Detalji

Objavljeno: 05. svibnja 2010.

Politički značaj, gospodarska važnost, diplomatska i vojna djelatnost, te književna, jezična i kulturna baština hrvatskih feudalnih i dinastičkih obitelji Šubića-Zrinskih i Frankopan još nisu proučene, tako da je dosta nepoznanica, što znači i novih otkrića koje čekaju na hrvatske istraživače. Sa žalošću moramo priznati da politička i kulturna elita susjedne nam Mađarske više štuje Zrinske nego mi u njihovome matičnome narodu. Kao da je memoricid kojim su Habsburgovci ove obitelji zatirali i nakon što su to učinili fizički zločinačkim istrjebljenjem svih članova obitelji, još na djelu. Brutalnim ubijanjem (nakon što su povjerovali u «carsku riječ Habsburške presvijetle kuće») grofa Petra Zrinskoga (1621.-1671.) i šurjaka mu, kneza Frana Krste Frankopana (1643.-1671.) u Bečkom Novom Mjestu 1671., a potom progoni Petrove obitelji koji su završili njenim fizičkim zatiranjem, Habsburgovci su zadali jedan od više udaraca hrvatskome narodu od čijih se posljedica taj narod nikada nije oporavio. Habsburgovci i njihova kamarila ne samo što su ubili povijesne obitelji s dinastičkim pravima iz doba narodne dinastije, već su opljačkali njihova gospodarski imanja, a to je bila tada većina Hrvatske. Austrijski su vojni zapovjednici pljačkali sve što su mogli jednako okrutno i bespoštedno kao što su to činili i Osmanlije u svojim pohodima. U tu poharu ulazi i uništavanje i pljačkanje kulturnih dragocjenosti, među kojima je i čuvena biblioteka obitelji Zrinski, jedna od najvećih u tadašnjoj Europi. Nakon zločina u Bečkom Novom Mjestu dvorska je kamarila sve do kraja Monarhije 1918. godine, zabranjivala spominjanje Zrinskih i činila zločin memoricida, kako bi ih nestalo ne samo iz povijesti, već i iz memorije hrvatskoga naroda.(Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 05. svibnja 2010.

Tek je počeo, a sve se zna. I tko će kamo i što će reći, možda samo bolje od drugih, s više strasti i spoznaja. Putuju i djeca Hrvatskom. Đaci iz Samobora u Vukovar, đaci iz Jagodnjaka u Zagreb. Ali samo "hrvatski odjel" čuvene škole iz toga baranjskog mjesta. Kamo putuju đaci "srpskih odjela"? Josipović formira Vladu u sjeni. Vanjske poslove daje Budimiru Lončaru koji na duši ima mnoge hrvatske smrti. Lončar i isto tako prononsirani jugoslavenski ideolog Dejan Jović trasiraju put. Samoborski đaci slušali su u Vukovaru o ratnom heroju Tromblonu. Toga istoga dana srećem Tromblona u Zagrebu. Opet na prvoj crti – on i ekipa pomažu braniteljima s mnogo djece – da prežive, da imaju krov nad glavom. Da ne odustanu od života. Piše Stefan Rittgsser u "Jeziku" kako službeni list Republike Hrvatske, "Narodne novine", radi protiv hrvatskoga jezika. Umjesto točne riječ "trak" (prometni trak") odjednom piše "traka" – u Zakonu o sigurnosti prometa. Nije to slučajno, treba se i prometno, da ne velim saobraćajno, pripremiti za zapadni Balkan.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 04. svibnja 2010.

Donosimo tri priče o tri događaja koji su se zbili u samo dva dana. Naoko se čini kao da se radi o posve različitim stvarima, ali u srži stvari radi o istome. Radi se o neučinkovitosti pravne države. U prvom slučaju radi se o događaju od prije 19 godina, u drugom o tek nešto «mlađem» događaju. Treći se slučaj zbio prije dva dana, ali je i on posljedica neriješenog problema starog gotovo deset godina. Da ne ostanemo samo na već uvriježenoj formulaciji o neučinkovitosti pravne države, napominjemo da je u ovim slučajevima često prozivana policija učinkovito obavila svoj dio posla. Zakazalo je sudstvo, i što se zakonodavstva, i što se provedbe zakona tiče. Na takav se način već godinama obezvrjeđuju mnogi napori i rezultati rada hrvatske policije.(djl)

Detalji

Objavljeno: 04. svibnja 2010.

Koja je stvarna uloga Hrvatske u regiji, kad je u pitanju stabilizacija regije, koja je već stoljećima nestabilna i neprestano se stabilizira na destabilizirajući način? Objektivno Hrvatska danas na Zapadnom Balkanu ne može ništa, a i da može, ne smije stabilizirati nikoga i ništa. Ona ga je objektivno mogla stabilizirati u većoj mjeri negoli ga jest samo u jednoj prigodi godine 1995. Tad je, nažalost, Hrvatska vojska zapriječena pred ulazom i oslobođenjem Banje Luke od velikosrpske okupacije. I amen. Hrvatski prilog trajnoj stabilizaciji regije za Josipovića je „pogrešna politika"! Zašto je Hrvatska pristala protuustavno postati dijelom umjetne tvorevine pod imenom Zapadni Balkan kad u njemu objektivno ne može ništa, a kamoli ga stabilizirati? Ma, zbog „pridruživanja"! A ono je prilagođeno velikosrpskom imperativu o tome da svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi.(N.Piskač)

Detalji

Objavljeno: 03. svibnja 2010.

