Hrvatske kronike

Detalji

Objavljeno: 03. svibnja 2010.

U novom broju časopisa "Jezik" citira dr. Stjepan Babić misao Milana Šipke koji o jezičnom stanju u Srbiji nakon rasapa Jugoslavije kaže: "...izbile su rasprave o smislu istrajavanja na serbokroatističkim projektima nakon disolucije srpskohrvatskoga standardnog jezika i uopšte naučne orijentacije u toj oblasti." Drugi citat iz Šipke : "Pre svega, srpski politički faktori, ligvisti, naučni radnici i srpska kulturna i društvena javnost u cjelini, ni dvadeset godina nakon razvrgavanja jugolovenskoga državnog zajedništva i disolucije zajedničkog srpskohrvatskoga standardnog jezika, još se nisu zvanično odredili prema novonastaloj situaciji u oblasti jezika i jezične kulture, niti su formulisali osnove srpske jezične politike." Ta su dva citata bila povod dr. Babiću za napis u "Jeziku" koji se ne bavi toliko srbijanskim ovovremenim dvojbama, koliko govori o povijesti jezičnoga unitarizma u dvije Jugoslavije, sažeto, točno i poučno. Nikakve disolucije nije bilo, naravno, nego čak i u vrijeme posvemašnje zbunjenosti u sadašnjosti, srpskim lingvistima ne preostaje drugo nego da krivotvore prošlost.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 02. svibnja 2010.

Pokolj u Borovom Selu je zločin kojega su 2. svibnja 1991 počinili pobunjeni Srbi . Označava ubojstvo i masakriranje 12 hrvatskih policajaca u Borovo Selo blizu Vukovara u istočnoj Hrvatskoj. Dana 1. svibnja 1991. policijska patrola namjeravala je skinuti srpsku zastavu koja je visila na ulazu u Borovo selo. Pri obavljanju dužnosti, dvojica policajaca su ubijena, a dvojica zarobljena od strane srpskih pobunjenika. Sljedeći dan je autobus s hrvatskim policajcima stigao osloboditi dvojicu zarobljenih kolega. Dočekani su u zasjedi. Pri tome je ubijeno 12 i ranjeno više od 20 policajaca. Za pokolj u Borovu Selu do danas još nitko nije odgovarao.(Ž.T./horvatska.com)

Detalji

Objavljeno: 30. travnja 2010.

Noć, ista kao i svaka druga, ali opet različita. I ako različita nije nepoznata, bilo ih je i prije, a znam da će ih biti još i da će bit sve češće. Nekakav nemir u meni, i samo glumim da ne znam što se događa, jer mi je i te kako jasno, pa kolikogod odbijao sebi priznati, svjestan sam da se bude „demoni" u meni. Svjestan sam da se sve teže s tim borim i da sve češće moram smišljati svakojake razloga da izađem van iz kuće. Ne želim obitelj opterećivati s tim, ne trebaju djeca da me vide takvog. Izlazim iz kuće i hvatam hladni zimski zrak koji mi puni ono pluća što mi je ostalo. Gledam pejzaž obasjan mjesečinom na prijelazu iz zime u proljeće. Lijep je, moj , domaći.... Gledam oranice, šume u daljini, sablasne hrastove međaše i još sablasnije stare šljivike. Gledam tako i slušam tišinu.(www.uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 27. travnja 2010.

Hrvatske podjele u travnju 2010. (hrvatska većina i orjunaška manjina uz koju je naravno većinska nacionalna manjina) ostvaruju se i na jezičnom području. Jedna strana ima stajališta, druga stavove. Bez obzira što su obje riječi više-manje dobre, s tim što je prva (stajališta) u političkom rječniku točnija, bez obzira što je riječ "stav" kolokvijalno proširenija, rečena je razlika uvijek simptomatična. Nakon realpolitičke "pomirbe" na relaciji Vlada – Pantovčak izrečeno je i to da njih dvoje mogu imati različita stajališta (stavove), ali moraju razgovarati. Vrlo nategnuta izjava i posve netočna, a govori o neozbiljnosti i ignoriranju hrvatske države. Naime, o ključnim pitanjima iz prošlosti, sadašnjosti i ciljevima u budućnosti, ne može i ne smije biti nikakve razlike između Banskih dvora i Pantovčaka. Razlike mogu biti u glazbenim ukusima i bojama tepiha, ali ne može ih i ne smije biti kada se radi o zločinima totalitarnih režima, ne može biti kada se radi o karakteru Domovinskoga rata (Deklaracija), ne može biti kada se radi o tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid, ne može biti razlike ni u čemu što je temeljni hrvatski interes i ( glede prošlosti) povijesna istina.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 23. travnja 2010.

