Josipović iznad Ustava, zakona i povijesti

Brže nego se očekivalo, Ivo Josipović je pokazao tko ga je i zašto lansirao na položaj predsjednika RH. Govorom pred parlamentom BiH optužio je Hrvatsku da je (i ona) zaslužna za stradanja ljudi u Bosni i Hercegovini, da je Hrvatska znači "požela rat, smrt i sakaćenja stotina tisuća, milijuna raseljenih, itd..." Da se radi o krivotvorenju povijesti, posve je jasno, i zadnjih su dana o tomu izneseni brojni i točni dokazi iz kojih je zaboravnima vidljivo sljedeće: da je Hrvatska pozvala Hrvate u BiH da glasuju na referendumu o nezavisnosti BiH, da je Hrvatska prva priznala nezavisnu BiH, da ne postoje ama baš nikakvi dokazi o fantomskom dogovoru Tuđman- Milošević oko podjele BiH, da su podjelu BiH predlagali iz EU (EZ), da su Srbi u BiH uz pomoć Srbije u okviru plana stvaranja velike Srbije etnički očistili (masakrirali, poubijali) velik dio BiH, da je Hrvatska prihvatila stotine tisuća izbjeglica iz BiH, muslimana i Hrvata, da je muslimane (Bošnjake zatim) hranila i oblačila i za vrijeme kratkotrajnog i nesretnog sukoba Hrvata i muslimana, da je Hrvatska vojska boravila (djelovala) na području BiH isključivo u dogovoru sa Sarajevom i na temelju obostrano potpisanih dokumenata...

Poradi svega toga je Hrvatsko kulturno vijeće u svom priopćenju stavilo krivotvorenje povijesti na visoko mjesto u Josipovićevu istupu (ispadu).

Nadalje smo ustanovili da je Josipović prekršio Ustav RH, što je sljedećega dana nakon našega priopćenja ustanovilo i predsjedništvo HDZ-a, koje je nakon dugo vremena pokazalo nešto brige za hrvatske interese. Zatim smo u tekstu priopćenja naveli da je Josipovićev ispad protivan Deklaraciji o Domovinskom ratu, te da taj lik omalovažava Hrvatski sabor. Isto je to zaključilo i predsjedništvo HDZ-a.

Predsjedništvo HDZ-a i Vlada RH nisu, međutim, zatražili ni ostavku ni smjenjivanje Josipovića, što se pokazalo kao pogrješno. Pijanist je to shvatio kao slabost i savjetom svojih ljudi (od zla oca i gore matere) sam predložio ono što je zahtijevao i HKV, da se pokrene procedura oko njegova smjenjivanja, s dodatkom da ako to ne prođe - ostavku treba dati predsjednica Vlade.

Kako proceduralno stoje stvari?

Josipović zna da postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti predsjednika RH može pokrenuti samo Hrvatski sabor i to dvotrećinskom većinom.

Zna također da HDZ i sve tanji sateliti ne mogu skupiti dvotrećinsku većinu, posebno i zato što se već stvaraju nove koalicije za parlamentarne izbore.

Kada bi se čudo i dogodilo, obzirni hrvatski Ustav je u članku 104. odredio i da poslije čuda ima instanca u obliku Ustavnog suda koji i opet dvotrećinskom većinom svih sudaca odlučuje hoće li dotični ostati ili otići po sili Ustava.

S te strane je Josipović dakle miran, a kada traži ostavku Jadranke Kosor ako ona ne uspije (a ne može nikako uspjeti) - i opet je u dobroj poziciji. Naime, po članku 115. na prijedlog jedne petine zastupnika u Hrvatskom saboru može se pokrenuti pitanje povjerenja predsjedniku Vlade, pojedinom njezinom članu ili Vladi u cjelini.

Petinu zastupnika nije teško skupiti oko projekta a budući da je stanje pozicije u Saboru rastresito, moglo bi doći do neočekivanog obrata.

Što će se dogoditi?

Ne će se dogoditi ništa. Kao što je Sanader svojedobno ušao u srdačnu kohabitaciju s Mesićem umjesto da ga marginalizira, tako će i J. Kosor ući u nešto manje srdačnu ali realpolitičku kohabitaciju s Josipovićem. Iz poznatih središta moći dobit će upute da to učini i tako će se tragedija nastaviti. Tragedija demokracije u Hrvatskoj. Već je sada više nego očito da se Josipović drsko i bezočno stavlja iznad Ustava i zakona, iznad Hrvatskoga sabora i hrvatske Vlade, da je programiran za ostvarenje scenarija koji ne mogu pročitati još samo potpune političke neznalice. Pod firmom mirotvorca i "civiliziranoga političara s vizijom" on će i nadalje isto tako drsko i bezočno raditi na ostvarenju "zapadnoga Balkana", koje ostvarenje nije moguće ako se ne krivotvore činjenice iz bliske povijesti, ako se na napiše nova povijest na temelju laži i haaške simetrije u kojoj se izjednačavaju agresor i žrtva.

