Detalji

Objavljeno: 27. ožujka 2011.

...Osoba koja je završila studij i stekla fakultetsko obrazovanje, u ovome slučaju postala profesor ukrajinskoga jezika i književnosti, morala bi pokazati ipak daleko veće poznavanje hrvatskoga jezika. To bi morao svakako i profesor kod kojega je pisala diplomski rad, a to je, očito, docent Jevhen Paščenko. Docent je rođen 1950. godine. Živio je u Zaporižju. Diplomirao je slavistiku u Kijevu, a potom u Beogradu. Pamtimo ga kao visokog diplomatu u Veleposlanstvu Ukrajine u Hrvatskoj», a potom kao suradnika pri UNCRO-u. Nakon toga je zatražio hrvatsko državljanstvo. Dobio ga je, kao i mjesto predavača na Katedri za ukrajinski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, što je rijetkost među diplomatskim osobljem. U Hrvatskoj je završio studij i njegov sin, a Hrvatska je i sina prihvatila i zaposlila. Zar već ta činjenica nije dovoljna da bi se osjećala zahvalnost i pažnja prema ovoj zemlji, njezinome jeziku, književnosti i kulturi? Da ne govorimo o pristojnosti!...(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 22. ožujka 2011.

Katoličanstvo je odredilo civilizacijsku i kulturološku pripadnost Hrvata u Boki kotorskoj zapadnoj hemisferi. Rijetki su hrvatski krajevi u kojima je podignuto toliko rimokatoličkih crkava, župnih kuća, samostana, kapela, piljeva, križeva, izrađeno votivnih darova, naslikano toliko svetih slika, napisano toliko književnih djela s kršćanskom tematikom, kao što je to slučaj s Bokom kotorskom. U nekim mjestima nalazimo više crkava i samostana. I svi su građeni kao vrijedne arhitekturne i umjetničke cjeline. Sakralno naslijeđe Boke kotorske ima neprocjenjivu vrijednost. Kršćanstvo je u temeljima etničke samobitnosti ovdašnjih Hrvata. Zbog toga je prisvajanje ovoga naslijeđa agresivan oblik uništavanja hrvatstva na ovim prostorima.(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 21. ožujka 2011.

Na izborima 1990. ključno je bilo pitanje kakvu Hrvatsku hoćemo. Onu u Jugoslaviji ili slobodnu i samostalnu. Pred istim smo pitanjem i 2011. Hrvatska u eurofiliji i jugosferi ili slobodna i samostalna. Ne znamo još kako će biti 2011., ali znamo kako je bilo 1990. Nekoliko sati prije predizborne šutnje RTZ je te 1990. emitirala uživo emisiju Neposredno uoči izbora. Voditelj Luka Mitrović. Gosti: Željko Mažar, predsjednik Saveza socijalista Hrvatske (SSH), Ivica Račan, predsjednik Saveza komunista Hrvatske – stranke demokratskih promjena (SKH-SDP), Miko Tripalo, predstavnik Koalicije narodnog sporazuma (KNS), Dr. Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Voditelj se tijekom emisije Mažaru i Račanu obraćao s „drug“, a Tripalu i Tuđmanu s „gospodine“. Poslije uvodnih obraćanja, uslijedilo je prvo pitanje voditelja: Hrvatska u Jugoslaviji? Da li uopće, i kakva Jugoslavija?(N.Piskač)

Detalji

Objavljeno: 20. ožujka 2011.

Cilj koji se postavi nije neki mali, lokalni, regionalni. Mogli su Ivica i Janica s daleko manje rada biti godinama "vodeći u regiji". No, Kostelići su dobro znali da tako postavljen cilj, takvo razmišljanje, ne vodi ničemu, da vas u samom početku stavlja u "drugu ligu", da ne kažemo u podanički položaj, da ste izgubili i prije starta. Cilj je biti najbolji na svijetu, pobjeđivati Austrijance i Švicarce, a ne Bugare ili Srbe, za to se treba boriti, dati sve od sebe. Ako se i ne bude najbolji, što se naravno nije dogodilo kod Kostelića, ostaje Put kojim se išlo k Cilju, i ostaje osjećaj ponosa i zadovoljstva. I na takvom se putu mnogo toga može naučiti, ono drugo je život u žabokrečini.(djl)

Detalji

Objavljeno: 31. prosinca 2011.

