Dan poslije, 14. svibnja u "Zlatnoj dvorani" Instituta za povijest u Opatičkoj, okrugli stol u čast prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. Govorili su: akademik Dubravko Jelčić, prof. dr. Zoran Stiperski, admiral Davor Domazet-Lošo, dr. Koraljka Marušić, prof. dr. Ivo Lučić, general-pukovnik Željko Šiljeg, književnik Hrvoje Hitrec, novinar i publicist Mate Kovačević, dr. Križo Katanić, Tomislav Nurnberger i na svršetku prof. dr. Miroslav Tuđman (o hrvatskoj politici i međunarodnom poretku). Svi su govornici (ako sam kojega ispustio, neka me ispričaju) osvijetlili neveselu hrvatsku sadašnjost, progovorili o prošlosti i nastojali proniknuti u budućnost – svaki iz kuta svoje struke, svojih afiniteta i svoje strasti. O slobodi i odgovornosti, o globalnim trendovima, o novim strategijama napada na Hrvatsku, o braniteljima kao temelju opstojnosti hrvatske države, o osporavanju Hrvatske, pa čak i o psihosocijalnim aspektima, dotično o općem gubitku motivacije i rušenju kriterija (psihijatar dr. Katanić). Vrlo dobro, s modernom prezentacijom, o institucionalnoj korupciji, globalnom profitu i lokalnom riziku, govorio je T. Nurnberger.

Govori će biti objavljeni u zborniku, te tada svima dostupni. Ni o ovom skupu u "službenim medijima" ni riječi.

Još je jedan skup održan tih svibanjskih dana, u Bjelovaru. Bio sam nazočan, čak sam i nešto govorio, štoviše ponešto predlagao. Skup su priredili bjelovarski dečki, domoljubi kojih se sjećam iz doba stvaranja hrvatske države. Uspjeli su okupiti mnogo manjih i jednu ne tako malu i beznačajnu stranku, mnogo udruga i nezavisnih pojedinaca. Pisao bih o tomu opširnije, ali nemam dopuštenje nazočnih, ne zato što mi ga ne bi dali, nego jednostavno zato što smo propustili dogovoriti se o načinu i opsegu izvješćivanja javnosti. U svakom slučaju, o ovom će projektu još biti podosta govora.
Vidio sam i ondje neke kamere i novinare, ali ne i ono što su zabilježili. Glede javnosti, radi se o nepostojećem sastanku. Možda bi bili zainteresiraniji da je održan u nekoj klijeti na Plješivici.

Dajem, osobno, potporu Sinjanima i sinjskim alkarima u svezi s prosvjedima oko ukidanja rodilišta. Tradicija je da alkar mora biti rođen u Cetinskoj krajini, a tradicija se treba poštovati. Tolika je stoljeća trajala, tolike je režime i države preživjela, pa zar da sada sve to baci u koš jedan Dado, jednim potezom skalpela? Inače mi je i nadalje ponešto simpatičan, nešto manje nego kada sam dolazio u Gospić da mu pružim potporu u vremenima račanovske represije, ali ipak. Na dobrom je putu da mi postane mnogo manje simpatičnim, a to nije dobro.

Sramotno je kako su novine bez komentara objavile više nego blage presude za logor Morinj, u kojemu su Crnogorci mučili i ubijali Hrvate. Televizije su ipak bile dostojnije, prenijele su zgražanja (posebno Dubrovčana). No što se ljudi čude, kad su imali Mesića na Pantovčaku, koji je izjavljivao da nikada nismo ratovali s Crnogorcima. Osim toga, crnogorski sud je našao olakotne okolnosti za počinitelje – dobro ponašanje(!). Poučak: dobro se ponašati znači ubijati Hrvate.

Zapelo mi je za uho u tv-izvješću o sastanku europskih bankara u Zagrebu – naime reče izvjestiteljica "europski bankari smatraju Hrvatsku srednjoeuropskom zemljom". A tko ju ne smatra? Pa zna se – hrvatska službena politika, takoreći vlast, koja se ne samo pomirila s nametnim svrstavanjem u "zapadni Balkan", nego to s ponosom stalno i ističe. Pa kad sam tu "elitu" u jednom nedavnom govoru nazvao smećem – jesam li bio daleko od istine?

U Dnevniku navečer, u danu obilježavanja bleiburške tragedije, najvećega narodnog gubitka u povijesti Hrvata – o skupu na polju smrti svega nekoliko površnih minuta (urednik Đurica Drobac), histerične potrage za nekim znakom ustaške ikonografije, relativiziranje i minimaliziranje, čak vrlo škrt zapis o govoru Ivana Jarnjaka koji je ondje bio u ime Hrvatskoga sabora. Ljevičarske novine sutradan dovršavaju relativiziranje, minimaliziraju brojke ubijenih Hrvata do karikaturalnosti (stanoviti Žabec). Iscrpnije se, točnije i novinarski časnije pisalo o Bleiburgu u hrvatskim novinama svršetkom osamdesetih, kada su na vlasti još bili komunisti i kada je još postojala njihova Jugoslavija! Provjerite i uvjerit ćete se.