Bura oko govora hrvatskog predsjednika Ive Josipovića u Parlamentu BiH, kao i njegovog posjeta Ahmićima ni dalje se ne stišava. Dok bošnjački političari i mediji ovu gestu Ive Josipovića pozdravljaju, ogromna većina hrvatske javnosti u BiH, poglavito one u središnjoj Bosni, uopće ne skriva svoju ogorčenost i razočaranost istupom i većinom odaslanih poruka. Da među hrvatskom javnošću ima i drugačijih tonova svojim su porukama, odaslanim iz Zagreba, pokazali nekadašnji zapovjednik ZP Središnja Bosna Tihomir Blaškić i njegov Haški odvjetnik Anto Nobilo, što je sasvim dovoljan razlog za postavljanje pitanja: - Zbog kojih to razloga njih dvojica imaju različite stavove od većine svojih sunarodnjaka koji žive u BiH?(hrsvijet.net)

Detalji

Objavljeno: 21. travnja 2010.

Žrtvama ubijenim nakon 17. travnja 1945. od strane partizana nakon njihova ulaska i „oslobođenja" Đakova, odalo je počast oko 300 sudionika komemoracije održane njima u spomen 18. travnja u Ruševu, malom selu između Đakova i Požege, udaljenom oko 40 km od Đakova. U ruševskoj crkvi svetu misu za nasilno ubijene nedužne Đakovčane i druge žrtve na svršetku Drugog svjetskog rata, predvodio je mons. Luka Marijanović, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu u koncelebraciji s ruševskim župnikom Milanom Klobučarom i nekolicinom svećenika iz Đakova. Mons. Marijanović je naglasio: „Želimo se prisjetiti svojih očeva i djedova, koji su ovdje u Ruševu mučki pobijeni i tako postali žrtvama komunističkog terora. Vi dobro znate kako su toga i susljednih dana srpske snage, odnosno prerušeni četnici, i jugo-komunističke partizanske snage likvidirale tri stotine Đakovčana, odreda obrazovanih, uglednih i imućnih ljudi, kojima je jedina krivnja bila ta što su bili ili Hrvati, Nijemci, Mađari i neki drugi naši sugrađani, ili jednostavnije rečeno, što nisu bili Srbi, a borili su se za svoju vjeru, svoj dom i svoju domovinu."(S.R.Šola, P.Šola)

Detalji

Objavljeno: 18. travnja 2010.

Brže nego se očekivalo, Ivo Josipović je pokazao tko ga je i zašto lansirao na položaj predsjednika RH. Govorom pred parlamentom BiH optužio je Hrvatsku da je (i ona) zaslužna za stradanja ljudi u Bosni i Hercegovini, da je Hrvatska znači "požela rat, smrt i sakaćenja stotina tisuća, milijuna raseljenih, itd..." Da se radi o krivotvorenju povijesti, posve je jasno, i zadnjih su dana o tomu izneseni brojni i točni dokazi iz kojih je zaboravnima vidljivo sljedeće: da je Hrvatska pozvala Hrvate u BiH da glasuju na referendumu o nezavisnosti BiH, da je Hrvatska prva priznala nezavisnu BiH, da ne postoje ama baš nikakvi dokazi o fantomskom dogovoru Tuđman-Milošević oko podjele BiH...(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 15. travnja 2010.

Lesar i njegovi laburisti rade na prijedlogu zakona o hrvatskom jeziku, što je plemenit posao. Pozvali su u Hrvatski sabor neke stručne pa i manje stručne ljude, pozvali su i novinare, neki od stručnih i manje stručnih nastupili su odmah zatim zajedno s Lesarom na Hrvatskoj televiziji, u "Otvorenom". Namjeravaju u dogledno vrijeme, uz pomoć Instituta za jezik i Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, dovršiti rečeni prijedlog i zainteresirati za nj parlamentarne stranke. Hoće li uspjeti? Jedna rečenica iz inače ne baš poticajne rasprave u "Otvorenom", naime da u Saboru u ovomu trenutku nema intelektualne energije koja bi takav prijedlog prihvatila ili se barem zainteresirala za tu nevažnu temu - ta rečenica je jedina koja poslije televizijske emisije ostaje u pamćenju jer je potpuno točna i potpuno zloslutna.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 11. travnja 2010.

