Iako smo jučer i sami primijeti kako je dopis direktora programa Domagoja Burića vezan uz ljetnu HRT-ovu emisiju "30 u hladu" u kojem se traži više nacionalne simbolike bio nespretno sročen [Tračak razuma na HRT-u], cijeli slučaj znatno je prerastao okvire koji bi bili normalni i na žalost dobio ne toliko neočekivani nastavak. Iako bi se o samom načinu na koji je Burić svoje ideje prezentirao dalo, dakle, raspravljati, to ne umanjuje suštinu problema. A to je kronični nedostatak nacionalnoga na onome što bi trebala biti nacionalna televizija. A da na HRT-u radi mnogo onih koji se s takvom politikom slažu, najbolje pokazuje peticija kojom se traži da se osim HND-a i Programskog vijeća HRT-a na Burćev domoljubni dopis očituju i glavni ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić te Blago Markota. Novinari, urednici, realizatori i producenti u prigovoru tvrde da je Burić povrijedio profesionalni dignitet svih koji su tijekom tri godine bili uključeni u realizaciju projekta “30 u hladu”. No, kada se pogleda lista potpisnika, na njoj se nalaze i osobe o čijem je profesionalnom dignitetu odista deplasirano govoriti. Zato listu potpisnika treba tumačiti prvenstveno kao politički motiviranu, a pozivanje na profesionalizam shvatiti tek kao smokvin list.(mmb)

 

 

Uputa direktora programa HTV-a Domagoja Burića da lagana ljetna emisija ‘30 u hladu’ dobije jači nacionalni predznak sama po sebi ukazuje na dvije stvari. Prvo, da se na HRT-u i pored silnih čistki još uvijek nađe neko razuman koji shvaća kako bi nacionalna televizija trebala biti nacionalna, i to se onda osudi reći. Drugo, pokazuje koliko je u stvari tragično stanje u toj hrvatskoj medijskoj kući, ali i u hrvatskom medijskom prostoru općenito, kada su se ove upute izrodile u poveći skandal. Ovaj puta skandal se i ne tiče toliko političara, već otkriva zorno kakvu i koliko agresivnu anacionalnu politiku želi provodi dio novinara i urednika danas na HRT-u, iako su svi odreda plaćeni novcem koji se ubire upravo na nacionalnoj razini, odnosno od televizijske pretplate. Kako inače objasniti činjenicu da je jedan dopis za internu uporabu o potrebi jačanja nacionalne komponente programa izazvao takvu buru negativnih komentara, i odmah završio u onim medijima kojima stigmatiziranje hrvatstva glavna preokupacija.(mmb)

 

 

Iako nedjeljni parlamentarni izbori u Srbiji na prvi pogled nisu donijeli ništa dramatično novoga, barem što se ostvarenih rezultata tiče, reperkusije relativne pobjede Borisa Tadića i njegove pro-zapadne opcije mogle bi u konačnici biti vrlo značajne. Pisali smo kako je odabir takozvane demokratske naspram radikalne strane u Srbiji, ujedno i novi podstrek slovenskoj vanjskoj politici, koja je posljednjih nekoliko mjeseci aktivno angažirana u protežiranju srpskih interesa i njihovom približavanju Europskoj Uniji. Tako na slovenske reakcije i nije trebalo dugo čekati. U priopćenju slovenskog predsjedništva EU početkom tjedna “toplo se pozdravlja jasna pobjeda proeuropskih snaga”. “Ispune li se potrebni uvjeti, kao što je rečeno u zaključcima Vijeća 29. travnja, ovo bi omogućilo Srbiji napredak na njezinu europskom putu, uključujući status kandidata”, kaže se još u priopćenju koje je u ime EU izdalo slovensko predsjedništvo. Priča postaje zanimljivijom, a ujedno i ironičnom ako se u obzir uzme činjenica da će upravo Miloševićeva socijalistička partija, nakon samo osam godina od njegova svrgavanja s vlasti po svemu sudeći biti presudna za sastavljanje "proeuropske" Vlade Borisa Tadića. Da nije tragično bilo bi smiješno.(mmb)

 

 

