Detalji

Objavljeno: 13. srpnja 2010.

Kad su nacionalne manjine u Hrvatskom saboru 16. lipnja najavile da ne će glasovati za ustavne promjene u saborskoj proceduri odjednom se pet do dvanaest pojavio „Konačni prijedlog Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, hitni postupak P.Z.br. 569. Predlagatelj: Vlada Republike Hrvatske". Ministar Mlakar u obrazloženju kazao je i ovo: „Zadnja, ne najmanje važna novina je izmjena članka 33. zakona prema kojem dosadašnje koordinacije Vijeća nacionalnih manjina dobijaju pravnu osobnost... s time da nakon usuglašavanja odredbi Srpsko narodno vijeće treba djelovati kao koordinacija vijeća Srpske nacionalne manjine za područje cijele Republike Hrvatske". Vladino obrazloženje prisnažio je saborski zastupnik M. Pupovac – kad je u pitanju srpska zajednica „mi od 97' godine de facto pokušavamo naći najbolji način kako bismo riješili status tih institucija". Od 97'? (N.Piskač)

Detalji

Objavljeno: 12. srpnja 2010.

Korupcija najviše stanuje u HDZ-u i ona je sistemski problem HDZ-a, izjavio je jednom prilikom predsjednik SDP-a Zoran Milanović. To je ujedno i srž pristupa s kojim se unutar najjače oporbene stranke pristupa korupciji u vlastitim redovima. Zapravo, treba se diviti smjelosti raznoraznih SDP-ovih moralnih vertikala koje s jedne strane govore o pravdi i poštenju, a s druge strane su do grla upleteni u mućke, namještanja, pogodovanja i kadroviranja. Najsvježiji primjer je onaj SDP-ovog saborskog zastupnika i gradonačelnika grada u kojem sjedište ima Podravka, Zvonimira Mršića, vezan za aferu što se po medijima povlači još od 2008. godine a da do dana današnjeg ništa nije razriješeno.(mm)

Detalji

Objavljeno: 12. srpnja 2010.

U jednom razgovoru s Eckermannom, već ostarjeli Goethe citirao je nekog mudraca koji je rekao: "Ako svijetu nečim ugodimo, on se već pobrine da to drugi put ne učinimo". Mislio je, pritom, na srdžbu literarnih protivnika nakon pojave Werthera, svoga mladenačkog romana. No, Goethe je očito bio suviše stabilan da bi podlegao i Wertherovom usudu i zavisti kritičara, pa je nastavio "ugađati svijetu" sve boljim djelima. Možda Goethe i nije najbolji vodič u govorenju o fenomenu velečasnoga Sudca, ali je činjenica da i u njegovu slučaju ima mnogo onih koji bi se pobrinuli, i već to rade, da ne nastavi djelovati kako mu narav i Bog nalažu. Goethe je u salonskim razgovorima bio podosta ironičan kada je tema bila besmrtnost, tvrdeći da se tim mislima trebaju baviti otmjeni staleži, a osobito žene koje nemaju posla, te još da misli o besmrtnosti pristaju onima koji na ovome svijetu nisu imali sreće. Autor "Fausta" govorio je isto tako da je kršćanstvo bilo neuspjela politička revolucija, koja je stoga bila prisiljena postati moralnom revolucijom.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 12. srpnja 2010.

Autor čiju knjigu danas predstavljamo spada u najuži krug muževa koje smijemo nazvati časnim imenom vrhovi hrvatske intelektualne, znanstvene i duhovne elite, pa čak i moralnom vertikalom našega naroda u vremenu sadašnjem. Ovakvo uvažavanje zaslužio je svojim znanstvenim, književnim, društvenim, prosvjetnim i političkim djelovanjem. Pisac ovih redaka svaki susret s akademikom Jelčićem doživljava kao susret s čovjekom kojega treba pomno slušati. Pored bibliografije i životopis akademika Jelčića zaslužuje pozornost. Rođen je 6. studenoga 1930. u slavonskoj Ateni, Požegi. Gimnaziju je polazio u Slav. Brodu, Novoj Gradiški, Požegi i ponovo u Slav. Brodu, gdje je i maturirao. Slijedi podatak koji svjedoči i dramatičnim godinama njegova života, ali i o žestini represije koju je uspostavio partizanski režim 1945. godine. Premda petnaestogodišnjak Jelčić je 1945. osuđen na 18 mjeseci zatvora zbog širenja antikomunističkih letaka. Komunisti su maloljetnike tretirali kao punoljetne osobe, suprotno međunarodnome pravu.  (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 11. srpnja 2010.

