Često smo svjedoci kako američko društvo iskazuje posebnu brigu za svoje poginule. Na internetskim stranicama http://www.odmp.org/ posvećenim poginulim policajcima našli smo i tekst o Brianu J. Murrayu, koji je stradao pri neutraliziranju bombe postavljene u pretinac za prtljagu na željezničkoj postaji Grand Central na Manhattanu od strane Bušićeve skupine. Ono što je malo poznato je kako bomba nije eksplodirala na samoj željezničkoj postaji, već je nakon dojave iz otetog zrakoplova sa željezničke postaje prebačena na policijski poligon Rodman's Neck u Bronxu: "Službenici Jedinice za bombe bili su poslani da istraže, i uklonili su bombu iz pretinca za prtljagu na kolodvoru. Prenijeli su bombu na za to predviđeno mjesto pri policijskom poligonu Rodman's Neck u Bronxu, gdje je službenik Murray, zajedno s tri druga službenika pokušao neutralizirati bombu daljinskim upravljačem. Kad nisu uspjeli neutralizirati bombu na daljinu, približili su joj se. Tijekom njihovog približavanja, bomba je eksplodirala, ubila službenika Murraya i teško ranija preostalu trojicu službenika." Neko će se pitati zašto je bomba uopće bila (p)ostavljena, a odgovor leži u činjenici da su Bušić i njegovi suradnici zrakoplov oteli bez ikakvog oružja, prijeteći kako su u njemu bombe. Bomba na željezničkoj postaji Grand Central trebala im je dati na uvjerljivosti.

 

 

Iz jubilarnog dvjestotog broja Hrvatskog lista, koji obiluje zanimljivih člancima i razgovorima, prenosimo tekst o Johnu Ramsdenu, odlazećem britanskom veleposlaniku u Republici Hrvatskoj. Njega je hrvatska politička elita ispratila kao da se radi o nekom namjesniku, a ne običnom veleposlaniku, a tekst otkriva zašto. Zato što i je bio neke vrste namjesnik: "Ramsdenova kolege Lunglevja sjećamo se i po operativnoj akciji MI6 u Hrvatskoj protiv hrvatskih generala i djelatnih časnika. U objavljenom dokumentu POA-e vidljivo je da je tadašnji njen šef Karamarko po nalogu britanske tajne službe pratio hrvatske časnike u svojoj državi, a sam Lunglev da je šefu POA-e i predsjedniku Mesiću upute da se zaposlenike u državnoj upravi kažnjava ukoliko budu opstruirali britanski akcijski plan koji je bio daleko širi nego uhićenje generala Gotovine. Konačno to je i urađeno. Prema tome očito je da je njegova ekselencija John Ramsden mnogo više nego jedan obični veleposlanik, dapače znalac opakih tajnih operacija i intriga protiv Hrvatske".

 

 

Vijest koja nam je pristigla, a po kojoj je Zvonko Bušić zaista pušten i od danas se nalazi u Hrvatskoj sigurno se dugo čekala. Teško je pretpostaviti što je sve doživljavao on i njegova obitelj, pogotovo u trenutcima kada se činilo da će biti pušten, pa je onda opet bez objašnjenja vraćen u zatvor. Da se stvari dobro razvijaju dalo se danas naslutiti kada su se u hrvatskim medijima dale pročitati sve okolnosti pod kojima je poginuo američki policajac Brian J. Murray (iz vijesti Hine). Odnosno, napokon je i šira javnost mogla saznati kako je bomba koja je eksplodirala nije bila namijenjena usmrćivanju, već da je nesretno eksplodirala pri demontaži, nakon što je Bušićeva grupa o njoj obavijestila američke vlasti. U nastavku donosimo opširniji tekst Benjamina Tolića s mnoštvo podrobnosti vezanih uz životni put Zvonka Bušića.(mm)

 

 

Niz hrvatskih intelektualaca uputilo je danas otvoreno pismo hrvatskoj javnosti povodom zabrane koncerata Marka Perkovića Thompsona, s čime se dugotrajna kampanja protiv nastupa ovog pjevača posljednjih dana protegnula i na mjesta u Republici Hrvatskoj. U pismu se podsjeća kako su hrvatski građani prošli bolna iskustva zabrane i suđenja javne riječi, i kako je hrvatsko sjećanje puno ponosa na one koji nisu prihvatili zabranu slobode misli, riječi, pisma i okupljanja. Potpisnici zbog toga iskazuju prezir prema zabranama domoljubnih pjesama Marka Perkovića Thompsona, koje su postale predmet cenzure jedino zato što pobuđuju plemenite osjećaje solidarnosti, i preko kojih se iz ravnodušja i rezignacije podiže mnoštvo ljudi.(mm)

 

 

