Hrvatske kronike

Detalji

Objavljeno: 18. lipnja 2010.

Poslije prošlogodišnjeg ukopa posmrtnih ostataka 29 žrtava II. svjetskog rata i poraća, ekshumiranih na sjevernoj strani makarskog Gradskog groblja Sveti Križ, a pokopanih na sami blagdan sv. Marka, 25. travnja, i ove je godine, u subotu, 12. lipnja u 10.30 sati, uoči blagdana sv. Antuna Padovanskog, Makarane zapala još jedna tužna, ali i sveta dužnost ukopa zemnih ostataka devetoro bezimenih žrtava likvidiranih od strane partizanskih ubojica najvjerojatnije u rujnu ili pak listopadu 1943., a pronađenih u Jankovom Docu - masovnoj grobnici (jednoj od mnogih) na Biokovu, koji danas pripada općini Podgora. Ekshumacija je, po pisanju novinarke Ane Dragičević, izvršena 16. lipnja 2009. na mjestu, uz samu cestu prema Sv. Juri, zvanom Staza, koje se 20 godina obilježavalo molitvom, cvijećem i svijećama.(P.Vulić)

Detalji

Objavljeno: 10. lipnja 2010.

Početak lipnja bio je hladan i kišovit. Zatim je postalo vruće, pa su srbijanski kriminalci na boravku u Hrvatskoj potražili osvježenje na jezerima oko Zagreba i usput se upucavali. Što je vrlo dobro, jer je tako hrvatska policija saznala da su tu među nama godinama i godinama, da žive u Laništu gdje inače ima mnogo hrvatskih branitelja s obiteljima, ženama i djecom koja su mogla stradati da se mafijaši nisu diskretno obračunavali u prirodi. A ne radi se o sitnoj ribi, nego o ubojicama koji su smaknuli i premijera susjedne države. Što su sve u stanju učiniti u Hrvatskoj, samo nebo zna, ali za dobru nagradu smaknuli bi i tu bilo koga (kao što već i jesu). Ako se ne varam, samo je jedno pero zadnjih dana spomenulo nacionalnu sigurnost, a nekoliko pera i vizni režim sa Srbijom, za koji smo saznali da ne postoji od 2003. a ne samo od 2007. kako smo mislili.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 06. lipnja 2010.

"Vijenac", književni list za umjetnost, kulturu i znanost, donosi u novom broju nekoliko zanimljivih napisa i razgovora. Pod naslovom "Gdje odati počast Hrvatskoj?" Marinko Mišković i Matea Lay pišu o Oltaru domovine na Medvedgradu, razlozima njegove zapuštenosti i devastiranja koje je kulminiralo gašenjem vječnoga plamena (pod izgovorom da nema novaca za plin!), te štetnim prijeporima koji su zla djeca politizacije i u kojima stradava veličanstveni spomenik, djelo kipara Kuzme Kovačića. "Kultivirani um odupire se bilo kakvim nedostojnim poigravanjima s uzvišenom simbolikom Oltara domovine", kažu autori napisa. Spominju i nedavni ispad savjetnika za branitelje (na Pantovčaku) koji je izjavio da "postoje i neke negativne konotacije na vrijeme Franje Tuđmana". Takvim se izjavama i praksom nastavlja marginalizacija nacionalnih simbola, kao i onoga što simboliziraju.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 04. lipnja 2010.

Pozornije sam pročitao knjigu Vande Boras Podravac "Dnevnik iz tuđine", pa premda o knjizi na drugome mjestu piše uvaženi Đuro Vidmarović, ipak ću i ja reći koju, zadržavajući se posebice na borbi Hrvata u Australiji za – hrvatski jezik. Poznati su mi bili tek okvirni podatci, a tek sada od Vande Boras Podravac saznajem detalje te bitke koja je završila 1980. priznanjem hrvatskoga jezika. Podsjećam: u samoj Hrvatskoj postojala je te godine u Ustavu odredba o hrvatskom književnom jeziku u javnoj uporabi, ali je ona imala i dodatak koji je govorio o hrvatskom ili srpskom jeziku, što je protuhrvatski dio komunističkog establišmenta obilno koristio, pa se voljom Šuvara i sličnih školski predmet nazivao hrvatskim ili srpskim. U Australiji je, znači, hrvatski jezik priznat deset godina prije nego u Hrvatskoj, koja je tek u božićnom Ustavu 1990. dobila nedvosmislenu odredbu.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 01. lipnja 2010.

