U poslijednja dva dana uzburkale su se vode u SDP-u. Nije da su do sada bile mirne, ali ipak se pokušavao održati nekakav površinski privid mira i sloge. No, kako se iz izjava pojedinih članova SDP-a već duže vrijeme dalo naslutiti sve manje prikriveno nezadovoljstvo kako trenutnim stanjem u kojem se sama stranka nalazi, tako i njenim još uvijek aktualnim predsjednikom Milanovićem, ostavka dojučerašnje dopredsjednice Željke Antunović ne bi trebala (a i nije) nikoga iznenaditi. S obzirom na činjenicu da vatromet taština, odnosno sukob starih i novih kadrova u SDP-u lagano tinja još od njihove izborne konvencije, a kako je stranka od kad je kormilo preuzeo mlad i nadobudan partijski kadar Milanović neosporno na silaznoj putanji, bar što se opće popularnosti među narodom tiče, zanimljivo će biti vidjeti kako će se stvari odvijati na slijedećem stranačkom kongresu. Bez obzira na činjenicu kako se Željka Antunović na ovakav potez najvjerojatnije nije odlučila iz samaritanskih razloga i brige za stranku, nego prvenstveno vođena vlastitim ambicijama da istu napokon i formalno preuzme, ne može se osporiti da mnogo stvari u unutarstarnačkoj hijerarhiji trenutno očito ne valjaju, odnosno da je mladi Milanović nametnuo svojevrsnu diktaturu, koja je zapravo u potpunoj suprotnosti sa svim onim liberalnim, demokratskim i «modernim» stavovima koje tako neumorno zagovara.(mmb)

 

 

Portal javno.hr objavio je dokumentaciju koja otkriva kako je predsjednik Uprave INA d.d. Tomisalv Dragičević 2000. godine poklonio nešto više od milijun kuna državne naftne kompanije INA-e, sestri Radimira Čačića Radmili Ramuščak. U cijelu aferu je nečasno upetljano još nekoliko visokopozicioniranih HNS-ovaca, uključujući i uglednoga zagrebačkog odvjetnika Marijana Hanžekovića. Također se iz dokumentacije može naslutiti kako su predsjednik Središnjeg odbora Hrvatske narodne stranke Radimir Čačić, kao i još neki visokopozicionirani članovi HNS-a "imali svoje prste'"u cijelom slučaju koji je Čačićevoj sestri donio milijunsku korist. Više puta spominjane financijske malverzacije Čačića, kao i nekih drugih HNS-ovaca ne bi trebale čuditi nikoga, ako se u obzir uzme činjenica kako je on o svome "specifičnom" načinu poslovanja u nekoliko navrata govorio čak i prilično otvoreno, ali se po onoj staroj "vuk ujeo magare" nije ništa dogodilo, osim što je za nagradu Čačić bio kandidiran kao jedan od premijerskih kandidata na prethodnim izborima. Predsjednik Mesić na sva se usta raspričao o problemima korupcije, sukoba interesa kao i o potrebi da se u mrežu konačno ulove i krupnije, a ne samo sitne ribe. Ako su te priče zaista i iskrene, u ribolov ne bi trebao otići daleko, dovoljno je da pogleda kako ribe grizu u njegovoj vlastitoj stranci.(mmb)

 

 

Nakon tri tjedna gotovo neprekidnih putovanja, u Republiku Hrvatsku vratio se predsjednik Stjepan Mesić. Podsjećamo, nakon prijateljskog posjeta pukovniku Gadafiju koji vodi Veliku Socijalističku Narodnu Libijsku Arapsku Džamahiriju, Stjepan Mesić uputio se u Japan, pa je nekoliko dana proveo u Vijetnamu, da bi se svjetska turneja završila s posjetom Amanu i razgovorima s jordanskim kraljem Abdullahom II. Osim nezaboravnih trenutaka o kojima ćemo zacijelo imati prilike čitati u memoarima današnjeg predsjednika RH jednom kada budu dovršeni, od predsjednikove turneje veliku korist imali su i građani. Bili su neko vrijeme pošteđeni predsjednikovih izjava. No, kao što se obično kaže, sve što je lijepo, kratko traje.(mm)

 

 

