Detalji

Objavljeno: 21. lipnja 2010.

...Već na osmom stručno-znanstvenom skupu o Haagu pojavila se, međutim, dvojba treba li nastaviti skupove. Mogući razlozi za prestanak bili su ovi: u vrijeme održavanja osmoga skupa u prosincu 2009. vijesti iz Haaga davale su nadu da će proces generalima Gotovini, Markaču i Čermaku biti dovršen do ljeta 2010. te da ima vrlo pouzdanih naznaka o dobrom ishodu, štoviše o oslobađajućim presudama. U proljeće 2010. nade u skori dovršetak procesa polagano su kopnile, no prihvatili smo (trenutačno) razmišljanja da usprkos pomaku termina presuda "preskočimo" termin lipanjskoga skupa kako jasni, razgovijetni, istiniti i izravni govor hrvatskih intelektualaca ne bi ni na koji način izazvao reakciju haaškog tužiteljstva, koja bi se u krajnjoj liniji obila o glavu našim vojnim zapovjednicima. Jer, prisjetimo se, zbornici se ondje čitaju (premda su na hrvatskome jeziku, koji Haag ne priznaje kao poseban jezik), a zorna potvrda da je tako bio je svojedobni ispad Carle del Ponte koja je hrvatskom premijeru uputila zahtjev da ušutka Hrvatsko kulturno vijeće, poglavito nakon što su se uključili i ostali vrhunski hrvatski pravnici i poznavatelji međunarodnoga prava poput dr. Željka Horvatića. (Taj je pokušaj propao jer se Sanader nije usudio provesti nalog, znajući da nezavisni hrvatski intelektualci nemaju sluha za direktive.)...(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 20. lipnja 2010.

Bilo bi krasno reći da je došao dan hrvatske pomirbe i da je napokon nastupilo vrijeme kada će se u Hrvatskoj zaključiti tragična priča o Drugom svjetskom ratu. Bilo bi krasno vjerovati da su se predstavnici boraca Narodnooslobodilačkog rata pridružili Ivi Josipoviću u posjetu Teznom s namjerom ograđivanja od strašnog zločina počinjenog 1945. i nalogodavaca tog zločina. Međutim, nema ništa epskog u posjetu Ive Josipovića Teznom i Bleiburgu, i nikakav kopernikanski obrat se nije dogodio koliko god ljudski i normalno bilo to iskreno željeti i u to vjerovati. Radi se vjerojatno ponajprije o promjeni političke taktike, nakon što se na saborskim klupama prošli tjedan u prvom čitanju pojavio Zakon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina.(mm)

Detalji

Objavljeno: 20. lipnja 2010.

Preko puta zgrade matematike i fizike Prirodoslovnomatematičkog fakulteta na Bijeničkoj cesti, na samom uglu kratke spojne uličice što spaja glavni blok zgrada sa zgradom Kemijskobiološkog fakulteta na Horvatovcu, nalazi se kafić Tangenta s otvorenom terasom na koju pirka svjež vjetrić s nedalekih šumovitih obronaka Medvednice. U ovo kasnoproljetno vrijeme terasa je prepuna studenata, nađe se i poneki profesor, a svrate i stanari kuća iz okolnih ulica.To je rezidencijalni predio vila i omanjih stambenih zgrada u kojem još uvijek živi poneka stara dobrostojeća zagrebačka građanska obitelj, ali prevladavaju strani diplomati, liječnici, političari, poneki obrtnik i sve više novopečenih hrvatskih bogataša. Onaj tko koristi autobus kako bi sa Šalate stigao do središta grada ili pak do Kvaternikova trga, Mirogoja, Krematorija, Svetica, Kozjaka i Jordanovca, vidi u prolazu terasu kafića krcatu uglavnom mladim svijetom, onaj tko pak ima vremena, umirovljenik je ili slobodna profesija pa sjedne na terasu, može u prolazu vidjeti mnoga važna lica, akademike i poznate znanstvenike, umjetnike, diplomate ili političare. Jedni autobusom ili pješice, rjeđe automobilom, odlaze u Institut Ruđer Bošković ili na fakultete matematike, fizike i kemije dok se drugi redovito voze u automobilima ili čekaju da ih odvezu automobilima, ta vrsta ljudi, diplomati, političari, novi bogataši, rijetko ili nikada ne koriste autobus....(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 18. lipnja 2010.

Poslije prošlogodišnjeg ukopa posmrtnih ostataka 29 žrtava II. svjetskog rata i poraća, ekshumiranih na sjevernoj strani makarskog Gradskog groblja Sveti Križ, a pokopanih na sami blagdan sv. Marka, 25. travnja, i ove je godine, u subotu, 12. lipnja u 10.30 sati, uoči blagdana sv. Antuna Padovanskog, Makarane zapala još jedna tužna, ali i sveta dužnost ukopa zemnih ostataka devetoro bezimenih žrtava likvidiranih od strane partizanskih ubojica najvjerojatnije u rujnu ili pak listopadu 1943., a pronađenih u Jankovom Docu - masovnoj grobnici (jednoj od mnogih) na Biokovu, koji danas pripada općini Podgora. Ekshumacija je, po pisanju novinarke Ane Dragičević, izvršena 16. lipnja 2009. na mjestu, uz samu cestu prema Sv. Juri, zvanom Staza, koje se 20 godina obilježavalo molitvom, cvijećem i svijećama.(P.Vulić)

Detalji

Objavljeno: 17. lipnja 2010.

