

 

Iz Jutarnjeg lista od 13. listopada. 2008. g. prenosimo tekst A. Palokaja koji objašnjava politički sklop nedavne posjete premijera hrvatske Vlade Irskoj. Kao što je nedavno izneseno na ovom portalu, Irska je na referendumu odbacila tekst Lisabonskog ugovora [Od abortiranog Ustava do pojednostavljenog pakta] zato što sužuje prava malih članica na račun velikih i zato što centralizira Europsku uniju čak i preko većine do sada poznatih federalnih rješenja[ Referendum u Irskoj za ravnopravnost u EU]. Protivno sugestiji D. Knežević iz Večernjeg lista od 11. listopada. 2008.g. da su Irci bili zavedeni protueuropskim manipulacijama „antilisabonske“ kampanje naši čitaoci koji vladaju engleskim mogu se lako uvjeriti na portalu libertas.org da je vodeću ulogu u toj kampanji odigrala jedna razmjerno slabašna udruga koja je Ircima podastrla citate i sažetke iz Lisabonskog ugovora, tako da u lipnju 2008.g. nije prošao recept bivšeg francuskog predsjednika d´Estainga iz lista Le Monde od lipnja 2007. g., vezan uz zamjenu Ustava EU Lisabonskim ugovorom: „Javno će mišljenje biti dovedeno, bez da to zna, do prihvaćanja prijedloga koje mu se ne usudimo izravno podastrijeti“...“Svi prethodni prijedlozi bit će u novom tekstu, ali na neki način skriveni ili maskirani“. (akademik S. Barišić)