Kada netko na posao dođe umoran, usporenih pokreta i s vidnim podočnjacima, kolege odmah pomisle - mora da je pao neki dobar tulum. Pa prvo sipaju šale, zezaju i zafrkavaju. Onda krene znatiželja, gdje si bio, kod koga i s kim, jesi li se dobro proveo, daj pričaj malo. Baš sam zadnji petak ujutro bio u ovakvoj situaciji, pa znam iz prve ruke. No, umjesto potankog pričanja o uzbudljivim događajima koje sam proživio prošlu noć, ja sam morao biti vrlo kratak. I reći da sam zapravo gledao hrvatski dokumentarac, koji je nacionalna televizijska kuća premijerno pustila u terminu oko ponoći, odnosno s krajem negdje iza pola jedan ujutro.(mm)

 

 

Hrvatske oporbene stranke u četvrtak su u Hrvatskom saboru prigodom glasovanja o odgodi primjene Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa na članice EU željeli srušiti Vladu, kazao je hrvatski premijer dr. Ivo Sanader u Bruxellesu nakon sastanka s predsjednikom Europske komisije Joseom Manuelom Barrosom. "Oporba nije glasovala za prijedlog, ne zato što je protiv europskih ambicija Hrvatske, već zbog internih razloga. Shvatili su da jedan koalicijski partner neće podržati prijedlog Vlade i pokušali su srušiti Vladu, ali nisu uspjeli, dobili smo 77 od 153 glasa, što je 50 posto plus jedan". Pustimo sada na trenutak pitanje ZERP-a i pogledajmo na koji način i kako se radi u Hrvatskom saboru. Stajališe javnosti o potezu premijera Sanadera je, blago rečeno podjeljeno. Većina mu osporava odustajanje od primjene ZERP-a na članice EU-a, manjina ga podržava smatrajući kako u ovoj situaciji, kad je Hrvatska doslovno stavljena pred zid uz dvojbu ne ZERP ili EU, nego ZERP ili Zapadni balkan, nije bilo druge mogućnosti, odnosno da je od dva zla izabrano ono manje. No ono što je simptomatično, i za većinu hrvatskih političara na žalost normalno i uobičajeno ponašanje i praksa, jest ono demonstrirano od predstavnika oporbe prije dva dana u saboru. Toliko beskrupulozne želje za vlašću rijetko se može vidjeti na jednome mjestu i u količini u kojoj su je svima nama, a i ostatku svijeta prezentirali «domoljubni» dvojac Milanović-Pusić. "Lijevi" je duo izgleda toliko očajan, da im je pod cijenu rušenja Vlade bilo posve primjereno i nadasve lako prijeći preko svih svojih interesa i ideala u koje su se tako srčano kleli hrvatskome narodu još nedavno, u predizbornoj kampanji. Kako će Hrvatska i njeni građani zaista proći i kakav će kraj u cijeloj priči izvući ostaje za vidjeti, no sudeći prema reakcijama javnosti izgleda da su Milanović-Pusić definitivno napravili još jedan korak dalje prema političkom zaboravu, jer ih se ovoga puta javno odriče nezanemariv dio njihova dosadašnjeg biračkog tijela. Svako zlo za neko dobro.(mmb)

 

 

Kako stvari stoje, Haaški će se tužitelji morati dobro potruditi kako bi uspjeli dokazati tezu o zajedničkom zločinačkom pothvatu, jer će u suprotnom optužnica protiv generala Gotovine stajati na vrlo klimavim nogama. Dojam koji je ostavio glavni tužitelj u postupku Alan Tieger tijekom svojeg uvodnog izlaganja kratko bi se mogao okarakterizirati kao previše teatralan, a premalo argumentiran. Tužitelj je tako svjesno ili nesvjesno napravio nekoliko značajnijih propusta, koje bi obrana uz brzu i kvalitetnu reakciju itekako mogla okrenuti u svoju korist. Primjerice, tužitelj je u svome izlaganju ustvrdio kako grad Knin nije bio vojno uporište, a veoma se dobro zna i vrlo je lako dokazati upravo suprotno odnosno da je upravo taj grad bio sjedište i glavni štab srpske vojske. Na taj se način direktno dobiva materijal za uspješno pobijanje i rušenje kredibiliteta optužnice i teza na kojima ona stoji. Bilo kako bilo, jedan od glavnih ciljeva ovoga suđenja svakako je inkriminirati tadašnji politički državni vrh na čelu sa Franjom Tuđmanom čije će se izjave, o tome kako Srbe treba onemogućiti odnosno uništiti, a za koje je jasno da su izvučene iz konteksta i da se odnose na srpske vojne snage, a ne civile, pokušati upotrijebiti kao dokaz o planiranom progonu Srba sa okupiranih područja. I zato je ovo suđenje važno i najvažnije, jer se upravo njime jednom za sva vremena mora stati na kraj svim lažnim istinama i svjedočanstvima o Hrvatima kao zločincima, jer ako se to ne učini, nepravedna će ljaga bačena na hrvatski narod na njemu i ostati za sva vremena.(mmb)

