S tribine Hrvatsko slovo uživo donosimo osvrt Hrvoja Hitreca na novu knjigu Zvonimira Magdića "Bljeskovi i oluje hrvatskog športa". Izdvajamo: "Opsežna knjiga Zvonimira Magdića «Bljeskovi i oluje hrvatskoga športa» nije, naravno, slučajno nazvana po pobjedničkim pothvatima Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Za autora su ovi kodni nazivi sinonimi trijumfa, kao i za sve nas, i to je jedina sveza s pravim ratom i ratovanjima, jer Magdić ne smatra športska nadmetanja nastavkom rata drugim sredstvima, nego se, štoviše zauzima za opušteno uživanje, za dolazak na stadione bez straha od nasilja, za igru po sebi, pa i bez obzira na rezultat, za lakoću i ljepotu, koje s pravom drži urođenim Hrvatima, darovitim u mnogim športovima. Uz nogometne velikane i utakmice za pamćenje, u Magdićevoj knjizi defiliraju i sjajni naši natjecatelji i natjecateljke u tenisu i rukometu, skijanju i atletici, košarci i vaterpolu".

 

 

Donosimo osvrt Brune Zorija na nedavno objavljenu knjigu hrvatskog književnika i znanstvenika Mate Marčinka. Izdvajamo: "Početkom ove godine u izdanju HKD Sv. Jeronima, u Zagrebu izašla je iz tiska najnovija knjiga hrvatskog književnika, znanstvenika i domoljuba Mate Marčinka, pod nazivom "Mučenička Hrvatska: Ulomci iz hrvatske povijesti". Na naslovnici je otiskan zemljovid Hrvatske za kralja Tomislava, oko godine 928. Knjiga sadrži 436 stranica, a autor ju je razdijelio na devet tematskih područja, s posebnim poglavljem pod nazivom Izvori i literatura, te Bilješka o piscu i slikovni prilozi. Mato Marčinko rođen je 1925. godine u Hrastovici pokraj Petrinje. Pučku je školu završio u Hrastovici 1936. g., klasičnu gimnaziju u Zagrebu i Hrvatskim Karlovcima 1944. g. Na Pravnom fakultetu diplomirao je 1952. godine. Cijelo ovo vrijeme bio je proganjan od komunističkih vlasti kao hrvatski domoljub. Prošao je Bleiburg i križni put, a poslije 1945. godine doživio je sve "blagodati" komunističke diktature za vrijeme Titove tiranije. Godinama je bio član radnik Matice hrvatske, te član Društva Sv. Jeronim".

 

 

Iz Hrvatskog slova donosimo komentar Mladena Pavkovića koji se u njemu osvrnuo na nedavno objavljenu "Kronologiju hrvatske povijesti" prof. dr. Ive Goldsteina, a koja ne obuhvaća ni mali dijelić svega onoga što se na ovim prostorima devedesetih godina prošloga stoljeća zaista dogodilo. "Osvrnut ćemo se na knjigu za koju je potrošeno više novaca za propagandu nego za sve kulturne časopise koji izlaze u Hrvatskoj. Riječ je o knjizi "Kronologija svjetske povijesti" (2008.), iz "kolekcije koja će vam vjerno prikazati događaje iz prošlosti", a koja je objavljena u Biblioteci "Jutarnjeg lista", čiji je glavni urednik za hrvatsko izdanje prof. dr. Ivo Goldstein. Zlobnici govore, mali sin maloga oca. Tu knjigu po cijeni od 69 kuna još možete nabaviti na kiosku. Ne bi se začudili da su o njoj "Vijenac" ili "Zarez" objavili odlične recenzije, ili da ju je otkupilo Ministarstvo kulture."

 

 

Gospođa Zdenka Jezernik, koja je u ratnim godinama bila voditeljica službe za skrb o najtežim ranjenicima u Varaždinskim Toplicama, učinila je za naše ranjene ratnike najviše i najljepše što je mogla: sačuvala ih je u sjećanju. Njezine sjajne crtice (kratke priče, ponegdje i anegdote) upečatljivi su portreti uglavnom mladih ljudi koji su teško stradali u obrani Domovine, dojmljivi opisi njihovih dana, noći i dugih godina oporavka i prilagodbe životu invalida, njihovih patnja, kriza, posezanja za oružjem od kojega se mnogi nisu odvajali, ali i opisi vedrijih trenutaka, prijateljstva, ljubavi i topline. Ovaj kratki prikaz rukopisa Z. Jezernik napisao sam u nadi da će se naći nakladnik zainteresiran za temu sudbine najtežih ranjenika iz Domovinskoga rata.(H. Hitrec)

 

 