Svršetkom ožujka prikazan je u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski restaurirani film o skladatelju po kojemu dvorana nosi ime, "Lisinski". Dobar potez Dražena Sirišćevića jer je dvorana bila gotovo puna, a koncertna je publika došla na svoje upravo zato što je film prije svega tonski sjajno obnovljen, ali naravno i u svim drugim sastavnicama. Film "Lisinski" vidjeli smo već prije, prikazan je bio i na televiziji, ali je u originalnoj verziji bio teško gledljiv. Sada je prvi zvučni hrvatski film užitak za glazbeno uho, a ulomci iz "Ljubavi i zlobe " ali i "Porina" (u finalu filma) mogu dočarati i dokazati blistav dar hrvatskoga skladatelja kojega je sitna (ne samo glazbena) sredina doslovce ubila – što je u filmu prikazano na ponešto karikaturalan način, ali otprilike vrlo točno. "Lisinski" je sniman 1943. godine, a nakon obrade u Beču prikazan 1944. i doživio velik uspjeh, ne samo u Zagrebu, nego i u Beču i Berlinu, odnosno svugdje gdje je prikazan. Poslije Drugoga svjetskog rata tvrdilo se da je izgubljen, ali je pronađen u "Jadran filmu" i spašen za potomstvo.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 09. travnja 2010.

O objavljivanju registra branitelja na teksaškom uslužnom prozoru u međumrežje već je u zadnjih četrdeset i osam sati gotovo sve rečeno, a nabrojeni su i argumenti za i protiv te diverzije. Kako god okrenuli, putovi vode do Pantovčaka. Otkako je, i prije nego što je, Josipović postao predsjednikom, bilo je jasno da je fiksiran na nekoliko tema, a među njima je registar branitelja bio na prvom mjestu, te na drugom paraobavještajne službe koje su javnosti u kampanji otkrile ne baš krupne ali silno antipatične pogrebničke i slične kregarovske muteži, na isto tako sitan način što znači da se radilo o zanemarivim i ne baš najbolje informiranim paraobavještajcima. Ona prava paraobavještajna zajednica bila je, međutim, na Pantovčaku, gdje se i sada nalazi. Instalirao ju je Mesić i za vrijeme njegova mandata funkcionirala je vrlo dobro, na besmrtnim iskustvima jugoslavenske Udbe i na registru sumnjivaca koji je obuhvaćao sve "hrvatske nacionaliste" posebno od Hrvatskoga proljeća, pa preko devedesetih do dana današnjeg.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 07. travnja 2010.

Od vremena davnoga crkvenog raskola postoji stalna i poglavito sa zapadne, katoličke strane, iskrena težnja za jedinstvom kršćanske Crkve. U svim tim silnim stoljećima na hrvatskomu je tlu zamisao djelomično uspjela početkom 17. stoljeća kada je svidničko-marčanski vladika Simeon "Vratanja" sa šezdeset tisuća kršćana istočnog obreda priznao jedinstvo s Rimom. Već pri svršetku istoga stoljeća Vlasi (Srbi) dižu bunu protiv zagrebačkoga biskupa Borkovića jer ne žele unijatskog vladiku u marčanskoj eparhiji. Uz još jednu epizodu (pravoslavci u Srijemu priznaju srijemskoga biskupa) koja ima karakter privremenosti, spomenuta Simeonova odluka koja je iznjedrila grkokatolike, ostat će najupečatljiviji i najuspješnije ostvaren most u spajanju kršćana na kojemu je radilo mnogo sjajnih umova u hrvatskoj povijesti, da spomenem samo Jurja Križanića. Ovaj kratak i površan uvod ima svoj povod – naime, Uskrs su ove godine iste nedjelje slavili i katolici i pravoslavni. Budući da novine nisu izlazile tri dana, sav je informativni posao morala obaviti javna televizija, a uz nju ponešto i komercijalne. Potonje me u ovom slučaju ne zanimaju, pa ću se usredotočiti na HTV.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 22. veljače 2010.

Već sam upozoravao kako se tendenciozno krate ili krivotvore mnogi službeni i Ustavom štićeni nazivi. Danas o još jednoj pojavi. Naime, u Ustavu je zapisano da je naslov hrvatske himne «Lijepa naša domovino», a ne samo «Lijepa naša». Ispuštanje domovine postalo je praksom. I ne samo iz naslova himne, nego i na drugoj, manje simboličnoj razini. Ispuštamo domovinu na mnogo načina. Razina rasprave o Zakonu o prebivalištu u Hrvatskom saboru bila je više nego bijedna, a usporedbe i metafore koje su se čule iz oporbenih redova (poglavito) više nego primitivne. Kao primjerice da dvije četkice za zube ne mogu stajati na istom mjestu. Zanimljivo je da se takvi biseri sviđaju medijima, pa ih usrdno prenose, što onda govori i o njima. Nego, pravo je pitanje – a gdje se to u vrhovnim pravnim aktima naše države uopće spominje prebivalište? Nigdje. A ne spominje se jer je to komunistička floskula kojom se ograničava sloboda kretanja i pojačava nadzor nad osobom, znači demokraciji strana kategorija. Postojalo je u komunizmu i prebijalište – to su bile «milicijske stanice».(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 19. veljače 2010.