Jesu li tzv. mainstream mediji u službi istinitog i objektivnog informiranja građana, ili su poluge u rukama skrivenih moćnika koji putem njih ostvaruju svoje političke, ekonomske i druge ezoterične interese i ciljeve? Kako je moguće da je unatoč formalno proglašenoj slobodi mišljenja i izražavanja misli danas gotovo nemoguće javno – dakle putem medija, izraziti određene ideje, stavove i mišljenja? Zašto je u medijima sve manje kvalitetnog sadržaja, a sve više trivijalnosti, nakaradnosti, izopačenosti? Jesu li takve pojave slučajne ili su rezultat smišljenje politike?(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 18. ožujka 2011.

Haaško sudište, drugarice i drugovi, dame i gospodo, za točno pet dana, ili 120 sati, napredovalo je dalje od jugokomunističkoga nametanja kolektivne krivnje „kurvinim sinovima" Carle del Ponte, odnosno „ustašama" srpske imperijalne politike. Političko haaško sudište sigurno nije ndh nostalgičar, ali je ipak odlučilo objaviti prvostupanjsku presudu protiv hrvatskih generala Gotovine, Čermaka i Markača vrlo blizu 10. travnja. Što će reći da sudi suvremenim „kurvinim sinovima", do jučer - „ustašama", koji su, i u danas dominantnoj srpskoj politici i praksi, sinonim za Hrvate u cjelini. Nadnevak korespondira i sa završetkom hrvatskih pregovora s EU, što znači da je brižljivo planiran.(N.Piskač)

Detalji

Objavljeno: 17. ožujka 2011.

U izbornoj godini treba očekivati svakakve podvale. Iako ih gutamo i u neizbornim godinama, sada se one umnažaju. Podvale i manipulacije postaju svakodnevica. Vladajući su dosad uspjeli artikulirati da treba do ljeta „završiti pregovore". Facebooku sklon Pantovčak s ideologom Deanom Jovićem na čelu i društvenopolitičkom radnicom Zrinkom Vrabec-Mojzeš na začelju, artikulirao je da „netko treba odgovarati" ako pregovori ne završe do ljeta. Oporba je artikulirala da hoće izbore odmah, po cijenu raspada Saveza za Europu. Šutljiva većina napokon je shvatila da ih sve skupa treba pomesti, ako li ne odmah, onda na redovitim izborima. Dosad još nije artikulirana i organizirana politička opcija šutljive većine. Kako se njezina politička artikulacija ne bi osovila na noge, šutljiva je većina izložena svakodnevnoj proizvodnji pristanka, u eksperimentalnoj psihologiji, koja je u nas vjerno sluškinjala totalitarnom komunističkom režimu, poznatija je pod pojmom „ispiranje mozga".(N.Piskač)

Detalji

Objavljeno: 17. ožujka 2011.

Mnogo je već rečeno o tzv. Facebook prosvjedima koji se već danima održavaju prvenstveno u Zagrebu, a daleko manje u nekim drugim gradovima Lijepe naše. Objektivno, radi se o prosvjedima s malim, zapravo sve manjim brojem sudionika. Usprkos tome ti prosvjedi, zajedno sa svime što ih prati, jasno pokazuju tri stvari. Prvo, kako u tim prosvjedima nema ničega spontanog, već je sve dobro promišljeno, orkestrirano i organizirano. Drugo, pokazuje se koliko su svi najveći hrvatski mediji pod čvrstom kontrolom, predsjednika države i oporbe, i kolika je njihova moć pri takvom rasporedu snaga. I treće, ti prosvjedi pokazuju koliko je aktualna hrvatska vlast slaba i onemoćala.(djl)