Detalji

Objavljeno: 05. rujna 2007.

Iz Večernjeg lista prenosimo komentar Milana Ivkošića o izvještavanju medija o uhićenom hrvatskom generalu Anti Gotovini, posebice o iznošenju niza zlonamjernih laži o navodnim presudama protiv generala Gotovine u Parizu. Istina je, pokazalo se, posve suprotna. Prije dvije godine, na sud su dospjeli obavještajci bivšeg francuskog predsjednika Mitterranda, čija je žrtva bio i Ante Gotovina, zbog podmetanja svojim političkim protivnicima. I pored ovih saznanja, brojne gnjusne laži iznesene su u našim tiskovnim medijima i na HTV-u kojima se junak Domovinskog rata general Ante Gotovina želio prikazati francuskim gangsterom. Ivkošić u svojoj kolumni iznosi pozadinu takvih napisa o generalu Gotovini (i cijelom Domovinskom ratu), koji su krenuli dolaskom Račana i Mesića na vlast 2000., i koji su se nastavili i za Sanaderove Vlade. Naravno da demantija pogrešnog iznošenja činjenica ne će biti, pogotovo ne u mjeri u kojoj su vođeni beskrupulozni i zlonamjerni napadi na Gotovinu i Domovinski rat. A te su napade predvodili oni novinari i komentatori koji poput papagaja (tako su ih, naime, njihovi nalogodavci naučili) na svako iznošenje drugačijih stavova od onih koje oni prenose odgovaraju naučenim frazama: "da se opet izvlači teorija zavjere", da su takovi stavovi "za svaku osudu", "da to nije europsko ponašanje", itd. Može se dodati da se svaka laž kad tad razotkrije (što takve novinare ne muči) i da hrvatski narod, protivno njihovom željama, dugo pamti. (djl)

Detalji

Objavljeno: 04. rujna 2007.

Iz Večernjeg lista prenosimo komentar Zvonimira Despota na činjenicu da se u Bregani na ulaz u Sloveniju ovaj vikend čekalo i više od šest sati. Despot kao krivca proziva slovensku i hrvatsku stranu: "Slovenci sami sebi zabijaju autogol, makar možda misle da to nama šalju poruku, da nas kažnjavaju zbog političkih nesuglasica i pojedinih animoziteta. Da se razumijemo, nije riječ o svim Slovencima, o čemu i te kako mogu posvjedočiti naši ljudi na granici koji se svakodnevno druže sa svojim susjedima u Sloveniji i kojima je teško palo rušenje mostova. Tu je prije svega riječ o konstantnoj slovenskoj politici prema Hrvatskoj. Ona se vodi slovenskim interesima, a pravo je pitanje što je s našim interesima, tko njih zastupa, i znamo li uopće koji su naši interesi? Ili ćemo svi biti klimoglavci i sljegači ramenima.".

Detalji

Objavljeno: 28. kolovoza 2007.

Milan Ivkošić podsjetio je čitatelje Večernjeg lista na prošlogodišnji slučaj kada je Vasilj Radić iz okolice Knina napao dva inkasatora HRT-a, Milivoja Perkova i Denisa Bilića. Iako se dvojka dala u bijeg nakon prijetnji kojima ih je obasuo Vasilj Radić, ovome to nije bilo dosta već je s dva metka iz pištolja u leđa pogodio Denisa Bilića. Što se suda tiče, Radić je oslobođen optužbi za pokušaj ubojstva, te je dobio svega tri godine i deset mjeseci zatvora. No, tu nije kraj nevjerojatnog slijeda događaja koji prati ovaj slučaj. Naime, Milivoj Perkov i Denis Bilić od HRT-a su dobili otkaze: "Znate li što je Šprajcov HRT učinio svojim inkasatorima Perkovu i Biliću, čijeg ubojicu u pokušaju i kaznu koju je dobio nikad nije problematizirao? Nekoliko mjeseci nakon što je na njih pucano, na HRT-u su dobili otkaz! Danas su teška sirotinja i psihijatrijski pacijenti!". Postavlja se pitanje kakva je civilizacijska razina onih koji su dali otkaze ljudima koji su skoro izgubili život skupljajući sredstva za njihovu plaću? Ne bi li oni trebali letjeti s HRT-a naglavačke, a pod hitnim postupkom uz isprike vratiti Milivoja Perkova i Denisa Bilića? Naravno da bi, ali za to bi određenu civilizacijsku razinu trebali imati oni koji o tome odlučuju. (mm)

Detalji

Objavljeno: 23. kolovoza 2007.