Prisega novoga predsjednika RH mora se ponoviti prvenstveno zato jer nije izgovorena u cijelosti kako je trebala biti, te zato što I. Josipović nije nosio predsjedničku lentu. Objašnjenja predsjednice Ustavnog suda Jasne Omejec u najmanju su ruku upitna, a dijelom i suprotna činjenicama i logici. Po njezinu tumačenju nije važno što je Josipović umjesto «Republika Hrvatska» rekao samo Republika jer – kaže uvažena sutkinja – to je Republika s velikim «r» .Ta izjava gospođe Omejec vjerojatno će ostati u antologiji mudrih misli, u svakom slučaju kao znanstveni prilog fonetici, fonologiji i sličnim disciplinama. Ja sam nazvao SUVAG i pitao stručnjake može li se izgovoriti veliko «R», pa su rekli da može. Onda sam ih pitao a kako se izgovara malo «r». Nakon toga pitanja postali su nervozni i počeli rabiti neke folklorne izraze.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 12. veljače 2010.

HTV-ova emisija «Otvoreno» proslavila je Stepinčevo, postavljajući figure 2:2, uz Ivu Banca koji se držao za glavu u dubrovačkom studiju. U zagrebačkom su bili Ivo Goldstein i Petar Strčić na jednoj, te Adalbert Rebić i Ivan Miklenić na drugoj strani. Titule izostavljam zbog sažetosti. Zašto govorim o stranama? Jer su stvari tako postavljene. Naime, nevidljive ideološke komisije zaključile su da je Stepinac u zadnje vrijeme previše hvaljen i slavljen, te da njegov status postaje neupitnim, znači da je povijesna istina o Stepincu jedna i jedina. I da barem u tomu više nema podjela. Eto zato je bilo potrebno dovući Ivu Goldsteina i Petra Strčića, kako bi se publici reklo: nije još sve gotovo, ima tu još dubokih dubioza. Ako treba, ta će dvojica i ponovno krivotvoriti povijest, a ako ih tko uhvati u falsificiranju – ništa zato. «Možete vi», htjelo se reći misleći na Crkvu ali i hrvatski narod u cjelini, «pričati što hoćete, proglasiti Stepinca svecem, ali mi znamo da nije tako.»(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 10. veljače 2010.

«Večernji list» je u svojem prilogu «Obzor» objavio razgovor akademika Dubravka Jelčića s novinarom Denisom Derkom. Budući da mnogi čitatelji internetskih stranica HKV-a , posebno u inozemstvu, nisu pročitali taj intervju, prenosimo ga u sažetom obliku. U uvodnim odgovorima na Derkova pitanja, Dubravko Jelčić biranim riječima, punim poštovanja, govori o pokojnom Vlatku Pavletiću s kojim je zamislio biblioteku «Stoljeća hrvatske književnosti», veliki projekt koji se upravo nalazi u središtu pozornosti kulturne javnosti jer je na krajnje neuobičajen način oduzet onima koji su na njemu do sada radili. Jelčić pobija sve prigovore, posebno one koji dolaze od akademika Ante Stamaća. Njemu poručuje da pomete pred svojim vratima, to jest da se prisjeti svojih slabosti u uređivanju dviju knjiga u «Stoljećima», ali i faktografskih pogrješaka u «Antologiji hrvatske poezije».(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 02. veljače 2010.

Kažu mi neki da sam pretjerao u količini srdžbe dan ili dva prije nego što je visoko tijelo EU odbacilo amandmane dviju parlamentarka o «zajedničkom jeziku» za Hrvatsku, Srbiju, BiH i Crnu Goru. Ja sam se eto, vele, bez razloga dignuo na zadnje noge. Je li doista tako? Je li priča završena odbacivanjem amandmana ili je samo odgođena za neko povoljnije vrijeme? Hoće li taj zahtjev biti ipak postavljen kao posljednja ucjena, nakon što sve druge ucjene budu iscrpljene? Da. A povoljnije vrijeme bit će kada ubrzana Srbija dostigne usporenu Hrvatsku, te kada se i ostale «zapadnobalkanske zemlje» nađu zajednički na ulazu u europski raj. Nije li to sjajan trenutak za zajednički jezik?(H.Hitrec)