U neviđenoj medijskoj harangi razapet je na stup srama i bezčašća novi intendant Hrvatskog narodnog kazališta iz Splita Duško Mucalo. Usuđujem se nazvati ga novim, jer je prošao sve stupnjeve zakonite procedure osim potvrde nadležnog ministra kulture. Ono što me od 2000. nadalje iznova začuđuje svojevrsno je izokretanje zakona, tamo gdje je lijevima, jesu li to uopće lijevi?, interes tamo im je i zakon. Ne sumnjam da je tako i desnima, posebice ovim novima. I tko su ti lijevi, ti koji su digli opću medijsku buku oko izbora splitskog intendanta? SDP, neki interesno-politički lobiji, skupine samozvanih urbanih i nazovi visokokulturnih esteta? Za razliku od amatera i zabavljača Mucala oni znaju kako voditi kazalište, oni su ga godinama vodili pa vidimo dokle je stiglo, do skandala i vrijeđanja , do bijega publike, do slabašnih predstava.(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 16. lipnja 2010.

Nova afera potaknuta neimenovanim izvorima iz predsjedničkoga Ureda, a koja će zasigurno podići nešto više političke prašine, osvanula je danas na mnogim internetskim portalima. Onaj Jutarnjeg lista, kao i u drugim sličnim drugim situacijama, bio je očekivano najopširniji i najtemeljitiji. Tako je iz pera Gordana Malića objavljen opširan članak o zbivanjima potaknutim nedjeljnim koncertom u Splitu potpore hrvatskim generalima u Haagu. Nadnaslov članka glasi „EU zgrožen", naslov „Josipović traži istragu: Zašto je mornarica pjevala za Gotovinu?", a podnaslovi su „Napad na državni vrh", „Bogati Gotovina" te „Subverzija pregovora". Koncert je održan „u tjednu presudnom za nastavak pregovora o poglavlju 23" i, što je izgleda najgore, prikazan je ujedno na hrvatskoj nacionalno televiziji. Zbog ove odluke HTV-a u nekim veleposlanstvima, piše dobro upućeni Malić, izražavali su neskriveno čuđenje. "Bio je to politički događaj na kojem je napadan državni vrh i demokratski izabrana vlast"- otkrio je također čitateljima Gordan Malić.(mm)

Detalji

Objavljeno: 16. lipnja 2010.

Nezavisna Država Hrvatska još je uvijek tabu tema za znanstvena istraživanja. Razlozi leže u ideološkim i političkim ograničenjima koja se stavljaju pred znanstvenike. U praksi to znači da zaključci o vremenu NDH moraju biti negativni, onako kako se to prakticiralo tijekom komunističkog jednoumlja. Titova ideološka mašinerija stvorila je obrazac koji je bio obvezatan za sve. Podloga tog obrasca bila je stara latinska poslovica Vae victis – Teško si ga pobijeđenome, iz koje imamo izvedenicu Povijest pišu pobjednici, odnosno pobjednicima pripada povijesna istina. Ovakvim apriorističkim stavom povijesna znanost, kako ona historiografska tako i književna, kulturna, znanstvena, etc. Postala je sluškinja politike. Povijesna istina pretvorena je u sredstvo ideološke borbe. Orwelovski rečeno: istina je poslala laž, a laž istina. Na žalost, iako je jednoumlje trebalo biti srušeno 1990. godine, odnosno padom Berlinskog zida, kada je riječ o slobodi u historiografskom radu i povijesnoj istini, to se nije desilo.(Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 15. lipnja 2010.

Detronizirana Snježana Banović, poznata titoistička ideološka jurišnica, jurnula je na redatelja Jakova Sedlara koji utjelovljuje sve ono što ona nije: voli svoju zemlju, svoj narod, smiren je kao čovjek, protivnik titoističkog aksioma da protivnike treba ubijati iz osvete, demokrat je po uvjerenju, internacionalist na način koji to titoisti ne razumiju, prijatelj židovskoga naroda, što njih razdražuje. A veliki mu je grijeh što još uopće, ne samo da snima filmove i djeluje kao javna osoba, već što je još na životu kao mrska im hrvatska državotvorna jedinka, unatoč svim naporima titoista i ostalih hrvatskih orjunaša, JUL-ovaca, početnika i dočetnika, da tako ne bude. Ako su ikoga titoisti i JUL-ovci ubijali tako što su vrijeđanjem i mobingom htjeli postići da on sam sebe likvidira, onda je to Jakov Sedlar. Snježana Banović nije podnijela što je Branko Lustig na međunarodni zagrebački Jewish Film Festival pozvao, ma zamislite, zamislite, «konzervativnoga i ultradesnoga filmaša», Hrvata, naravno - Jakova Sedlara. I k tome s filmom o blaženome Alojziju Stepincu. To je ipak previše!(Đ.Vidmarović)