Odgojen u jugokomunističkoj avliji, u sredini koja školovana za progon hrvatskih nacionalista, u miljeu koji se grozio samostalne hrvatske države, Josipović je finim dizajnom zadnjih predsjedničkih izbora uspio doći na Pantovčak i namjerava iskoristiti taj položaj ne osvrćući se na Ustav, zakone, deklaracije i rezolucije, pa naravno ni na one (već dvije) rezolucije EU o komunističkih ratnim zločinima.

Sinovi Orjune i sinovi Memoranduma

Bez Srbije to ne ide. I bez Srba. Na kraju krajeva radi se o novoj državnoj zajednici u kojoj će svi Srbi biti skupa, pa ne će valjda Srbi opstruirati tu plemenitu viziju. Kada svi ciljevi nisu ispunjeni u ratu, postoje i drugi načini, a Hrvati su dementni i imaju uz to, eto, novog predsjednika koji kao da je ispao iz memorandumske vreće u kojoj je velika tikva bio i Tadićev roditelj.Tako dva simpatična dečka, sinovi Orjune i Memoranduma SANU idu prema zajedničkoj budućnosti.

Josipović trči za Tadićem, hvata ga za skute, samo što ga ne moli.

"Ti si dao onu izjavu da Hrvatska ne bi smjela slaviti svoj Dan pobjede i domovinske zahvalnosti", kaže Josipović Tadić, ali ja ti ne zamjeram. Ti barem možeš reći što hoćeš, ali ja još ne smijem baš sve. Na kraju ćemo doći i do toga. Nego, je li bi mogli ti i ja, Tadiću, posjetiti zajedno logore u Srbiji u kojima ste mučili i ubijali... no, no, hoću reći gdje su bili na hrani i brizi hrvatski zarobljenici, takozvani branitelji?"

"Šta je tebi, pa nikakvih logora nije bilo. Ne ćeš valjda reći da ih je bilo, pa to bi značilo da je Srbija bila umiješana u rat u Hrvatskoj, čak da je bila agresor, koješta. Ti znaš dobro da nije tako, inače ne bi davao izjave u Zagrebu da ćeš se ti sa mnom dogovoriti oko one glupe tužbe za genocid."

"Krivo si me shvatio", ljigavo se nasmiiješi Josipović, "budi pametan ko tvoj otac, nas dvojica moramo malo paradirati okolo prije nego povučem ja hrvatsku, a ti srbijansku tužbu" (i tako dalje ).

(Gornji razgovor sam naravno konstruirao, ali naravno da nisam daleko od istine.)

Zašto Josipović nije išao u Krakov?

Dok ovo pišem, a subota je navečer, televizije javljaju da Josipović ne će otputovati u Krakov na pogreb Lecha Kaczynskog – zbog vulkanskog dima. Zrakoplovi ne lete (odnosno avioni kako piše HTV – urednik Drobac ). A što će jedan Josipović na pogrebu jednom domoljubu, antikomunistu i štoviše "desničaru" koji je osim toga poginuo kada je letio s pratnjom na obilježavanje obljetnice komunističkog zločina. Što je, ko đavla išao u Katyn, što se nije ugledao na Josipovića koji ne će na Bleiburško polje.

Osim toga, imam jednu vijest iz povijesti koja će Josipovića u prvi mah zgroziti, a onda mu dati za pravo: naime, ondje negdje gdje je Krakov bilo je središte Velike ili Bijele Hrvatske i koga će vraga on raditi u središtu te makar i davne fašističke tvorevine!

I tako, dok se vulkanski dim nadvija nad Hrvatskom, Josipović pušta dimnu zavjesu kroz koju ne vide, velim, samo politički ignoranti.

Što učiniti?

Sve što je potrebno. (Vidi izvješće s tribine HKV-a "Što je ostalo od hrvatskih stranaka") Uz vrlo nesigurnu napomenu da još postoji i šansa za reanimaciju Hrvatske demokratske zajednice, koja je u slučaju Josipovićeva ispada u BiH pokazala ponešto nacionalne odgovornosti.

Hrvoje Hitrec