Prenosimo vijest Hine o ubojstvu 26-godišnje Ivane Hodak s dva metka u glavu jutros ispred kuće u središtu Zagreba. Ivana Hodak bila je kćer odvjetnika Zvonimira Hodaka i bivše potpredsjednice hrvatske Vlade Ljerke Mintas Hodak. Vijest je toliko prestrašna da trenutno ne nalazimo riječi s kojom bi je komentirali. Obitelji možemo izraziti samo našu najdublju sućut.(mm)

 

 

Naša posljednja anketa na temu generala Zagorca nije privukla baš puno odgovora. Osim što se može reći na temelju prethodnih anketa kako većina naših čitatelja općenito nema običaj sudjelovanja u anketama, posebno slab odaziv na ovu zadnju vjerojatno ima veze i sa samom temom. Štoviše, drugi po broju glasova odgovor je bio - ništa od navedenoga - što znači i da ponuđeni odgovori nisu uspjeli pokriti mnoga razmišljanja. Za ovaj tjedan odlučili smo se za pitanje koje se tiče građanina-predsjednika, odnosno predsjednika-građanina - Stjepana Mesića. Naime, dojma smo kako Stjepan Mesić svojim izjavama u prosjeku dva do tri puta tjedno uspijeva izazvati vrlo oprečne reakcije, i tako svako malo biti predmet pozornosti hrvatske javnosti. Zbog toga smo se, kao neku vrstu športske prognoze, odlučili postaviti pitanje: Koliko će se puta ovoga tjedna S. Mesić svojim izjavama naći u središte pažnje?(mm)

 

 

Prošli tjedan postavili smo u našoj anketi pitanje bi li Miroslav Tuđman kao predsjednik mogao nešto promijeniti u RH? Iako je broj čitatelja koji se odazvao anketi bio znatno manji od broja koji svakodnevno zabilježimo na Portalu, može se ipak reći kako su rezultati zanimljivi. Nešto manje od 70% glasova dobio je odgovor kako bi Miroslav Tuđman kao predsjednik mogao nešto promijeniti u RH, čime je većina onih koji su se odazvali anketi pokazala dozu optimizma kada je u pitanju mogućnost promjena u Republici Hrvatskoj. Nešto manje od 20% je onih koji smatraju kako Miroslav Tuđman nije prava osoba za promijene, što s druge strane ne znači naravno kako su za one koji su tako odgovorili promijene nemoguće, odnosno nepoželjne.(mm)

 

 

Prije dva dana na Portalu smo pisali o sramotnom, takozvanom «Zidu srama» koji je početkom ove školske godine podignut između učenika talijanske i hrvatske srednje škole u Bujama koji nastavu pohađaju u istoj zgradi, a kojeg je podigao talijanski ravnatelj Claudio Stocovaz. Da se ovakav skandalozan čin, dogodio primjerice u nekoj školi u Americi, mediji bi neslavne protagoniste pribili na stup srama, za razliku od hrvatskih, koji ne samo da ništa nisu poduzeli da priča dobije zasluženi medijski tretman, već su se zadovoljili suhoparnim «izvještajem» od nekoliko redaka, što naravno podosta govori o njima samima i o hrvatskom novinarstvu danas općenito. Bilo kako bilo, bez obzira na sve otegotne okolnosti, Zid srama je u srijedu ipak pao i to zaslugom upravo Bujanskih srednjoškolaca. Tako je mlada generacija ipak pokazala kako nema namjeru prihvatiti ni trpjeti nepravde i okove koje im počesto neopravdano nameće društvo u kojem živimo i politika kojoj svjedočimo.(mmb)

 

 

Pjevačku karijeru započeo je na Opatijskom festivalu prvonagrađenom pjesmom ''Mirno teku rijeke'' 1959. godine. Nakon toga svojim nastupima stekao je brojnu publiku, uslijedili su mnogi uspjesi i nagrade, da bi mu prvu ploču u bivšoj Jugoslaviji objavio Jugoton napokon 1970. godine. Međutim, već 1972. njegove su pjesme bile zabranjene na radiju i televiziji, zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću. Poslije toga, još mu je punih 17 godina bio zabranjen nastup u Domovini, odnosno do 1989., neposredno prije Domovinskog rata. Vicu Vukova osim što je obilježila glazbena karijera, svojstveno mu je bilo i akademsko usavršavanje. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je filozofiju i talijanski jezik. U Parizu je diplomirao na Institutu za visoke međunarodne studije u okviru Sveučilišta prava, ekonomije i društvenih znanosti. Jedna od pjesama po kojoj će hrvatski narod zasigurno pamti Vicu Vukova je "Tvoja zemlja", u kojoj se sve kaže, počevši od stihova "Tu je tvoja zemlja, tu sagradi dom". Opet, u toj pjesmi se nigdje ne spominjanje izravno ime zemlje u kojoj treba sagraditi dom - jer su takva vremena bila. Jesu li se vremena promijenila, neki će reći da nisu, a neki će reći "To je hrvatska zemlja, i mi ćemo sagraditi svoj dom".(mm)