 

 

Maske su pale, a Hrvati su i ovoga puta dovedeni pred gotov čin – takav bi mogao biti kratak zaključak višemjesečne «ZERP» sapunice u kojoj se od samoga početka znalo da će završiti «happy endom», ali nažalost, ne za građane Hrvatske. Tako će se već ovoga tjedna pred Saborom naći prijedlog prema kojemu će ZERP ostati na snazi, ali se neće primjenjivati na članice EU dok i Hrvatska ne uđe u taj krug. Premijer Sanader samouvjereno je stao pred kamere i informirao javnost kako je ZERP glavni uzrok zastoja pregovora te da i on i ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković i glavni pregovarač Vladimir Drobnjak imaju spoznaja da bi se nakon uklanjanja te zapreke pregovori trebali snažno ubrzati. Na kojim se činjenicama te njegove spoznaje temelje, nismo uspjeli saznati, nadajmo se da nije riječ o obećanjima kakva su dana kad se od Hrvatske tražilo uhićenje generala Gotovine, jer otad su prošle tri godine, a promjenilo se nije gotovo ništa, osim ako se u obzir ne uzmu novi ultimatumi koji kao po špranci pristižu iz Bruxellesa.S jedne se strane nalaze struka i građani, s druge politika i interesi. Postavlja se samo pitanje koji i čiji i kamo su takvi potezi do sada doveli. Jedni nas pljačkaju, drugi omalovažavaju, a hrvatski je bunt pokleknuo i zamro uslijed politike ulizivanja, borbi za fotelje, ucjena i naplaćivanja svih mogućih međusobnih usluga.Ogroman je to ulog za Uniju za koju uopće nismo sigurni što nas sve još tamo čeka.(mmb)

 

 

Ovogodišnji Međunarodni dan žena svjetske organizacije obilježile su pozivima na ulaganje u budućnost žena i djevojaka i njihovo pravo na pristojan posao jer su žene potencijal za postizanje razvoja i mira. Međutim ni u 21. stoljeću ravnopravnost žena i muškaraca još uvijek nije dostigla željenu razinu u mnogim područjima društvenoga života. Tako su žene još uvijek podzastupljene u svim sferama vlasti u većini zemalja i institucija Europske unije, a u mnogim zemljama na snazi su zakoni koji diskriminiraju ženski rod. Jedan od najvećih problema svakako je seksualno zlostavljanje, koje se priznaje kao zločin u brojnim pravnim sustavima, no čak i tada u nekim zemljama neprimjeren zakon ili lokalna tradicija često je razlog da zločin ostaje nekažnjen. Iako je zakonska podloga u Hrvatskoj po pitanjima ravnopravnosti žena do sada općenito bila  čak i relativno zadovoljavajuća, diskutabilno je njihovo poštivanje i sankcioniranje eventualnih povreda istih, pogotovo ako se u obzir uzme slijedeći paradoks koji možda i najbolje ocrtava zainteresiranost i skrb o pravima žena na razini države, ali i od strane veoma eksponiranih i u medijima prisutnih (i od strne države financiranih!) no upitno učinkovitih udruga za ženska prava. Naime, Ustavni sud RH poništio je Zakon o ravnopravnosti žena, i to zato što ga je Sabor svojedobno izglasao sa 75 umjesto sa 76 glasova. Sada bi Sabor ponovo trebao o tome glasovati, a u međuvremenu Zakon ne vrijedi...Drugim riječima, trenutno su (i nadajmo se privremeno) povrede ženskih prava u Hrvatskoj – izvan zakona.(mmb)