Imaju li izbori 1990. i 2011. istu političku pozadinu?

Na izborima 1990. ključno je bilo pitanje kakvu Hrvatsku hoćemo. Onu u Jugoslaviji ili slobodnu i samostalnu. Pred istim smo pitanjem i 2011. Hrvatska u eurofiliji i jugosferi ili slobodna i samostalna. Ne znamo još kako će biti 2011., ali znamo kako je bilo 1990. Nekoliko sati prije predizborne šutnje RTZ je te 1990. emitirala uživo emisiju Neposredno uoči izbora. Voditelj Luka Mitrović. Gosti: Željko Mažar, predsjednik Saveza socijalista Hrvatske (SSH), Ivica Račan, predsjednik Saveza komunista Hrvatske – stranke demokratskih promjena (SKH-SDP), Miko Tripalo, predstavnik Koalicije narodnog sporazuma (KNS), Dr. Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Voditelj se tijekom emisije Mažaru i Račanu obraćao s „drug“, a Tripalu i Tuđmanu s „gospodine“. Poslije uvodnih obraćanja, uslijedilo je prvo pitanje voditelja: Hrvatska u Jugoslaviji? Da li uopće, i kakva Jugoslavija?

Odgovor druga Mažara, socijalista

Naše je stanovište o tome kristalno jasno i ono je napisano u našem izbornom programu. Mi smo rekli da smo za suverenu Hrvatsku u modernoj, demokratskoj, federativnoj Jugoslaviji… Treba gledati sadržaj i suštinu tih odnosa u Jugoslaviji… priznajemo ravnopravnost svih naroda i narodnosti koji su proizašli iz odluka AVNOJ-a i ZAVNOH-a… Zašto za federaciju? Zato što smatramo da tako postajemo sposobniji da razvijamo naše materijalne i proizvodne snage… i zbog toga što je zakonitost svijeta društvena integracija, svijet se sve više povezuje… Zato što u sebi federacija sadržava principe demokratičnosti i dobrovoljnosti… Jugoslavensko okruženje osigurava prednosti, veće tržište, sigurnost u obrani zemlje… i zbog toga što bi izdvajanje iz Jugoslavije… otvorilo i probleme unutrašnjih granica a mi želimo u Europu bez granica, a i zbog toga što je povijesno iskustvo da su male i autarkične društvene zajednice odgovarale svijetu koji je nestajao, svijetu nerazvijenih proizvodnih snaga i reduciranih ekonomskih i kulturnih…

Odgovor druga Račana, komunista

Mi vidimo Hrvatsku u Jugoslaviji. Dakako, sasvim određenu Hrvatsku i sasvim određenu Jugoslaviju. To znači ne Hrvatsku u bilo kakvoj Jugoslaviji. Riječ je o Jugoslaviji kao ravnopravnoj zajednici dobrovoljno udruženih naroda i njihovih republika. Riječ je o Jugoslaviji u kojoj ne će biti u ime jugoslavenstva ili u ime nekih drugih principa ni izvoza, da kažem, antibirokratske revolucije ni izvoza lidera. Mi u takvoj Jugoslaviji vidimo Hrvatsku. Dakako, da na drugačiju Jugoslaviju ne možemo pristati iz vlastitih opredjeljenja ali i interesa naroda. Rekao bih i to da sa hegemonističkim odnosima u Jugoslaviji borili smo se i protiv njih ćemo se boriti ubuduće. Oni ruše Jugoslaviju a ne otpor na njih. Dakako, riječ je o jugoslavenskoj zajednici u kojoj Hrvatska kao i druge republike ima svoju izvornu suverenost. U prilog takvog viđenja Hrvatske u Jugoslaviji govore i mnogi drugi razlozi kao što su na primjer povijesni, jer to jeste rješenje ako mogu da kažem povijesno rješenje i hrvatskog nacionalnog pitanja i drugih nacija ove zemlje. To je uostalom na liniji europskog udruživanja naroda, moglo bi se govoriti u takvoj koncepciji o Jugoslaviji kao stanovitoj predigri Evrope. No, postoje i drugi razlozi za takvo rješenje.

Odgovor gospodina Tripala, sporazumaša

Mi nismo ni protiv Jugoslavije ni za Jugoslaviju po svaku cijenu. Polazimo od prava na samoopredjeljenje hrvatskoga naroda i građana Hrvatske, na izvorni suverenitet koji se ostvaruje u republici, na potpuni politički suverenitet, a spremni smo da sjednemo za stol sa predstavnicima drugih republika čiji suverenitet i granice priznajemo pa ako se sporazumijemo i potpišemo ugovor onda će Jugoslavija postojati. Zajednički poslovi bi se odvijali u zajedničkim organima koji bi morali biti sastavljeni na bazi pariteta a morali bi donositi odluke na bazi konsenzusa. Naravno da bi podloga tome bila pobjeda, bilo bi naime lakše postići sporazum ako bi u cijeloj zemlji pobijedio višepartijski politički sistem, demokratski sistem i tržišna privreda. I, nas ne muči ovaj problem da li je to federacija ili konfederacija jer o tome i u pravnoj znanosti postoje velika razmimoilaženja… Sam naziv ne rješava taj problem. Problem rješava meritum stvari. Da li se mi možemo ravnopravno o nečemu dogovoriti i da li možemo u zajedničkim organima na ovakav način bez nadglasavanja i konsenzusom donositi odluke.

