«Biznismeni» u potrazi za izbornim kredibilitetom

U skladu s nedavnim pisanjima na Portalu HKV-a vezano uz kandidaturu Nadana Vidoševića za predsjednika države, koju sve otvorenije i zdušnije podupire i predsjednik Mesić, na novu inicijativu koja bi od «te i takve» politike (i zajedno s njom) itekako mogla profitirati nije trebalo dugo čekati. Naime, Jutarnji list donosi vijest o novoj, točnije 110. političkoj stranci, štoviše «poduzetničkoj», koju osniva nekolicina hrvatskih «biznismena». Pa, pogledajmo tko su ti samoprozvani «lideri» koji se kriju iza naziva Saveza za promjene.

Već samo ime prvog od tri «mušketira» koji se spominje jasno naznačuje «iz kojeg smjera vjetar puše». Riječ je naime o Ivici Mudriniću, čovjeku što je početkom devedesetih iz Kanade donio, kako se u narodu kaže «samo gaće na štapu», ali i veliku ambiciju da se pomoću politike uspne na društvenoj ljestvici. To mu je, međutim samo i jedino u materijalnom smislu pošlo za rukom – sudjelovao je u  kapitalnim privatizacijskim poslovima, posebice kada su Nijemci dokopali vlasničkog paketa dionica HT-a. Valjda za nagradu, danas je Mudrinić formalno i direktor te tvrtke, a tako će vjerojatno ostati sve dok svojim vezama i uslugama Nijemcima bude stvarao ekstraprofit i za njih obavljao  sve poslove koje treba da s HT-om stvari ostanu i nadalje kao što je sada. Poslove za koje je možda odlično plaćen, ali zbog kojih nema kredibiliteta i poštovanja kod velike većine građana Hrvatske koliko je crno pod noktima.

Drugi «mušketir» poznati je hrvatski menadžer i, kako to gordo zvuči, šef Vijeća za konkurentnost Darko Marinac. On je, kako se saznaje, čitavu svoju karijeru proveo u dvije tvrtke. A ako se u obzir uzme da su to Pliva – od koje nije ostalo ništa i Podravka, kojoj već duže vrijeme ne cvjetaju ruže iako ima kao proizvođač hrane sve objektivne preduvjete za uspješno poslovanje, jasno je da je Darko Marinac zaista hrvatski menadžer od glave do repa, odnosno vrsta "menadžera"  iza kojih obično ostaje samo pustoš ili prodaja strancima. A da bi se postalo «menadžerom na hrvatski način», koliko mi znamo, jedina sposobnost koju je potrebno imati jest znanje potpisivanja menadžerskog ugovora, o čijoj izdašnosti nikada ne treba dvojiti.

Treći «mušketir» je Damir Kuštrak, direktor Medike, šef HUP-a (Hrvatske udruge poslodavaca), koji je u Vladi Ivice Račana bio zamjenik ministra financija, a približno u vrijeme kada je Budiša napuštao Račanovu Vladu, zajedno s dijelom drugih "liberala" osnovao je Libru, stranku koja će se kasnije priključiti HNS-u. Pa iako se proteklih godina kao veliki poslovni stručnjak ograđivao od politike, Kuštrak je u svojem prebukiranom rasporedu ipak našao vremena da zajedno s Radimirom Čačićem nedavno izradi Gospodarski plan HNS-a. Ako se u obzir uzme i novonajavljena politička inicijativa u kojoj bi bio jedna od glavnih poluga, čini se kako Kuštrak ipak nikada nije bio daleko od politike, zar ne? Možda to  i najbolje objašnjava njegovu stručnost.

Spomenuta trojica sebi i svojoj stranci na stranicama Jutarnjeg lista u prilog ističu veliki uspjeh koji su na prošlim lokalnim izborima postigli poduzetnici Željko Kerum i Plinijo Cuccurin, što vide kao primjer kako bi u hrvatskoj politici trebalo biti više poduzetnika – s čime se zapravo možemo i složiti. Ipak s jednom velikom razlikom – u hrvatskoj politici danas zaista su poželjni ljudi i poduzetnici koji raspolažu svojim novcem, zato nije jasno kako su se Mudrinić, Marinac i Kuštrak uopće pronašli u toj priči. Jer ono što je svoj trojici mušketira (osim pripadnosti istoj političkoj struji) zajedničko jest želja za mešetarenjem našim novcem, odnosno novcem hrvatskih poreznih obveznika, za tko zna čiji račun. Na čemu su uostalom i izgradili svoje menadžerske «karijere», ali i nikada stekli povjerenje građana. A bez tog povjerenja ljudi koji će glasati, izbori se ne mogu dobiti, bez obzira s koliko se (ponovno tuđeg) novca pritom raspolagalo. Pa nisu ljudi baš toliko veslo sisali.

M.M.B.

{mxc}