Što se vidjelo i dalo zaključiti iz prvih sto dana I. Josipovića? Njegova stajališta prema nešto daljoj i nešto bližoj povijesti postala su posve jasna. Prema totalitarnim sustavima 20. stoljeća: zločinački je bio samo onaj fašistički (nacistički), ali ne i onaj komunistički. Koliko sam pratio, Josipović nikada i nigdje nije izrijekom potvrdio da je antikomunist, a kako je već uvriježeno načelo civiliziranoga svijeta da samo antikomunist može biti i antifašist, I.J. se sam diskvalificirao kao prešutni podupiratelj jednoga zločinačkog sustava. S tim je u svezi i izbjegavanje pojavljivanja na Bleiburgu, izostanak nedvosmislene osude komunističkih zločina i traženje odgovornosti za (još žive) zločince. Izlika da na Bleiburg ne ide jer se ondje pokušava obaviti revizija povijesti, krajnje je licemjerna i lažna. Genocid nad hrvatskim narodom nakon svršetka rata jest povijesna istina i nema povjesničara ni iole upućenoga čovjeka koji to negira. Revizija povijesti bila bi kada bi netko uspio dokazati neku drugu istinu.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 30. svibnja 2010.

Inače vrlo dobro dizajniran, manjinskom svjetonazoru prilagođen, "Jutarnji list" kronično pati od nedostatka vrsnih kolumnista, od kojih su neki u potpunoj diskrepanciji s hrvatskom zbiljom. U broju od petka okomili su se na sudove, i to ne bilo kakve, nego na Vrhovni i Ustavni sud. Prvom zamjeraju što je donio jednu presudu, na drugoga "vrše pritisak" da ne donese drugu presudu. U drugom slučaju radi se o poznatom načinu ("Tadić: Gotovina ne smije biti oslobođen"), samo što ovaj put hrvatski novinar Butković u maniri političkoga (i pravosudnog) arbitra poručuje "Osloboditi Glavaša značilo bi katastrofu". Sada bi se Ustavni sud valjda trebao uplašiti, ili što? Ukoliko je doista u suđenju Glavašu učinjena proceduralna pogreška (kadija te pritvori, kadija ti sudi), onda je dužnost Ustavnog suda da djeluje u skladu sa zakonom. Osim toga, cijelo suđenje Glavašu ionako je bilo politička farsa, pripremljeno je bilo nezakonitim pritiskom na svjedoke, od kojih je jedan (ključni) doista nekoga ubio i ostao na slobodi. No ni to nije sve, jer je tendenciozno i neodgovorno govoriti, i onda (u vrijeme suđenja) i danas, o "srpskim civilima".(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 26. svibnja 2010.

Dobra je vijest da su kiše prestale. Po dogovoru HDZ-a i SDP-a do svršetka svibnja kiša će padati samo subotom i nedjeljom. O kazališnom komadu "Buđenje proljeća" bit će još riječi na našim internetskim stranicama. Za sada: stavljanje križa pokraj (nacističke) svastike, štoviše njihovo izjednačavanje, bezočna je drskost. Autorima "Buđenja" vjerojatno nije nepoznato da su nacisti progonili križ i kršćanstvo u cjelini, baš kao i komunisti – ali kada se krivotvori na sve strane i u svim područjima, zašto bi kazalište zaostajalo. Otvorena je izložba radova Radovana Domagoja Devlića, u zagrebačkoj Galeriji ULUPUH. Neprežaljeni, prerano umrli moj prijatelj postaje sve većim što vrijeme odmiče, te sada već svi potvrđuju ono što sam svojedobno rekao – da se radi ne samo o najboljem hrvatskom crtaču stripova, nego i o jednom od najboljih crtača u hrvatskoj likovnoj umjetnosti uopće.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 24. svibnja 2010.

Naslov je u stvari doslovna izjava perjanice hrvatske političke scene, Vladimira Šeksa-Kraljotvorca, u svezi s glasovanjem Hrvata u BiH. "Svi će doći na red", baca u javnost ciničan spin nakon što su i on i Vlada RH , dotično stranka koja bi se trebala nazvati HDZ 2004. pristali na ucjenu SDP-a i HNS-a. Vrlo uplašen da Hrvatska ne će na vrijeme stići u Europsku uniju, bezalternativni HDZ 2004. popustio je lijevim strankama koje njeguju tradiciju jugoslavenskog integralizma i usađene mržnje prema Hrvatima u BiH koji možda nisu "ustaše" (kako su očevi učili svoju orjunašku djecu) ali su svakako sumnjivi na mnogo načina, u svakom slučaju kao osobe s moralnom grješkom koje varaju na izborima i slično. Kao što je bilo za očekivati, spin-doktori su se razmahali, jedni pokušavajući očajno prikazati svoj politički (i moralni) debakl kao uspjeh, a drugi jedva susprežući trijumfalizam.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 21. svibnja 2010.

