Iz Večernjeg lista prenosimo komentar Milana Ivkošića o izvještavanju medija o uhićenom hrvatskom generalu Anti Gotovini, posebice o iznošenju niza zlonamjernih laži o navodnim presudama protiv generala Gotovine u Parizu. Istina je, pokazalo se, posve suprotna. Prije dvije godine, na sud su dospjeli obavještajci bivšeg francuskog predsjednika Mitterranda, čija je žrtva bio i Ante Gotovina, zbog podmetanja svojim političkim protivnicima. I pored ovih saznanja, brojne gnjusne laži iznesene su u našim tiskovnim medijima i na HTV-u kojima se junak Domovinskog rata general Ante Gotovina želio prikazati francuskim gangsterom. Ivkošić u svojoj kolumni iznosi pozadinu takvih napisa o generalu Gotovini (i cijelom Domovinskom ratu), koji su krenuli dolaskom Račana i Mesića na vlast 2000., i koji su se nastavili i za Sanaderove Vlade. Naravno da demantija pogrešnog iznošenja činjenica ne će biti, pogotovo ne u mjeri u kojoj su vođeni beskrupulozni i zlonamjerni napadi na Gotovinu i Domovinski rat. A te su napade predvodili oni novinari i komentatori koji poput papagaja (tako su ih, naime, njihovi nalogodavci naučili) na svako iznošenje drugačijih stavova od onih koje oni prenose odgovaraju naučenim frazama: "da se opet izvlači teorija zavjere", da su takovi stavovi "za svaku osudu", "da to nije europsko ponašanje", itd. Može se dodati da se svaka laž kad tad razotkrije (što takve novinare ne muči) i da hrvatski narod, protivno njihovom željama, dugo pamti.

Gangsteri Carle del Ponte

Takav obrat novinarstvo u novoj Hrvatskoj vjerojatno ne pamti. Isti list koji je prije dvije godine slao specijalnu ekipu u Pariz da bi tamo otkrila teške presude teškom kriminalcu Anti Gotovini, sada sve to – opovrgava! Kako sam u ovoj kolumni već napominjao, ti su napisi, objavljeni gotovo istodobno s uhićenjem generala, trebali olakšati poziciju Vlade poslije njezine bjesomučne potrage za bjeguncem, kojem je naklonost u narodu bila i ostala golema.

I sada, kada je Carla del Ponte nepostojeću Gotovininu kriminalnu djelatnost u Francuskoj istaknula kao “argument” protiv zahtjeva obrane da se general pusti na slobodu, taj su “argument” iskoristili mnogi lijevo-liberalni komentatori kako bi slavnog ratnika još jednom ocrnili. No samo koji dan nakon što su se pitali “kako će razni političari (ili biskupi) objasniti bezuvjetno zalaganje za višestruko osuđivanog gangstera”, veliki je “gangster” postao posve nevin, a optužbe i presude protiv njega u Francuskoj dokumentirano su opisane kao posljedica paranoje i podmetanja predsjednika Mitterranda i njegovih obavještajaca, koji su prije dvije godine zbog toga suđeni.

Sve se, dakle, okrenulo naglavce! Nema valjda nijednog ljevičarskog komentatora, koji, i uz šprajcovanje sa HTV-a, Gotovinine francuske “zločine” nije zbrojio s haaškom optužnicom, kako bi tu optužnicu učinio uvjerljivijom, a generala, Oluju i Domovinski rat sramnim. Najekstremniji, oni u čijim su redakcijama utočište nalazili četnički novinari iz “krajine” (zbog čega su ih napadali i neki njihovi crveni kolege!) Gotovinu su redovito svrstavali u trojstvo s Mladićem i Karadžićem.

Kolumnisti pretencioznijeg izričaja literarizirali su takva Gotovinu kao negativni simbol jedne vrste emigranta u Domovinskom ratu, kojoj su svojstveni avanturizam, zločinstvo, plaćeništvo, pohlepa za novcem. Godinama se razvijao sustav opanjkavanja Domovinskog rata, to jest vremena Tuđmanove vlasti, kojem je rodonačelnik još prije rata i prvih izbora bio Ivica Račan s poznatom sintagmom o HDZ-u kao “stranci opasnih namjera”.

U vrijeme pak njegove vlasti saborskom je odlukom (u kojoj je sudjelovao i trećerazredni drniški trgovac Budiša) nadležnost Haaga proširena na Bljesak i Oluju, a dokumentacija, i tajna i netajna, hrpimice se predaje haaškom tužiteljstvu. Carla del Ponte, i za vladajuću hrvatsku politiku i za većinu medija, postaje gospodar Domovinskog rata i hrvatske nacionalne sudbine u Europi.

Na žalost, s dolaskom Sanadera i HDZ-a na vlast, to se ponižavanje pred Haagom i EU pojačava, a Vlada tzv. akcijski plan za hvatanje Gotovine predstavlja kao najvažniji nacionalni zadatak i kao “pravno osvješćivanje” pučanstva. Da bi se koliko-toliko opravdala histerija u lovu na generala te uhićenje čovjeka na čijem ratničkom liku nije bilo ni najmanje mrlje, u vrijeme idealno za Vladu naveliko se u medijima razglašuju tobožnji Gotovinini zločini u Francuskoj. A to je trebalo značiti: nije uhićen časni general HV-a i zapovjednik glavne oslobodilačke akcije, nego – gangster.

Sada je jedino zagonetno kako u istom svjetonazornom miljeu i u istoj novinskoj kući jedni i dalje pišu o “gangsteru” Gotovini, a drugi dokazuju njegovu francusku nedužnost. Ali tu zagonetnost umanjuje činjenica da je autor prošlosubotnjeg pamfleta o Gotovini sam ne tako davno u jednom tjedniku opisan kao gangster koji je financirao ljude što su otimali djecu, te činjenica da taj isti autor svako malo podsjeti javnost na svoja dugotrajna druženja s Ivom Sanaderom na romantičnim terasama zagrebačkih restorana i hotela, na kojima se i razvila silna privlačnost dvaju srodnih političkih erosa.

Milan Ivkošić
Večernji list

{mxc}