Dražen Ćurić u Večernjem listu piše o licu i naličju dviju hrvatskih "moralnih vertikala" koje se ovih dana povlače po stranicama tiska: "Predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora Danijel Ivin vrlo se ozbiljno – sumnjiče ga – bavio financijskim malverzacijama, a ugledni povjesničar književnosti prof. dr. Slobodan Prosperov Novak nadogradio je, čini se, na Hvaru kuću bez ikakvih dozvola". Što se tiče naličja možemo samo kao i Ćurić konstatirati činjenice, dok kada govorimo o licu ne dijelimo baš njegovo mišljenje da su HHO, Ivin i Prosperov-Novak nevladina udruga odnosno intelektualci s integritetom. Zbog toga nam vjerojatno saznanja kako Ivin i Prosperov-Novak privatno izvode radnje koje se ne mogu opravdati ne čine posebno iznenađujućim. Naime, obično su način na koji netko djeluje bitno ne razlikuje između profesionalnog i privatnog života. Razlozi zbog kojih su HHO i njegovi predsjednici, ili primjerice Prosperov-Novak, visoko kotiraju na hrvatskoj javnoj sceni prvenstveno su političke naravi, i posljedica su specifičnih hrvatskih prilika u kojima je jugoslavenska komponenta još uvijek vrlo jaka. Integritet steknut na iskorištavanju ovakvih društvenih prilika stoga nije integritet, već politička podobnost. (mm)

Detalji

Objavljeno: 22. kolovoza 2007.

Tihomir Dujmović vrlo je rječito neki dan komentirao nevjerojatnu činjenicu da prvo Račanova, pa sada i Sanaderova Vlada, odbija u Hrvatsku prenijeti posmrtne ostatke hrvatskih vojnika i civila ubijenih u Sloveniji nakon kraja 2. svjetskog rata.  Dujmović istovremeno dobro primjećuje kako se zakon šutnje o masovnim zločinima nakon 2. svjetskog rata još uvijek provodi na svim razinama društva, i to više od 62 godine nakon što su ti zločini počinjeni: "Sjećam se TV snimke kako Manolić trči na sud dati iskaz u vezi sa spoznajama o zločinima u Gospiću ovog rata, ali nema tog trka niti kakvog iskaza, ni njega ni nekog drugog partizana, o mariborskom pokolju. Samo omerta! Makar nigdje na kugli zemaljskoj na jednome mjestu ne leži toliko smaknutih Hrvata kao u Sloveniji. I za to grobište i za tu tajnu ne pokazuje interes ni hrvatska država, ni famozno istraživačko novinarstvo, ni udruge za zaštitu ne znam kakvih prava." Čini se da prešućivanje i skrivanje hrvatskih žrtava u Sloveniji i Hrvatskoj koje su zakopane u brojnim masovnim grobnicama najbolje oslikava svu lažnost i trulost vrha društvene piramide u Hrvatskoj. Taj vrh ne čine predstavnici nekakve građanske ili napredne opcije koja teži europskim standardima, i sl., kako si često vole tepati. To su ljudi koji su u mnogim slučajevima dovedeni na vlast, odnosno odgojeni od strane jugoslavenskog-komunističkog sustava, te danas kao i prije ne zaziru od činjenja stvari koje nisu ništa drugo nego civilizacijska sramota. (mm)

Detalji

Objavljeno: 17. kolovoza 2007.