Premda nije jedini koji se svojski trudi iskriviti povijesnu istinu o odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine u prvoj polovici devedesetih godina 20. stoljeća, napori krivotvoritelja s Pantovčaka izazivaju najviše pozornost već zbog blasfemične činjenice da predsjednik jedne države uporno radi na štetu iste te države i služi se neistinama kako bi – po savjetima svojega projugoslavenskog okružja – nametnuo stereotipe o ravnoteži krivnje i "građanskim ratovima" na Balkanu, a usput ne samo neizravno optužio Hrvatsku za agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Na tribini koju organizira Hrvatsko kulturno vijeće, a na kojoj će nastupiti dr. Josip Jurčević i general Ante Rosso, bit će izneseni argumenti i dokumenti koji ruše u prah krivotvorine Ive Josipovića i njegove subverzivne falange.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 17. svibnja 2010.

Svibanj je prometan mjesec, mjesec uzavrelih emocija i potaknutih memorija. U dvorani "Hrvatskoga slova" je 13. svibnja bio prikazan film "Blajburška tragedija" (zajednički organizirali Hrvatsko kulturno vijeće i "Slovo") pred toliko gledatelja da jednostavno nisu mogli stati u prostor koji i nije toliko malen. O tom dokumentarnom filmu, koji je nastao u hrvatskom iseljeništvu na samom svršetku osamdesetih prošloga stoljeća, već smo pisali na internetskim stranicama HKV. Poslije projekcije govorili su prof. Josip Jurčević, Ante Beljo i Pavle Vranjican, vrlo sadržajno, vrlo upućeno i vrlo hrvatski, što unaprijed znači da ih "službeni" mediji ne će popratiti. Dan poslije, 14. svibnja u "Zlatnoj dvorani" Instituta za povijest u Opatičkoj, okrugli stol u čast prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. Govorili: akademik Dubravko Jelčić, prof. dr. Zoran Stiperski, admiral Davor Domazet-Lošo, dr. Koraljka Marušić, prof. dr. Ivo Lučić, general-pukovnik Željko Šiljeg, književnik Hrvoje Hitrec, novinar i publicist Mate Kovačević, dr. Križo Katanić, Tomislav Nurnberger i na svršetku prof. dr. Miroslav Tuđman (o hrvatskoj politici i međunarodnom poretku). Svi su govornici (ako sam kojega ispustio, neka me ispričaju) osvijetlili neveselu hrvatsku sadašnjost, progovorili o prošlosti i nastojali proniknuti u budućnost – svaki iz kuta svoje struke, svojih afiniteta i svoje strasti.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 14. svibnja 2010.

O jednoj temi već dugo želim pisati, ali (politički) događaji sustižu jedan drugoga, pa naslovnu temu uvijek nekako ostavljam po strani. Možda je nevažna, ali svakako spada u područje kulture svakodnevnoga života, ponešto i u zdravstvo. Radi se o buci. Bliži se ljeto i ljeto će doći usprkos ovom izrazito olujnom svibnju, a s ljetom i buka. S problemom buke borim se diletantski već desetljećima, ponekad dobivam, ponekad gubim, ali se ne povlačim. Prateći tiskovine, razgovarajući s ljudima itd. nailazim na česte slučajeve zlostavljanja bukom. To nasilje nije bezazleno ni bezopasno, poznajem ljude i cijele obitelji, pa i naselja ili dijelove naselja kojima je buka ugrozila život ili ga ogorčala. Najgore je to da ne postoji svijest o buci kao zagađenju koje je istovjetno ili čak opasnije (pa i smrtonosnije) od drugih oblika zagađivanja. Propisi koji se donose s državne razine, županijske ili općinske i gradske, ostaju u mnogomu mrtva slova na papiru, a ugroženi bukom najbolje znaju kako je teško obraniti se, kako je teško uvjeriti policiju i druge službe koje bi trebale reagirati – da im je život postao nepodnošljiv.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 14. svibnja 2010.

Skupina žena „Krug", 5. svibnja 2010. u Zagrebu organizirala je godišnju komemoraciju za žrtve Bleiburga i Križnih putova. Zamisao ima za cilj održavanje redovitih godišnjih komemoracija u Zagrebu, te u drugim hrvatskim gradovima, uz središnju komemoraciju koja se održava na Bleiburškom polju u Austriji. Ovogodišnja komemoracija bila je posvećena mladim ljudima umorenim u jugoslavenskim kaznionicama. Jugoslavenski su zatvori naime bili jedan od tužnih hrvatskih križnih putova. Samo u zatvorima današnje Republike Hrvatske robijalo je 40.000 političkih zatvorenika, a najmanje je 400 njih tijekom odsluženja kazne likvidirano ili je umrlo od posljedica mučenja. U nastavku donosimo dva od osam svjedočanstava izloženih na komemoraciji, jedno o stradanju Zvonimira Panića i jedno o stradanju Vjekoslava Balina. "Zvonimir Panić je bio dječak kada su ga zatvorili. Imao je 16 godina i 3 mjeseca. Bio je sin seljaka iz sela Podturna kraj Čakovca. U Čakovcu je išao u gimnaziju. Bio je osuđen na dvadeset godina, kao pomagač križara."(M.Runje)

Detalji

Objavljeno: 11. svibnja 2010.

