Kako javlja Hina, najviši državni vrh nije bio u stanju u povodu Dana oružanih snaga i Hrvatske kopnene vojske držati se istog protokola, već je predsjednik republike Stjepan Mesić, nakon zajedničkog polaganja vijenaca kod spomenika Glas hrvatske žrtve - Zid boli te kod Središnjeg križa, skrenuo do grobnice Narodnih heroja, dok su izaslanstva Vlade i Sabora posjetila grob prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Mesić je dakle još jednom pokazao, da je osim za podjele unutar Hrvatske na osnovu zbivanja u 2. svjetskom ratu, i za podjele koje se odnose i na Domovinski rat. Vjerojatno je svakom jasno kako ništa dobroga takva politika ne donosi Hrvatskoj kao cjelini, već da predsjednik Mesić ima svoje posebne razloge za nju.

 

 

Da je u Hrvatskoj sve moguće pokazuje Hinina vijest po kojoj je obitelj Broz uspjela zaštititi ime, lik i potpis Josipa Broza Tita, i time si otvorila vrata za poseban izvor prihoda. Tako je već je sklopljen ugovor između Nacionalnog parka Brijuni i obitelji Broz po kojem će s 10 posto prihoda od suvenira koji imaju veze s Josipom Brozom, a kojima se cijena kreće od 20 pa sve do 1500 kuna, raspolagati obitelj Broz. Ti novci će se prvo uplaćivati Domu za nezbrinutu djecu u Nazorovoj u Zagrebu, no već je u najavi osnivanje zaklada "za mlade i nadarene ljude" koju će voditi Mišo Broz. No, obitelj Broz se ne zadovoljava samo neobičnim financijskim rješenjima, već je našla za shodno kritizirati i činjenicu da će Antun Vrdoljak snimiti dokumentarni film o Titu. Naime, na apsurdno pitanje novinara hoće li obitelj Broz dati dozvolu Antunu Vrdoljaku za snimanje dokumentarnog filma o Titu, Saša Broz je rekla kako je čudi što je bez natječaja potpisan ugovor o snimanju takvog filma koji je tek nedavno izašao u javnost bez znanja Vijeća HRT-a, a upravo je HRT izdvojio gotovo osam milijuna kuna za snimanje filma o Titu. Valjda obitelji Broz smeta to što bi Vrdoljak mogao snimiti i ozbiljniji dokumentarac u Titu, iz kojeg bi se vidjelo tko je doista bio "brijunski brand". Usput budi rečeno, HRT je jučer demantirao bilo kakvu tajnost ugovora s Vrdoljakom i tvrdnje da ugovor nije prošao propisanu proceduru. (mm)  

 

 

Osim što se politika izravno upliće u sudske postupke protiv hrvatskih generala, čemu smo danas posvetili dva priloga, nije tajna kako ni "obični" građani nisu pošteđeni mnogih problema kada je hrvatsko pravosuđe u pitanju, bili oni uzrokovani nesposobnošću i nemarom, odnosno bili oni posljedica različitih lobiranja pojedinaca s dobrim "vezama". Ovim želimo naglasiti kako problem hrvatskog pravosuđa nije samo političko pitanje, na koje nisu svi građani jednako osjetljivi, već se odista tiče gotovo svih slojeva društva. Zbog toga nam se čini da o pravosuđu osim u političkom kontekstu vrijedi govoriti i općenitije, pa ovdje prenosimo nešto stariju vijest Jutarnjeg lista (10. svibnja) o izvješću udruge Juris Protecta o hrvatskom pravosuđu u zadnje tri godine. A jednom kada bi naše pravosuđe dovelo u red, zasigurno bi i političke manipulacije sa sudskim postupcima bile znatno manje moguće. No, to ujedno otvara pitanje političke volje da se ovakvo što i sprovede.

