Mladen Bajić proganja branitelje, oprašta agresorima 

Osječka Hvidra zatražila je ostavku ili smjenu glavnoga državnoga odvjetnika Mladena Bajića zato što se prošlih godina dokazao u progonu i optuživanju hrvatskih branitelja, uključujući naravno prije svega generala Antu Gotovinu i ostale vodeće ratne zapovjednike, a nije procesuirao počinitelje zločina nad Hrvatima niti lovio generala JNA Veljka Kadijevića i ostale vodeće zapovjednike agresorske vojske. Potporu zahtjevu osječke Hvidre dao je, koliko je dosad poznato, jedino predsjednik HSP-a Anto Đapić i nitko drugi. Šuti čak i središnjica te udruge. Stoga je malo vjerojatno da će ona rezultirati nekim ozbiljnijim posljedicama. Niti će Sanaderova Vlada smijeniti Bajića (u Saboru je on lani dobio jednoglasnu potporu za svoj mandat), a još je manje vjerojatno da će sam ponuditi ostavku. Bajić je, naime, ambiciozan dužnosnik, a radi svojih ambicija lojalan je, pokazalo se, svim vlastima, kako današnjoj HDZ-ovoj, tako i prijašnjoj SDP-ovoj, kao što se svojom djelatnošću nije zamjerao ni nekadašnjoj HDZ-ovoj. Odrađivao je ono što je trenutačna vlast od njega očekivala i nije htio ulaziti ni u kakve rizike ili konfrontacije.

Bio je početkom 90-ih splitski županijski tužitelj, zatim vojni tužitelj RH. Obrađujući kaznena djela koja su s hrvatske strane počinjena nad zatočenicima u splitskom zatvoru "Lora", Bajić je tada srpske zatočenike tretirao kao pobunjenike i pripadnike neprijateljskih postrojba koje su napadale Hrvatsku. Deset godina poslije, služeći potrebama nove politike, nevladinih udruga i pritiscima međunarodne zajednice, Bajić je iste te zatočenike bez imalo problema pretvorio u civile. S tim u svezi, ostvario je primjerenu suradnju sa srpskim propagandistima i tajnim službama te nevladinim udrugama radi pribavljanja svjedočenja i dovođenja svjedoka koji su bili neprijateljski vojnici. S lakoćom je dolazio do "dokaznog materijala" protiv hrvatskih osumnjičenika, ali nikako protiv srpskih počinitelja zločina. Kada je početkom 2000. postao glavni državni odvjetnik, dokazivao se primarno potjerom za generalom Antom Gotovinom služeći maksimalno lojalno Haaškom tužiteljstvu i potrebama Račanove, a onda i Sanaderove vlasti koje su akcijskim planovima svjedočile svoje prihvaćanje optužnice protiv Gotovine i ekstremnu servilnost Tužiteljstvu u Haagu.

Procesuiranje počinitelja kaznenih djela s hrvatske strane bio je i ostao prioritet njegove državno-odvjetničke aktivnosti, ne samo u slučaju generala Gotovine, nego i u slučaju Lora, kao i u slučaju Branimira Glavaša. Za to vrijeme, srpski zločini nad Hrvatima, a njih je 99 posto u ukupnoj masi zločina koji su se dogodili tijekom Domovinskog rata, skupljali su prašinu u Bajićevim ladicama, što je izazvalo ogorčenost hrvatske javnosti koja ga danas doživljava kao reinkarnaciju komunističkoga tužitelja Jakova Blaževića.

Koliko je Mladen Bajić bio predan svom jednostranom pristupu poslu, svjedoči i činjenica da je čovjek od posebna povjerenja glavne haaške tužiteljice Carle Del Ponte pa je čak išao u Švicarsku na promociju njezina hagiografskoga dokumentarca Carlina lista.

Navodno o trošku samih Švicaraca, organizatora promocije. Isto tako, bio je najvažniji sudionik i njezin gost pri njezinim konferencijama održavanima u Zagrebu na kojima je otvoreno producirana teza da su u tom ratu svi jednaki i da se Hrvatska mora tobože suočiti sa svojim zločinima.

Sve u svemu, glavni državni odvjetnik svojim je višegodišnjim radom bio jedan od ključnih ljudi u sklopu "projekta" pretvaranje hrvatske pobjede u poraz. Zahtjev osječke Hvidre neće uroditi plodom (njega debelo štiti premijer Sanader, a Bajić zauzvrat u ladicama drži i ne aktivira dokumente protiv Sanadera), ali je, unatoč tomu, bilo vrijeme da netko artikulira javno mnijenje koje Bajića doživljava kao Jakova Blaževića.

Barem da si glavni državni odvjetnik ne umisli da je junak našeg doba kakvim ga uzaludno predstavljaju režimski novinarski kerberi.

Ivica Marijačić
Hrvatski list

{mxc}