Donosimo tri priče o tri događaja koji su se zbili u samo dva dana. Naoko se čini kao da se radi o posve različitim stvarima, ali u srži stvari radi o istome. Radi se o neučinkovitosti pravne države. U prvom slučaju radi se o događaju od prije 19 godina, u drugom o tek nešto «mlađem» događaju. Treći se slučaj zbio prije dva dana, ali je i on posljedica neriješenog problema staroga gotovo deset godina. Da ne ostanemo samo na već uvriježenoj formulaciji o neučinkovitosti pravne države, napominjemo da je u ovim slučajevima često prozivana policija učinkovito obavila svoj dio posla. Zakazalo je sudstvo, i što se zakonodavstva, i što se provedbe zakona tiče. Na takav se način već godinama izravno obezvrjeđuju mnogi napori i rezultati rada hrvatske policije, ali i vjera u hrvatsku Državu kao takvu, što je možda i najgore.(djl)

Detalji

Objavljeno: 03. svibnja 2010.

U novom broju časopisa "Jezik" citira dr. Stjepan Babić misao Milana Šipke koji o jezičnom stanju u Srbiji nakon rasapa Jugoslavije kaže: "...izbile su rasprave o smislu istrajavanja na serbokroatističkim projektima nakon disolucije srpskohrvatskoga standardnog jezika i uopšte naučne orijentacije u toj oblasti." Drugi citat iz Šipke : "Pre svega, srpski politički faktori, ligvisti, naučni radnici i srpska kulturna i društvena javnost u cjelini, ni dvadeset godina nakon razvrgavanja jugolovenskoga državnog zajedništva i disolucije zajedničkog srpskohrvatskoga standardnog jezika, još se nisu zvanično odredili prema novonastaloj situaciji u oblasti jezika i jezične kulture, niti su formulisali osnove srpske jezične politike." Ta su dva citata bila povod dr. Babiću za napis u "Jeziku" koji se ne bavi toliko srbijanskim ovovremenim dvojbama, koliko govori o povijesti jezičnoga unitarizma u dvije Jugoslavije, sažeto, točno i poučno. Nikakve disolucije nije bilo, naravno, nego čak i u vrijeme posvemašnje zbunjenosti u sadašnjosti, srpskim lingvistima ne preostaje drugo nego da krivotvore prošlost.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 03. svibnja 2010.

U ožujku 2009., predstavljena je u «Društvu hrvatsko-izraelskog prijateljstva» vrijedna knjiga historiografskog sadržaja, «Spas u Albaniji», s podnaslovom «Sto posto Židova u Albaniji spašeno je od holokausta». Pisac ovog djela je Amerikanac Harvey Sarner, a predgovor Van Christo. Prijevod s engleskog izvornika učinili su Đurđica Ramqaj i Tahir Ramqaj, a kao nakladnik javlja se «Forum albanskih intelektualaca u Zagreb». Predsjednik ove udruge, mr. sci. Muhamet Morina, napisao je uvodno slovo. Recenzentske zadaće prihvatio se prof. dr. Ivo Goldstein, hrvatski povjesničar i predsjednik Židovske vjerske općine «Bet Israel». Kako piše Harvey Sarner, autor navedenog djela, Albanija je bila «jedina okupirana zemlja koja je izbjegla nacistički progon Židova i koja ima jedinstvenu stopu preživljavanja od 100 %. Bila je to – nastavlja autor – jedina okupirana zemlja koja je imala više židovskog stanovništva nakon Drugog svjetskog rata nego prije njega». Albanski Židovi pripadali su malo poznatoj subetničkoj skupini poznatoj pod imenom Romanoiti. Riječ je o potomcima «drevne židovske kulture» (...) koji imaju «neke jedinstvene običaje, ali nema sumnje da su Židovi». Autor ističe da su Židovi Romanoiti došli u Albaniji iz Soluna krajem 14, stoljeća, a pridružila im se manja grupa iz Mađarske. Inače, po legendi Židovi su u Albaniju pristigli prije 2000 godina. Arheolozi su, međutim, otkopali ostatke sinagoge u Dardaniji, drevnoj luci antičke Ilirije. Smatraju da ruševine ive sinagoge potječu iz vremena 1-2 stoljeća nove ere.(Đuro Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 02. svibnja 2010.

Već duže Miljenko Jergović osim što zarađuje u Jutarnjem listu piše i za „najstariji dnevni list na Balkanu", čiji je „prvi broj izašao 25. januara 1904. godine". Za one koji ne znaju reći ćemo kako se radi se o srbijanskom dnevniku Politika, gdje izlazi Jergovićeva kolumna „Pogled sa strane". Srpskim novinarima sada kada se Republika Srbija umila i navukla moderno nasmijano europsko lice ne bi priličilo objavljivati članke u kojima se prema Hrvatima govori govorom mržnje, pa su se zato dosjetili muci i pogledali koga imaju preko granice u Hrvatskoj. I tko sada može prigovoriti urednicima Politike što se u članku koji su objavili legalna i od naroda na slobodnim izborima izabrana vlast u Republici Hrvatskoj naziva klerofašističkom kada je to napisao Miljenko Jergović, osoba koja se predstavlja i onda općenito doživljava kao „hrvatski književnik"?(mm)