Posredstvom člana HKV - Luke Kurilića, koji živi u Ljubljani, dobio sam knjigu Antona Vovka "V spomin in opomin» ("U sjećanje i opomenu" ), koju je 2005. objavila ljubljanska nadbiskupija. Knjiga je vjerojatno u međuvremenu došla u ruke ponekima u Hrvatskoj, no za mene je predstavljala novost. Anton Vovk je nakon odlaska biskupa Rožmana iz Slovenije, 5. svibnja 1945. u iznimno teškim i opasnim vremenima preuzeo upravljanje ljubljanskom biskupijom. Papa Pio XII. je 1945. najprije potvrdio A. Vovka kao generalnoga vikara, a 1946. imenovao ga je pomoćnim biskupom, te 1950. apostolskim administratorom ljubljanske biskupije s pravom reziudencijalnog biskupa. Kada je umro biskup Rožman (koji se nikada nije vratio u Sloveniju), papa Ivan XXIII. imenovao je A. Vovka (pravim) biskupom. Godine 1961. isti je papa proglasio ljubljansku biskupiju nadbiskupijom, te je tako Anton Vovk postao nadbiskupom. Umro je 1963. U knjizi "U sjećanje i opomenu" ( s podnaslovom "Osobni zapisi od 1945. do 1953.") Anton Vovk bilježi događaje, pojave i osobe u prvom desetljeću komunističkoga terora, progone svećenika i intelektualaca, metode OZNE i zatim sličnih represivnih organizacija, te prije svega osobna iskustva s jugokomunističkim režimom i brojna ispitivanja kojima je bio iz godine u godinu podvrgavan.(H. Hitrec)

 

 

Knjiga "Eseiji i osvrti" deseta je knjiga Milana Vukovića, čovjeka kojega i ne treba posebno predstavljati, jer je poznat hrvatskoj javnosti kao pravnik i branitelj optuženih u komunističko doba, te zatim predsjednik Vrhovnoga suda u modernoj hrvatskoj državi i napokon član Ustavnoga suda do nedavnoga umirovljenja 2007. godine. I onima koji to ne znaju, Vuković je poznat iz filma "Gospa" Jakova Sedlara, u kojemu je lik hrvatskoga pravnika tumačio britanski glumac Michael York. To je, ukratko, karijera jedne doista iznimne osobe, Dalmatinca koji je studirao u Zagrebu i zatim, 1961. otvorio odvjetnički ured, a već nekoliko godina poslije preuzeo svoju prvu obranu u kaznenom postupku protiv Bernarda Oršića iz Samobora, optuženog, između ostaloga, da je posjetio Bleiburg. U razdoblju od 25 godina Vuković je bio odvjetnik najpoznatijih naših disidenata, uključujući i dr. Franju Tuđmana, ali i njihov prijatelj, član uskoga kruga koji je subotom bistrio hrvatsku politiku u kancelariji dr. Duška Katunarića u Vinogradskoj bolnici. Zadnja velika Vukovićeva odvjetnička zadaća bila je obrana Virovitičana optuženih na Vojnom sudu u Zagrebu, obrana koja na kraju i nije bila potrebna, jer je nakon burnih demonstracija i Tuđmanove odlučnosti, JNA morala ustuknuti. Vuković se u ovoj knjizi prisjeća toga vremena zbog mnogima nepoznatog ili zaboravljenog podatka da je Tuđman još i u siječnju 1991. bio predmetom bavljenja Saveznog državnog tužitelja u Beogradu.(H. Hitrec)

 

 

Dana 24. veljače, 2008.g. u Kninu, u svečanoj dvorani Veleučilišta „ Marko Marulič „ u organizaciji Udruge Prvi hrvatski redarstvenik – Podružnice šibensko-kninske, upriličena je promocija zbirke pjesama "Sinjske ruke ljubavi" sinjske pjesnikinje Marije Vučković Vučemilović. Zbirku pjesama predstavili su kninski pjesnik, satnik Ante Nadomir Tadić-Šutra i prof. Ante Jurković, a stihove je čitala autorica Marija Vučković Vučemilović. U zbirci prevladavaju zavičajne, domoljubne i vjerske teme a ideali su joj ljubav, mir, dobrota, istinsko poštenje, vjera u Boga i moralna načela.

 

 

Donosimo kratki osvrt IKA-e na u prepunoj dvorani Pastoralnog centra Varaždinske biskupije u Varaždinu u subotu 16. veljače održanu tribinu na kojoj je o temi "Moj put od ateista do vjernika" govorio prof. dr. Zdravko Tomac. Ujedno je i predstavio svoje knjige "Tuđmanizam i mesićizam" i "Moj obračun s KGB-om". "Govoreći o samoj temi tribine, istaknuo je kako čovjek ne može postojati bez vjere jer vjera čini čovjeka čovjekom, dodavši da čovjek bez vjere prestaje biti čovjekom. Kazao je kako je oduvijek bio uvjerenja da mora postojati Netko tko čovjeku daje ljubav i orijentaciju, tko je stvorio trajan sustav vrijednosti i tko kroz 10 zapovijedi rješava sukob dobra i zla u čovjeku i društvu. Naglasio je da je prije nego što mu se dogodilo obraćenje, poput mnogih drugih intelektualaca, bio svjestan svoje žudnje za spoznajom da je čovjek ponajprije duhovno biće. Dodao je da mu se dogodila Božja milost što je vjera pobijedila nevjeru u njegovom životu i srcu. Primijetio je kako je tom promjenom i spoznajom da Bog postoji prestao biti tužan čovjek koji je smatrao da je smrt kraj".