Ljudska su prava postali fikcija

Osvrnut ću se na jedan segment Protokola sionskih mudraca, bez obzira da li se u toj „proročkoj knjizi“radi o atentičnom uradku sa Prvog cionističkog kongresa u Bazelu 1897. godine, ili o gnusnoj krivotvorini i antisemitskom pamfletu. Među mnogim preporukama kako zavladati svijetom, svakako je najzanimljivi onaj koji se odnosi na važnost informacije i preuzimanje svih medija od strane vladara svijeta. Fascinira svježina teksta Protokola u davanju naputaka o načinu preuzimanja kontrole nad medijskom istinom, kao i važnosti imati „svoju istinu“,poglavito ako znamo da u to vrijeme nije bilo elektronskih medija, a i tiskani su bili još u samom povoju. Jer ne zaboravimo onaj tko ima pravo na „svoju istinu“, taj ima moć da vlada ljudskim umom i naumom.

Budući da u svim svojim knjigama govorim o borbi dobra i zla, odnosno o borbi deističke, gnostičke, ezoterijske i okultne elite, koja ciljano proizvodi svijet hedonizma, nihilizma, izopačenosti i ateizma, sa Katoličkom crkvom i hrvatskim narodom, naglašavao sam u njima prikrivenu obmanu i fenomenologiju ljudskih prava. Kao što su gotovo sve države svijeta došle u dužničko ropstvo, što je također precizno zacrtano u Protokolima, od tih masonskih konglomerata, pomoću njihovih filijala, MMF-a, Svjetske banke, Svjetske trgovinske organizacije itd., i postale nužde satire, tako su i mediji, kao i ljudska prava postali jednosmjerni.

Ljudska prava su postali fikcija, kao i sama Europska dekleracija o ljudskim pravima. Ona vrijede samo onda ako su u cilju pripomoći ovladavanja našeg Planeta od strane masonskih oligarha. Jednosmjerni proces nezaustavljivo je krenuo krajem 19. stoljeća Milnerovom grupom i Okruglim stolom, da bi danas bio pri svom završetku pomoću treće generacije svjetskog masonstva, Trilateralnom komisijom. Nepoštivanje ljudskih prava se uporno naglašava kada su u pitanju Iran, Sjeverna Koreja, Kina itd, ali ona ne vrijede za SAD-e, V. Britaniju, Izrael, Saudisku Arabiju itd. Primjerice, u SAD-u gdje su najveći medijski magnati pod strogom kontrolom CFR-a, a koji putem svojih informativnih agencija opskrbljuju tisuće ostalih lokalnih medija, dovodi do toga da danas prosječni Amerikanac ne zna istinu što se stvarno događa u Afganistanu ili Iraku, itd.

U Hrvatskoj se kao tranzicijskoj zemlji pojam marksizam zamijenio liberalizmom, demokracija se preobrazila u otvoreno tržište i globalizaciju, a oslobađenje od komunističkog terora u vojnu okupaciju NATO saveza. Globalizacija, koja je zamjenila poznati naziv Novi svjetski poredak je ustvari kulturna i gospodarska hegemonija jačeg nad slabijem, najgrublji mogući kolonijalizam, odnosno nadvlast masonske transverzale Washington-London –Jeruzalem, nad ostalim robskim narodima. Stoga je potpuno jasno zašto se dvostruki standard vladara svijeta poglavito odnosi na ljudska prava i informaciju. Sve ono što je imalo desno, domoljubno, kršćansko i tradicionalno proglašava se govorom mržnje i nema pristupa javnosti, dok ono anacionalno, neoliberalno, pogansko i tzv. europejsko postalo je iskljućivo. Postalo je jedina istina u Hrvatskoj.

Pošto su europejski hrvatski novinari postali intelektualne prostitutke umreženih masonsko-globalističkih gospodara, a domoljubni, nacionalni i kršćanski glas naroda stavljen je u izolacioni zakutak, stvorio se u Hrvatskoj fenomen tisuća raznorodnih nevladinih udruga, kultova i sekti, često i nakaznih nakana. Upravo ti bljutavi miksevi finacirani od poznatih svjetskih manipulatora i navodnih filantropa, odnosno od američke CIA-e i britanskog MI6, nameću se kao poželjna alternativa hrvatskom kršćanskom čovjeku. Često te egzotične vrste, kao i samoproglašene čuvare „hrvatskog grala“, možemo vidjeti uz zavidnu pompu u medijima kako psalmodiraju hrvatskim gradovima. Pa neka njih netko pita fali li njima ljudskih prava!

Nakon desetljeća ponosa, dostojanstva i jedine stvarne demokracije u doba tuđmanizma, kada su postojali podanički mediji svjetskih grabežljivaca, ali i oni drugi zbog kojih se i vodila izolacionistička politika prema Hrvatskoj, u Hrvatskoj su epigoni svjetskog masonstva zabili čavao u lijes ljudskih prava. Ono što je karakteristično još za Hrvatsku je to, da Hrvatska više nema niti jednu desnu, kršćansku političku parlamentarnu stranku, kao i činjenica da sve ključne medije nezaustavljivo u svojoj jednosmjernosti vode potomci jugounitarističkih snaga, onih snaga koje su poražene u Domovinskom ratu, koje čim prije hrvatski suvrenit žele zamjeniti s onime u Brusselu, odnosno u Washingtonu i Londonu.

Za nadati se, da će se rascjepkana kršćanska i domoljubna hrvatska riječ i istina uspjeti organizirati i ujediniti, te poput male lađe na uzburkanom moru zlokobne Europske Unije, kao prvoj fazi jednosvjetske države, oduprijeti se kraljevstvu Antikrista. Vjernički hrvatski narod uskoro će prozreti poganski sinkretizam i univerzalizam EU, kao i vulgarni koncept surove rulet-ekonomije, i tada kršćanska domoljubna istina mora biti njegova jedina luć. Upravo te snage, a među njima vjerujem da smo i svi mi ovdje nazočni, ne smiju dozvoliti, bez obzira na sadašnji „nepremostivi“ zid blokade koji je ispred nas, da pokleknemo poput Poljske koja je propustila prigodu da evangelizira, danas većinski, masonsku EU. Mi smo ti, koji moramo usprkos svemu, pomoći da ponovo istina, kao i Božje svijetlo obasja Hrvatsku i kršćansku Europu.

Mladen Lojkić