Nizozemski je sud u četvrtak, dan prije obilježavanja 13. obljetnice genocida u Srebrenici presudio da nije nadležan za građansku parnicu preživjelih u tom pokolju 1995. potvrdivši imunitet UN-a od kaznenog gonjenja čak i u slučaju genocida. Sud je prihvatio argumentaciju UN-a da uživa imunitet prema odredbama povelje uz 1945. Nakon što su bosanski Srbi osvojili tu muslimansku enklavu, koju je UN proglasio zaštićenom zonom, ubili su oko 8.000 Bošnjaka. I dok se svijet sramotno ograđuje i pere ruke od masakra, koji se, da tragedija bude veća dogodio pred očima i uz prisutnost takozvanih plavih kaciga UN-a, Srebreničari i ove godine u Potočarima oplakuju svoje mrtve. Mrtve, čiji su krvnici ostali nekažnjeni od strane suda, koji i nije zaslužio da ga se sudom zove. Svake se godine pred spomenutu obljetnicu ti svijetski moćnici malo pritaje i pognu glavu, tako da bi netko naivan mogao i pomisliti da se srame. No, nije riječ o sramu jer oni toga očito nemaju, riječ je o čekanju da tih nekoliko sati prođe, a da ih o tome nitko ništa po mogućnosti ne upita, jer pitanja ima mnogo, ali odgovora još uvijek nedostaje.(mmb)

 

 

Predsjednik Županijskog suda u Vukovaru Ante Zeljko potvrdio je novinarima kako tom sudu još nije dostavljen nalaz i mišljenje vojno-civilnog povjerenstva o uzrocima pada vojnog helikoptera MI-8, koji se na današnji dan prije godinu dana srušio u vukovarskoj vojarni 204. vukovarske brigade. Koliko su hrvatski politički dužnosnici oboje i zainteresirani i upoznati sa spomenutim slučajem najbolje pokazuje nedavna izjava ministra obrane Branka Vukelića. On je, sudjelujući u obilježavanju ovogodišnjeg Dana državnosti u Vukovaru 25. lipnja, izrazio nadu kako će uzroci pada helikoptera u vukovarskoj vojarni biti poznati "do kraja lipnja", a čekaju se, kako je rekao, "još samo ekspertni nalazi nekih institucija". Kakvi nalazi i kojih institucija – nije pobliže objasnio, vjerojatno jer to ni njemu samome nije poznato. Prigodno, ovih je dana Hrvatska zajedno s Albanijom potpisala protokol za primanje u NATO. Ne zna se da li je hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković, a tijekom susreta s s američkim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Stephenom Hadleyem s kojim je razgovarao o ratifikaciji navedenog protokola, uspio izvjestiti i o «bajnom» stanju u kojem se danas nalaze Oružane snage RH.(mmb)

 

 

Kata Šoljić, majka četvorice poginulih branitelja i junakinja Domovinskog rata, preminula je u utorak u 86. godini u Zagrebu u Općoj bolnici Sveti Duh, potvrđeno je iz Ustanove za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju "Ćorluka" u Zagrebu, gdje je u posljednje vrijeme bila smještena. Kata Šoljić rođena je u Donjem Vukšiću blizu Brčkog 1922. godine u siromašnoj obitelji. Njezina kalvarija počela je još u Drugome svjetskom ratu kada su joj strijeljani brat i tri polubrata. Oca je izgubila kad je imala 13 godina, a majku malo kasnije. Rodila je šestero djece: Niku, Ivu, Miju i Matu, koji su poginuli u Domovinskom ratu, i kćeri Maru i Anu. Najstariji sin Niko ubijen je u Sremskoj Mitrovici, Mijo je ubijen u kukuruzištu u Sremskim Čakovcima, Ivo, zapovjednik Mitnice, nestao je u proboju u Dunavu, a Mato je ubijen u napadu na vojarnu. U ratu su bile i kći Marija i Ana, no one su preživjele. Katu Šoljić je 1995. u prigodi Dana državnosti i pete obljetnice samostalnosti države Hrvatske prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrednota.

 

 

U utorak su u velikim gradovima diljem Lijepe Naše osvanuli plakati sa slikom Mirka Norca i velikim crvenim natpisom «prodan» i «autorska prava pridržava vlada RH». Među braniteljima se priča kako iza ovih natpisa stoji zagrebačka HVIDR-a, koja se od takvih insinuacija nije ni ogradila. Pustoš na Trgu bana Jelačića za vrijeme organizirane proslave dana državnosti, 130 000 ljudi na tom istom trgu za vrijeme trajanja koncerta Marka Perkovića Thompsona održanog povodom Dana branitelja, a sada i ovi plakati, najbolji su pokazatelji koliko je nezadovoljstvo hrvatskih građana vlastitom političkom elitom i načinom na koji ona vodi ovu državu, zapravo veliko. Revolt je polako počeo tinjati nakon 2000. i sramotnih poteza koje je povukao predsjednik Mesić vezano uz Haag i transkripte, a zatim i Zakona kojim je Račanova vlada dala Haaškome sudu nadležnost za Bljesak i Oluju. Od toga vremena na dalje hrvatski nacionalni identitet počeo se sve više gušiti, posebice u medijima za koje se danas najbolje vidi kako je njihova neovisnost, ako o njoj još uvijek i može biti riječi na prilično niskim granama. Tada se pojavio Ivo Sanader, vođa novog i reformiranog HDZ-a, koji je javno govorio o progonima branitelja, organizirao prosvjede (svi se sjećamo splitske rive) da bi, kada se konačno domogao vlasti, okrenuo ploču za 180 stupnjeva i počeo najprije balansirati, a zatim otvoreno trgovati hrvatskim nacionalnim dobrima i interesima i to prvenstveno u svrhu zadovoljavanja osobnih političkih ambicija, koje ga uz sav trud, usput budi rečeno i nisu baš daleko odvele.(mmb)