Da je stanje u hrvatskim osnovnim (pa i srednjim) školama izrazito loše, posve je očito. Djeca nisu sretna, a nastavnici su nezadovoljni relativno niskim plaćama. S razine države poduzima se malo ili ništa. Način predavanja (znanja) je staromodan i neučinkovit, udžbenici za niz predmeta loše pisani i djeci nerazumljivi. I dalje se sve svodi na pisanje po školskoj ploči (nastavnici) i prepisivanje sa školske ploče (đaci), što je nerazborit gubitak vremena koje bi moglo biti bolje iskorišteno. Škole nemaju novaca, pa se kemija i fizika predaju na opisani način (pisanje i prepisivanje) a ne izvode se pokusi. Takav način predavanja je tragikomičan i zato što se većina tekstova u udžbenicima iz fizike i kemije temelji upravo na pokusima i nužno ih podrazumijeva.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 10. svibnja 2010.

Vrijeme se ponešto smilovalo, pa dopustilo najavljene događaje na zagrebačkim trgovima 8. svibnja, u subotu. Budući da Zagreb ima više zanimljivih trgova, došlo je do podjela koje su karakteristične za hrvatsko društvo. Na Cvjetnom trgu gotovo cijeli državni vrh slavi Dan Europe, na Kazališnom trgu koji se službeno još naziva po zločincu okupilo se nekoliko tisuća ljudi da podsjeti na komunističke zločine i njihova naredbodavca Tita, a na Trgu bana Jelačića – utrka djevojaka u štiklama. Sve to istodobno, negdje između jedanaest i trinaest sati. Europska družba na Cvjetnom trgu dala je do znanja da usput slavi "oslobođenje Zagreba", što su neki teletekstovi i otvoreno najavljivali, premda sličnoga otvorenog slavlja u tom smislu zapravo i nije bilo. Službeno, slavio se znači Dan Europe. Valjda i europskih vrijednosti. Dijelili su se letci s podatcima kako se lijepo živi u EU, valjda je bilo podataka i o Grčkoj, ne znam. U normalnoj zemlji, društvo sa Cvjetnog trga otišlo bi potom na trg zločinca i pridružilo se Krugu za trg, te uzelo mikrofon i reklo da je stvarno dosta te svinjarije. Ali nije. Niti odgovara na pitanje (kad je već Dan Europe) kako to da ponizno prima sve dekrete, ucjene i podmetanja iz Bruxellesa, a jedino rezoluciju o komunističkim zločinima ignorira.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 09. svibnja 2010.

U televizijskoj emisiji "Otvoreno" razjašnjena su neka pitanja i utvrđeno gradivo. Prvo, otkako su dr. Miroslavu Tuđmanu odškrinuta vrata HTV-ih studija, i široj javnosti postaje razvidno da se radi o kompetentnom političaru s instinktima državnika koji osjeća tektonska pomicanja, znade proniknuti u bit problema, prepoznati opasnosti koje se nadvijaju nad Hrvatsku, ali je spreman i odlučno boriti se za hrvatske interese. Drugo, iz blaziranog i nadmoćnog nastupa dr. Milorada Pupovca moglo se zaključiti sljedeće: srpski političar posve je svjestan da je u vlasti i na vlasti, i s te pozicije prijezirno gleda prema svima koji to nisu, pa i prema dr. Tuđmanu. U "Otvorenom" je dao do znanja nešto što suostali sudionici u emisiji ili prečuli ili nisu točno reagirali: naime, na svoj je način dao do znanja da nema Europske unije bez velikoga povratka Srba u Hrvatsku. (H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 07. svibnja 2010.

Osjećam potrebu da nešto kažem, a nemam glasa da izustim. Osjećam potrebu da nešto napišem, a nemam riječi da se izrazim. Vrištao bih ali ne smijem... Ne smijem radi djece svoje, jer će me opet pitati jesam li ružno sanjao. Ne smijem radi ljudi jer će misliti da me je napustila nada i da su mi svi brodovi potonuli. Samo razmišljam, pa mi se u glavi vrte razne misli, da je bilo ovako ili da je bilo onako. Ne vjerujem svojim očima i svojim ušima da smo sve opet prepustili drugima. Prepustili smo drugima da odlučuju o nama, o našim sudbinama, o sudbinama naših heroja. Vrištim u sebi, pa mi vrisak dere kosti i raspara tijelo. Djeco moja nije san, sve je ovo surova java i događa se samo nama, nikome drugom, nama. (www.uhd91.com)