 

 

Iz Hrvatskog lista prenosimo svjedočenje Srećka Cvitanovića koji je preživio partizanske masakre neposredno nakon 2. svjetskog rata. U trenutku kada se predao u Sloveniji Cvitanović imao je samo 16 godina, no i danas se naravno vrlo dobro sjeća zbivanja iz 1945. godine: "Kad su već iskopali rake duboko više od metar i po, glavni partizanski vođa priopćio im je da su odlukom vojnih vlasti određeni za strijeljanje te da više ne postoje. Taj koji je vodio grupu imao je bilježnicu s njihovim imenima. Također ju je spalio, rekavši im da više nema dokaza da su postojali. Počeo je prvi sumrak. Neki od hrvatskih vojnika u toj jami šaptom su se dogovorili da kad počnu pucati, lopatama krenu na partizane jer žele hrabro poginuti, a ne čekati klaonicu. U tom trenutku pojavio se na konju jedan partizanski oficir i naredio zapovjedniku tog egzekucijskog voda da moraju odmah prekinuti jer to ne mogu obaviti danas. Zapovjednik se suprotstavio tvrdeći da je primio zapovijed i da je potpisao da ljudi u rakama više ne postoje.".

 

 

Mjesec svibanj je mjesec svibanjske pobožnosti, ali i civilnih žrtava srpskog terora. Nakon Bleiburga spomenimo se i svibanjskih žrtava iz Senja i Zagreba.

 

 

Iz Večernjeg lista doznajemo kako je zbog nazočnosti osoba s ustaškim odorama i znamenjem na bleiburškom skupu predsjednik Mesić službeno izrazio čuđenje što austrijska policija nije ništa poduzela. Nije teško vidjeti kako time Mesić ozbiljnu raspravu o partizanskim zločinima, koju je otvorio kardinal Bozanić, pokušava sabotirati jeftinim politikantstvom vezanim uz pojavu manjih grupica ljudi u ustaškim odorama na komemoraciji na bleiburškom polju. Pri tome se kao što vidimo ne libi i službeno intervenirati kod austrijske strane, provocirajući diplomatski skandal. Ovdje ćemo samo primijetiti kako nedavno službeno rehabilitiranje cijelog četničkog pokreta u Srbiji nije nagnalo Mesića da izrazi bilo kakvo službeno čuđenje ili prosvjed. Stoga je teško vidjeti razliku između antifašizma koji iskazuje predsjednik Mesić i onoga koji četnički pokret izjednačava s partizanskim. (mm)

 

 

Donosimo Hinin izvještaj sa središnje komemoracije u povodu šezdeset i druge obljetnice bleiburške tragedije. Posebnu pažnju privlači govor Josipa Bozanića koji je predvodio svečano euharistijsko slavlje. Bozanić je citirao riječi Titovog suradnika Milovana Đilasa: "Da budem iskren, mi nismo shvaćali zašto Britanci ove ljude nama vraćaju. Uglavnom su to bili obični seljaci. Oni nisu nikoga ubili. Njihov je jedini zločin bio strah od komunizma. Oni (Englezi) učiniše nešto sasvim pogrešno kada su ove ljude prebacili preko granice, kao što smo i mi pogrešno učinili što smo ih sve poubijali". Hina dalje piše: "Kardinal je rekao kako vjernici i državljani Hrvatske s pravom očekuju da državne institucije učine ono što su po zakonu dužne: istraže te zločine i objave tko je kriv za njih, da se jasnije očituju o komunističkom režimu i nedjelima koja je taj režim planirao i sustavno provodio, te da se na temelju istine promiču one vrijednosti koje nisu u skladu s komunističkim krivotvorinama, ni u povijesnom ni u svjetonazornome smislu".

 

 

Donosimo propovijed  zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića koju je on održao jučer, 13. svibnja 2007. godine, u sklopu obilježavanja 62. godišnjice bleiburške tragedije. Tekst propovijedi objavila je Informativna katolička agencija (IKA).