Odgovor gospodina Tuđmana, demokrata

Vi ste spomenuli da postoje fine razlike i da bi ih trebalo precizirati. Ja mislim da postoje bitne razlike. Hrvatska demokratska zajednica izvlači zaključke iz sveukupnog povijesnog iskustva o stvaranju zajedničke države od 1918. do danas. S obzirom da je vrijeme kratko, ukazat ću na dvije bitne činjenice. Što se gospodarskog stanja tiče ekonomski stručnjaci, i to da se razumije ne iz redova onih koji su proskribirani kao hrvatski nacionalisti, nego takvi stručnjaci kao što je bio dr. Vinski i drugi, dali su podatke da je od stvaranja jugoslavenske države od osamnaeste pa do šezdesetih godina, a stanje se kasnije čini se pogoršalo, izvlačeno iz Hrvatske osam posto nacionalnog dohotka. A to je veći postotak nego što je bilo koja imperijalna sila izvlačila iz svojih kolonija. Drugo, pretežiti dio srpskog javnog političkog mnijenja, i ne samo političkog, nego uopće javnog i znanstvenog mnijenja, nikada se nije suglasio sa Jugoslavijom kao ravnopravnom zajednicom naroda. Dokaz – ubijen je Radić u beogradskoj skupštini, a danas se komada i ubija i mrtvi Tito, i to ne zbog toga što je stajao na čelu totalitarnog jednostranačkog sustava već zbog toga što je kako kažu nametnuo Srbiji nepodnošljiv federalistički sustav. Nemam vremena dalje da obrazlažem. Izvlačimo zaključak da je Hrvatska u Jugoslaviji zamisliva samo na konfederativnim osnovama, samo kao savez država.

O Jugoslaviji, opet

Voditelj se ponovo vraća na pitanje Jugoslavije: Vi ste gospodine Tuđman pak oštrim riječima nastupili što se neravnopravnosti položaja Hrvatske do sada tiče. Niste, međutim, odgovorili što se tiče Jugoslavije, Hrvatske i Jugoslavije.

Tuđman: Jesam. Rekao sam da je Hrvatska zamisliva samo u konfederativnoj Jugoslaviji, u savezu država. Inače, ako bi se pokušalo nastaviti s takvim stanjem onda je bolje i za Hrvatsku i za Sloveniju i za Srbiju i tako dalje da ide svaka pod svojim imenom i svojom zastavom u Europu.

Tripalo: Naravno, kad govorimo o ovom sporazumu, onda to može biti ugovor, ne mora biti ustav. Mislim, međudržavni ugovor, ugovor među republikama.

Tuđman: Ali to onda nije pitanje da li je federacija ili konfederacija. Međudržavni ugovor može biti samo između suverenih država. Onda pitanje federacije ili konfederacije nije formalno, nego je bitno pitanje.

Tripalo: Ne, ne. To nije točno. U pravnoj teoriji postoje vrlo različita mišljenja o federaciji i o konfederaciji, njihovoj suverenosti i podijeljenosti suvereniteta, itd, ima tu puno nijansi.

Tuđman: Dakako, ali nema ugovora između federalnih jedinica.

Račan mentalno ne može iz Jugoslavije

Račan: Ja bih rekao samo ovo pha i pravnik sam po obrazovanju i znadem nešto o pojmovnom određenju federacije i konfederacije. U tom… između federacije i konfederacije trenutno je previše stranačkih ideoloških magla… Ja mislim da nama nakon izbora predstoji jedna temeljna i rekao bih zdrava diskusija o odnosima u našoj jugoslavenskoj zajednici. Prije toga čuvao bih se ishitrenih, a tako je mnogo u posljednje vrijeme ishitrenih zahtjeva za izlaskom iz jugoslavenske zajednice. Kad kažem ishitreni zahtjevi, riječ je o tome da mi se čini da ne možemo prihvatiti, barem što se tiče mog stajališta, da su svi napori i mogućnosti za Jugoslaviju kao ravnopravnu zajednicu republika i naroda izlišni. Ja mislim da upravo ovo što se dešava u ovom trenutku sa Jugoslavijom, omogućava Jugoslaviju. Jugoslaviju koja će biti, u kojoj će biti izvršena reintegracija na bazi višestranačkog sistema, na bazi tržišne ekonomije i na bazi ravnopravnosti naroda i njihovih republika.

Voditelja je već u ono doba žuljalo i to da se neke stranke više, a neke manje okreću prošlosti (Zaboravimo prošlost i okrenimo se budućnosti). I traži od Tuđmana da se o tome izjasni.

Tuđman: Hrvatska demokratska zajednica se okreće prošlosti samo utoliko što je hrvatstvo na svoj način za sve vrijeme od osamnaeste pa naovamo, osobito od četrdesetpete pa naovamo, bilo proskribirano, potišteno, poniženo, povrijeđeno. Prema tome smatramo da treba obnoviti pozitivne nacionalne tradicije, ne zato da bismo se njima vraćali, već zato da bismo gradili suvremeno demokratsko društvo u skladu sa kretanjima u suvremenom svijetu.

Nenad Piskač