Svi će doći na red

Naslov je u stvari doslovna izjava perjanice hrvatske političke scene, Vladimira Šeksa-Kraljotvorca, u svezi s glasovanjem Hrvata u BiH. "Svi će doći na red", baca u javnost ciničan spin nakon što su i on i Vlada RH , dotično stranka koja bi se trebala nazvati HDZ 2004. pristali na ucjenu SDP-a i HNS-a . Vrlo uplašen da Hrvatska ne će na vrijeme stići u Europsku uniju, bezalternativni HDZ 2004. popustio je lijevim strankama koje njeguju tradiciju jugoslavenskog integralizma i usađene mržnje prema Hrvatima u BiH koji možda nisu "ustaše" (kako su očevi učili svoju orjunašku djecu) ali su svakako sumnjivi na mnogo načina, u svakom slučaju kao osobe s moralnom grješkom koje varaju na izborima i slično.

Kao što je bilo za očekivati, spin-doktori su se razmahali, jedni pokušavajući očajno prikazati svoj politički (i moralni) debakl kao uspjeh, a drugi jedva susprežući trijumfalizam.

Prvima je jasno da su Hrvati izvan RH od 12 zastupnika 1995. spali na svega tri, ali neka budu sretni – poručuju im – što su i to dobili jer su i bez toga mogli ostati. "Ovako im je ostalo zajamčeno pravo glasovanja za Hrvatski sabor", kažu. "Hrvatska je dobila", veli Jadranka Kosor, premda ne može objasniti što je to dobila, ako ne misli na kartu koja joj možda može poslužiti da ne zastane na svetom putu u obećanu zemlju ograničenog suvereniteta.

S manjinama kao s manjinama

Bit priče je u dugodišnjim naporima stranaka s projugoslavenskom, protuhrvatskom i protuprirodnom tradicijom da (barem za početak) izjednače manjine u Hrvatskoj s Hrvatima u BiH (ali i s dijasporom). U tom svjetlu je izrečena misao V. Pusić da će "zastupljenost Hrvata iz BiH biti slična onoj nacionalnih manjina u Hrvatskoj." To je sada obavljeno, a HDZ je ne samo držao svijeću, nego i drsko iznevjerio izvorišna načela one stranke koja se zvala Hrvatska demokratska zajednica, čime pili i granu na kojoj sjedi i što će mu se vratiti kao bumerang. No, koji je krajnji cilj opisanih stranaka (SDP, HNS)? Potpuni povratak u stanje prije 1990., retardiranje na koje hrvatska javnost očito pristaje, a koje je retardiranje već obuhvatilo sva područja života, pa (prvenstvo) i kulturno. U svezi s tim povratkom svakako je i promišljanje uloge većinske nacionalne manjine, dakle Srba, kojima je cilj konstitutivnost. Premda znaju da se to ne može dogoditi preko noći, u uskoj sprezi sa SDP-om i HNS-om (premda su u koaliciji s HDZ-om 2004. ali koga briga) igraju strpljivu šahovsku partiju. Eliminiranjem većega broja zastupnika iz BiH i iseljeništva povučeni su za većinsku manjinu dosta značajni potezi, a budućnost je svijetla jer se pokazalo da su Hrvati opasni u ratu, ali nevjerojatno priglupi u miru.

Jaka stvar

Listajući novine, nailazim stalno na pridjev "jak". Šeks koji veli da će svi doći na red (za glasovanje) tješi narod da će "broj biračkih mjesta biti j a k o velik". Sin Orjune i pristaša teze da je RH izvršila agresiju na BiH, dakle Josipović, kaže da je " j a k o dobro što se izborni proces vraća pod okrilje hrvatske države". Zanimljive su, međutim, reakcije političkih vođa Hrvata u BiH. Dragan Čović je na putu iz Mostara preko Banjaluke do Zagreba doživio prosvijetljenje i sada mu je sramotni dogovor HDZ 2004. i SDP-a "pozitivna poruka Hrvatima u BiH". Stjepan Kljujić, koji je imao vlastiti put devedesetih (put koji u cjelini nisam podržavao), ima pravo kada veli da je sada Hrvatima u BiH dodijeljen beznačajan status. Božo Ljubičić u ime HDZ 1990. poručuje HDZ-u 2004. ono što Hrvati ondje i misle, da su još jednom izigrani i napušteni, a Lijanović (Radom za boljitak) govori o izdaji.

Zaključak

Slijedom bijednoga kompromisa, treba biti dosljedan i od koalicije SDP-HDZ 2004. tražiti da ustavna odredba sadrži ovu rečenicu: " Hrvatski državljani dijele se na prvorazredne i drugorazredne. Prvorazredni žive u Republici Hrvatskoj, a drugorazredni izvan nje. Drugorazredni državljani su ograničeni u svojim političkim pravima." Pod tu rečenicu neka se potpišu mnogi od navedenih u ovom napisu, i to skupno, recimo kao ograničeni političari.

Hrvoje Hitrec