 

 

Jedna od udarnih hrvatskih "moralnih vertikala" i predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora dr. Ivo Banac, koji je još u ponedjeljak navečer žustro dijelio pravdu u emisiji "Otvoreno" na temu korupcije, već se idućega dana u utorak i sam našao pred novinarskim mikrofonima i fotoaparatima, odgovarajući na neugodna pitanja medija. Naime,  prema izvješću Državnog ureda za reviziju, Bančevo poslovanje u proteklom vremenskom razdoblju izgleda vrlo neobično. Primjerice, kao zastupnik, Banac je podstanar bio samom sebi, i plaćao godišnje najamninu od 39.600 kuna. Ovaj poslovni pothvat pokrivao se, naravno, novcem poreznih obveznika. Banac smatra da je novinski članak u kojem ga se, kako kaže, nastoji prikazati kao nepoštenog, pokušaj njegove diskreditacije uoči plenuma HHO-a u petak, što je, složili bi se, točno. No, drugi dio odgovora koji je dao, a u kojem ističe kako su podatci navedeni u medijima ispravni, ali da se čitava stvar može gledati iz različite perspektive, ilustrirajući to dvojbom je li je "čaša na pola puna ili prazna", nikako ne pristaju čovjeku koji svakom loncu u ovoj državi nastoji biti poklopac, a svakom predmetu sudac. Što se toga tiče, čaša se itekako prelila.(mmb)

 

 

Hrvatska vlast u posljednje vrijeme, a najvjerojatnije uslijed kontinuiranog pritiska Europske unije sve češće priča o korupciji, dok policija manje ili više uspješno u suradnji s drugim državnim tijelima nastoji organizirati i provesti razne akcije otkrivanja - poput najnovije akcije Indeks. Naravno, to može biti Sizifov posao ako se u obzir uzme činjenica da su kako stvari izgledaju upravo najviše rangirani organi najčešće i najviše korumpirani, pa je svako djelovanje u tom smislu počesto otežano, gotovo onemogućeno. Prerano je u svakom slučaju komentirati ili spekulirati koliko će uspjeha imati najnovija afera s korumpiranim sveučilišnim profesorima, no ako je suditi prema prethodnim akcijama, koje su podigle mnogo buke, ali polučile malo ili ništa rezultata, teško da se može ostati vrlo optimističan. Pogledajmo primjerice što kažu statistike. Željko Jovanović, predsjednik nacionalnog Vijeća za praćenje provedbe programa suzbijanja korupcije u utorak je kazao kako od 17 provedenih velikih antikorupcijskih akcija, samo osam ih čeka sudsku raspravu. Donesena je samo jedna presuda, ali osuđenik se nalazi izvan Republike Hrvatske. USKOK je zaprimio tek 810 prijava za korupciju koju građani ne prijavljuju jer ne vide rezultate njezina rješavanja. (mmb)

 

 

Povodom proslave desetgodišnje obljetnice beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca u Zagreb je krajem protekloga tjedna pristigao državni tajnik Svete Stolice, kardinal Tarcisijo Bertone. On se tom prigodom, iako su najavljeni samo protokolarni susreti, zadržao i s premijerom Sanaderom i predsjednikom Mesićem. Naime, sastanci su potrajali dvostruko više od planiranog vremena. O susretu s predsjednikom Republike moglo se saznati samo ono što je napisano u priopćenju Predsjednikova Ureda, na koje se u svakom slučaju vrijedi osvrnuti. U priopćenju tako stoji kako je predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić primio 19. rujna u Zagrebu državnog tajnika Svete Stolice kardinala Tarcisija Bertonea koji boravi u pastoralnom posjetu Hrvatskoj, prigodom obilježavanja 10 godišnjice beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca. Mesić je između ostaloga iznio svoje viđenje odnosa između Crkve i države, osobito ističući štetnost euroskepticizma u redovima Crkve i potrebu suočavanja s činjenicama u kontekstu "zatvaranja knjige Drugoga svjetskog rata". Što se navodnoga euroskepticizma među hrvatskim svećenstvom tiče, o njemu je ako je uopće moguće govoriti - onda je moguće samo ako se pod time misli na činjenicu da su hrvatski biskupi pozivali na mudrost u vođenju pristupnih pregovora s Europskom unijom, što je posve prirodna i normalna pojava i razmišljanje kakvo bi trebali gajiti i svi pripadnici aktualne političke elite. Što se pak zatvaranja knjige o Drugom svjetskom ratu tiče, opravdano se postavlja pitanje kako se može zatvoriti knjiga koja još velikim dijelom - ako se u obzir uzmu nevine hrvatske žrtve stradale nakon završetka rata, a čiji broj i identitet ni dan danas nije utvrđen - nije ni napisana?(mmb)