"Postojala je tendencija da se metodama koje bi se teško mogle nazvati demokratskima smanji udio Srba u policiji. To je dobrim dijelom i ostvareno ... Isto je tako točno, a ja sam to već i javno rekao, da su vlasti nove hrvatske države povlačile neke poteze koji su, objektivno gledano, gurali Srbe u hrvatskoj u naručje Miloševića i njegove velikosrpske politike." Osim što prenosimo ovu izjavu postavljamo u ovom uvodu i pitanje čija bi ona mogla biti? Po sadržaju, reklo bi se da ju je izrekao neki srpski političar. Tek kvalifikacija da je Miloševićeva politika bila velikosrpska otkriva da se ipak vjerojatno radi o hrvatskom političaru. Kojem, može se saznati u nastavku...

Detalji

Objavljeno: 17. kolovoza 2007.

Milan Ivkošić u kolumni pod naslovom "Crkva sve usamljenija", navodeći niz pokazatelja, zaključuje kako na hrvatskoj političkoj sceni više nema ni jedne veće stranke koja bi bila bliska kršćanstvu. Ovdje treba dodati kako se ovaj zaključak može protegnuti i na mnoge ostale vrijednosti i posebnosti koji hrvatski narod čine hrvatskim. Tako današnji hrvatski političari recimo nisu bliski ni Domovinskom ratu, poginulima, ranjenima, ili časnicima koji su taj rat vodili. Hrvatski političari isto tako primjerice nisu bliski ni hrvatskim žrtvama iz 2. svjetskog rata čiji se posmrtni ostaci danas iskapaju u Sloveniji, reklo bi se usprkos službenom Zagrebu. Što reći o bliskosti prema sudbini hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, koji je već na mnogim područjima potpuno iskorijenjen? Što reći o bliskosti s hrvatskim narodom u Republici Hrvatskoj, koji se sam mora nositi s korumpiranom upravom i pravosuđem, mitom, i kriminalom koji doseže do vrha izvršne vlasti? Jedino čemu su odista bliski hrvatski političari je hrvatski novac, kao što je i Beograd bio do osamostaljenja. Svako malo ispliva neka priča o milijunima kuna koje je neki od državnih dužnosnika namaknuo. Dijagnoza je jasna, hrvatski političari danas djeluju kao tumor koji rastače narod i njegovu budućnost. (mm)

Detalji

Objavljeno: 15. kolovoza 2007.

Razmjeri požara koji su ove godine pustošili Hrvatskom bili su više puta katastrofalni. To se pogotovo odnosi na onaj u dubrovačkom zaleđu, kada je vatrena fronta koja je došla iz Bosne i Hercegovine u jednom trenutku bila dugačka i dvadesetak kilometara. No, uzroci požara tek se rijetko saznaju, a u slučajevima kao što je ovaj dubrovački, kada postoji niz vrlo jasnih pokazatelja da se radilo o podmetnutom požaru s političkom pozadinom, uzroci kao da se skrivaju. S druge strane jasno je da je moguće tek kada se stvari nazovu pravim imenom uputiti jasnu poruka da je ovakva vrsta terorizma Hrvatskoj neprihvatljiva. Kao što Dujmović u kolumni na ovu temu dobro primjećuje, gori i u drugim zemljama, ali tamo nema pretvaranja da se ne zna što se događa: "Gori godinama i Italija. I tamo se dugo raspredalo o tome odakle stotine požara upravo u jeku turističke sezone. Danas Talijani nemaju osobitih dvojbi: tamo se ne dvoji da je najveći dio ljetnih požara podmetnut i da su u samo u manjem postotku za to krivci bolesnici ili sitni kriminalci. Talijani imaju drugi problem: iza njihovih požara najčešće stoji organizirani kriminal bez obzira je li riječ o budućoj špekulaciji građevinskim zemljištem ili je riječ o drugoj transakciji iza koje stoji camorra. Ali, tamo nitko nikog ne uvjerava da se glede požara krivac ultimativno traži samo i jedino u draču, jakoj buri ili slučajnom opušku!".