Novoimenovani sudac Ustavnog suda Marko Babić godinama je bio uspješan vinkovački odvjetnik. Svoje usluge uredno je naplaćivao, ali državi nije plaćao porez na promet i usluge te na godišnji promet odvjetničkog ureda. Kako je izvijestio HTV, dug je narastao na 270.000 kuna. Međutim Babić ga nikada neće morati platiti jer je nastupila apsolutna zastara. Prema zakonu, zastara nastupa ako se tijekom šest godina ne poduzmu nikakve radnje prisilne naplate po kojima bi dužnik morao podmiriti dugove. Praksa je porezne uprave da dužnicima koji imaju više od 10.000 kuna duga najprije šalje tri opomene, a potom blokira račun te tako naplati dug. Sucu Babiću navodno ni jedan račun nije blokiran. Sporost i neefikasnost porezne uprave u slučaju ustavnog suca Marka Babića nitko nije želio komentirati. Šute naravno i Porezna uprava i Ministarstvo financija. Inače, porezna uprava vrlo je ažurna kada je riječ o malim građanima i opomenama za dugovanja u iznosu od nekoliko desetaka ili stotina kuna, za koja uredno i sustavno "sjedaju" čak i na mizerno male mirovine, koje su ionako nedostatne čak i za samo preživljavanje, međutim jedan sloj ljudi u Hrvatskoj očito prolazi nekažnjeno. I ne samo to, gospodin Babić je za svoj neplaćen porez (osim naravno zastarom) nagrađen i imenovanjem na mjesto suca Ustavnoga suda, poziciju koja bi trebala podrazumjevati visoke moralne standarde i principe ljudi koji je obnašaju.(mmb)

 

 

Sveopćem organiziranom medijskom i, dijelom, političkom uzdizanju, kako kažu, trijumfa odnosno uvjerljive pobjede demokratskih snaga na parlamentarnim izborima u Srbiji pridružila se i emisija «Otvoreno» 1. programa Hrvatske televizije emitirana u ponedjeljak, 12. svibnja 2008. Toliko hvalospjeva gosp. Boris Tadić valjda nije nikada čuo. A sprega srpskih demokrata i hrvatskih medija i dalje proturječi činjenicama.(djl)

 

 

U čast Prvom hrvatskom predsjedniku i utemeljitelju moderne hrvatske države, a povodom obilježavanja 86. obljetnice rođenja dr. Franje Tuđmana, Udruga za hrvatski identitet i prosperitet (HIP), organizirala je Okrugli stol: Informacijski rat protiv oslobodilačke operacije "Oluja", održan u petak 9. svibnja 2008. godine u Hrvatskom institutu za povijest. Na toj tribini admiral Davor Domazet-Lošo, prozvao je pojedine novinare i čelnike određenih nevladinih udruga da prema načelima doktrine “vučjeg čopora” demoniziraju Oluju i Domovinski rat. Naravno, na odgovor uvrijeđenih princeza nije bilo potrebno dugo čekati, što im je i omogućio novinar Jutarnjega lista Ivica Radoš, pruživši svakom spomenutom priliku za repliku. Za svaku pohvalu. Jedino što su Latin i njemu «srodne duše» smješteni po raznoraznim televizijama i tiskovinama, a Domazet-Lošo i oni koji obilježavaju godišnjice rođenja dr. Franje Tuđmana već duže se vrijeme nalaze na potpunoj medijskoj margini.(mmb)

 

 

U Srbiji se tako barem što se raspodjele glasova birača tiče ništa i nije puno promijenilo u odnosu na parlamentarne izbore 2003. godine, pa se može prije govoriti o statusu quo, nego o velikim pobjedama. No, nije trebalo čekati ni 24 sata od zatvaranja birališta u Srbiji a da iz Hrvatske krenu razdragani telegrami s čestitkama. "Europska Srbija jamac je boljeg života i budućnosti Srbije kao moderne demokratske države i dobrog susjeda u regiji koja više nikada neće biti talac prošlosti" - piše u jednom od njih, ostavljajući otvorenim pitanje zašto bi Srbija uopće bila talac prošlosti kada iz te prošlosti baš ništa nije trebala naučiti.  To što će Srbija s "pobjednikom" Tadićem lakše i brže uključiti u regionalne i europske integracije ne znači da se išta promijenilo u Srbiji, nego da će razmjerno lako stići Hrvatsku koja je, za razliku od Srbije, još uvijek talac svoje prošlosti sve dok joj se sudi zbog dva zajednička zločinačka pothvata - što neki lako i prelako zaboravljaju.(mmb,mm)

 

 

Vrlo me je razočaralo stajalište guvernera Hrvatske narodne banke, g. Rohatinskog, odnosno njegova izjava da predsjednik Mesić ne bi trebao govoriti o onome što ne razumije. Naime, poznato je da S. Mesić ništa ne razumije (a ne samo financije), pa bi, prema tome, morao stalno šutjeti. A on je ipak demokratski izabrani predsjednik, te mora ponekad nešto reći. Na primjer: «Dobar dan», «Kako ste?», «Doviđenja». I to bi od njega bilo posve dovoljno.(H.Hitrec)