Već nekoliko dana portal jednog dnevnog lista neprestance upozorava na desetgodišnjicu djelovanja „Teatra Ulysses" i na koncert povodom te proslave u pulskoj Areni. A s ekrana nas bombardiraju najavom te proslave koju će emitirati na nacionalnoj televiziji. Tim povodom nadaje mi se nekoliko pitanja:Koji je razlog, osim politike, jedno „privatno kazalište" digao na državnu razinu? Što je u ovih deset godina u umjetničkom smislu toliko važnog postigao „Teatar Ulysses" kada mu se daje tolika općedruštvena /politička važnost? Zašto je idejnom pokretaču tog projekta uvijek bila važna politička podrška, zašto on uvijek mora biti državni umjetnik? Iz kojih državnih/društvenih sredstava se u ovo doba opće gospodarske krize financira to kazalište? Poznato je da u trenutku kad su u državi značajno smanjena sredstva za kulturu, kad je metropola u debelom financijskom manjku, smanjuju se sredstva za sve kulturne i umjetničke djelatnosti značajan dio novca za financiranje „Teatra Ulysses"daje upravo grad Zagreb.(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 09. srpnja 2010.

U ovoj priči, ispričat ću Vam sudbinu dvojice srpskih vojnika, zarobljenih u selu Novi Grad kod Odžaka, u Bosanskoj Posavini. Smatram, da su svojim djelom, zaslužili da ih spomenem imenom i prezimenom, priča iz prve ruke. Vjerojatno je već poznato da smo prilikom borbenih djelovanja na području općine Odžak, zarobili priličan broj naoružanih boraca suprotne strane (600 – 700 ljudi). Ti ljudi su se nalazili u zatvorima, trpjeli su svakakve torture (ne organizirane – ali pojedinaca je bilo koji ne zaslužuju uniformu koju su nosili).(uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 07. srpnja 2010.

Davor Velnić (r. 1953.) sve je snažnije nazočan u hrvatskoj književnosti. Živi i stvara u Rijeci. Za njega urednici knjige Nije namjerno... (skice i crteži), pišu da je „nepokorena narav i nepomirljiva misao, zagledan u dolinu prkosa i molitvi, u mutne krajolike ljudske slabosti...", te da „njegovi tekstovi hrabro zahvaćaju neistražene prostore općeprihvaćenih predrasuda; svjedoče nagost svijeta jer narcisoidnost preambicioznih, bijedu razmetljiva intelektualizma i čvrsto savezništvo umišljenosti i ustrašenosti." Davor Velnić je skrenuo pozornost na sebe 1998. godine, prvom knjigom pripovjedaka „Otoci i sjećanja". Već druga knjiga bila je roman „Sveti prah" objavljena u Zagrebu 2000. Treće Velnićevo djelo uzvitlalo je prašinu u književnim krugovima jer je pod naslovom „Čitajući Krležu" iskazao svoj osobni i kritičarski stav prema djelu ovog nekda nedodirljivog književnika, leksikografa i političara, na način koji je razljutio njegove apologete. Velnić je imao hrabrosti otvoreno i autonomno razmišljati o temama koje su bile izvan dosega ideološke neupitnosti. Nakon ove intrigantne knjige objavio je raspravu „U iskonu glagoljice", Rijeka 2002., a 2007. roman „Pola suze" koji je dobro primljen od književne kritike, ali i od čitatelja.(Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 06. srpnja 2010.

U ponedjeljak smo objavili već jedan osvrt dijelom potaknut sindikalnim referendumom. U njemu se uspjelo prikupljanje potpisa pripisuje sazreloj želji hrvatskoga društva da napokon i ono o nečemu stvarno odlučuje. No, kako svaka medalja ima dvije strane, naišli smo i na potpuno suprotna mišljenja po kojima je tako veliki broj prikupljenih potpisa znak kako hrvatski građani jednostavno nisu spremni odreći se komotnosti i sigurnosti državnih službi i općenito života na državnim jaslama. Drugim riječima, biranje između novog Zakona o radu kakvog predlaže Vlada, i raznih sadašnjih beneficija propisanih kolektivnim ugovorima, a koje često nisu opravdane produktivnošću i kompetentnošću, treba shvatiti kao biranje između dvije suštinski različite Hrvatske. One s kompetitivnom privredom kojoj barem deklarativno težimo, i stvarne sadašnje Hrvatske, s da ne kažemo dogovornom ekonomijom, gdje većina društva živi na račun produktivne manjine.(mm)