Detalji

Objavljeno: 20. travnja 2007.

U svom osvrtu na blamažu Cardiffu, gdje hrvatsko-mađarska kandidatura za domaćina Europskog prvenstva u nogometu i pored optimističnih najava nije dobila niti jedan glas, Milan Ivkošić dobro je uočio analogiju koja povezuje Markovića i vodeće hrvatske političare: "Kad bismo sudili po demonstracijama moći i značenja iz mnoštva Mesićevih i Sanaderovih susreta s državnicima po Europi i svijetu, pomislili bismo da smo velesila. No i u Haagu, i na Jadranu, i u ekonomiji, i u financijskom poslovanju sa svijetom Hrvatska doživljava iste poraze kao i u Cardiffu. Kao što Marković govori o “svom prijatelju Platiniju”, na isti način Sanader i Mesić govore o Angeli Merkel ili o “našim prijateljima u Europi”. Nesposobnost i kriza nacionalnog identiteta proizvodi nadnacionalne mitove kojima se nastoji obmanuti svekoliko pučanstvo.". I dok će Marković vjerojatno biti prisiljen podnijeti ostavku nakon što je posjet predsjednika hrvatske Vlade Cardiffu ispao smiješnim, ništa slično nažalost se ne će dogoditi s onima koji od Republike Hrvatske svaki dan rade međunarodnog klauna.

Detalji

Objavljeno: 19. travnja 2007.

Uoči francuskih predsjedničkih izbora tema koju je Zoran Vukman raspravio u svojoj kolumni u Hrvatskom slovu čini nam se posebno zanimljivom. Vukman piše o nastojanjima da se problemi Europske Unije riješe jačanjem uloge njezine birokracije, što bi po zagovornicima ove ideje bilo rješenje koje ne bi bilo podložno odlukama pojedinih političara, odnosno trenutnih odnosa između raznih zemalja na europskoj političkoj sceni. Drugim riječima, po ovom scenariju izbori u pojedinim zemljama Europske Unije ne bi trebali puno utjecati na odluke koje donosi jedna nadnacionalna europska birokracija, već bi valjda trebali biti tek dio lokalnog folklora.

Detalji

Objavljeno: 16. travnja 2007.

Prenosimo komentar Davora Ivankovića iz Večernjeg lista s kojim se lako složiti u dijelu u kojem se zaključuje kako su SAD i Velika Britanija, kao ključni saveznici Haaškog suda, dobro znali što ona radi i ne radi. Činjenica je da je ona već prije najavila svoj odlazak u ljeto 2007., pa članak u New York Timesu i istup Sir Geoffreya Nicea više izgledaju kao pranje ruku od posla koji je zajednički odrađen s Carlom del Ponte. Ono s čim se puno teže složiti je dio komentara Davora Ivankovića u kojem se hrvatskim političarima, počevši od Stjepana Mesića, pripisuje doza naivnosti u pristupu Haaškom sudu. Nama se prije čini da se i s ove strane isto tako znalo jako dobro što se radi, i kako se na tome može politički profitirati.

Detalji

Objavljeno: 15. travnja 2007.

Detalji

Objavljeno: 11. travnja 2007.

Prenosimo komentar Ivice Marijačića iz Hrvatskog lista o radu glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Izdvajamo nekoliko pojedinosti o njegovom radu koje su dijelom možda manje poznate široj javnosti: "Bio je početkom 90-ih splitski županijski tužitelj, zatim vojni tužitelj RH. Obrađujući kaznena djela koja su s hrvatske strane počinjena nad zatočenicima u splitskom zatvoru "Lora" , Bajić je tada srpske zatočenike tretirao kao pobunjenike i pripadnike neprijateljskih postrojba koje su napadale Hrvatsku. Deset godina poslije, služeći potrebama nove politike, nevladinih udruga i pritiscima međunarodne zajednice, Bajić je iste te zatočenike bez imalo problema pretvorio u civile. S tim u svezi, ostvario je primjerenu suradnju sa srpskim propagandistima i tajnim službama te nevladinim udrugama radi pribavljanja svjedočenja i dovođenja svjedoka koji su bili neprijateljski vojnici. S lakoćom je dolazio do "dokaznog materijala" protiv hrvatskih osumnjičenika, ali nikako protiv srpskih počinitelja zločina. Kada je početkom 2000. postao glavni državni odvjetnik, dokazivao se primarno potjerom za generalom Antom Gotovinom služeći maksimalno lojalno Haaškom tužiteljstvu i potrebama Račanove, a onda i Sanaderove vlasti koje su akcijskim planovima svjedočile svoje prihvaćanje optužnice protiv Gotovine i ekstremnu servilnost Tužiteljstvu u Haagu.".

Detalji

Objavljeno: 06. travnja 2007.

Slučaj Zagorec već danima puni novinske stupce, a HRT svako malo u udarnim terminima zasipa javnost ogromnim brojkama koje opet same po sebi ništa ne znače. O slučaju Zagorec na našem portalu smo izbjegavali pisati jer je od početka bilo jasno kako se radi o slučaju u kojem će biti nemoguće raspoznati pravu istinu. Slično razmišlja i Milan Ivkošić u kolumni koju ovom prilikom prenosimo: "Netko spomene neku sumnjivu radnju, netko je drugi opovrgne. Netko spomene neku golemu svotu, netko je drugi opovrgne. Urednici više ni sami ne znaju što bi s "novostima" o tom slučaju - jesu li još za naslovnu stranu ili za stupac unutar novina.". Ivkošić piše i o tome kako se predsjednik Mesić izravno uključio u slučaj Zagorec, koji je, podsjećamo, pokrenula otmica Zagorčevog maloljetnog sina: "Nakana da se preko Zagorca upre prstom u Tuđmana je očita. A očita je i nakana Stjepana Mesića, bez njegova podjarivanja tolikog napuhivanja slučaja ne bi ni bilo.".

Detalji

Objavljeno: 30. ožujka 2007.

Prenosimo današnju kolumnu Milana Ivkošića iz Večernjeg lista. U njoj Ivkošić pomalo rezignirano zaključuje: "Sračunat završetak rada Haaškog suda suđenjem hrvatskoj vojnoj eliti i državi obnavlja istu nesklonost Hrvatskoj kakva je bila na zalazu Jugoslavije koju je “spašavao” Milošević. S bitnom razlikom u tome što je tada Hrvatsku poveo državnik Tuđman, a poslije njega su je “detuđmanizirali” oni koji su ga nasljeđivali - kolonijalni poslušnici Mesić, Budiša, Pusićka, Sanader... Od izglasavanja nadležnosti Suda za Bljesak i Oluju, Mesićeva svjedočenja, slanja tajnih arhiva i transkripata, stvaranja imidža glavne haaške tužiteljice kao hrvatske dobročiniteljke do bjesomučne potrage za Gotovinom - oni su sami sudili Hrvatskoj! Ne dao Bog da u njihovu stilu bude presuda!".

Detalji

Objavljeno: 29. ožujka 2007.

Prenosimo komentar Ivana Miklenića iz najnovijeg broja Glasa Koncila, za koji je povod bila Izjava koju je potpisalo 18 akademika i više od 240 sveučilišnih profesora, doktora znanosti te kulturnih djelatnika o tome kako se u hrvatskom društvu ustavno, programirano i snažno dovode u pitanje elementarnih vrijednosti u društvu. Izjava hrvatskih intelektualaca otkriva da je u sadašnjem pluralnom društvu uzurpacija manjine prevršila svaku mjeru i da se ona mora zaustaviti ili pak hrvatskom društvu prijeti novi oblik totalitarizma.