Ima tomu nekoliko mjeseci da mi je dični prof.dr. Hrvoje Kačić dao presliku najčudnovatije darovnice koju sam vidio. Kada sam ju dobro poručio, shvatio sam da će u povijesti ostati možda i znamenitijom od darovnice uklesane u Bašćansku ploču, premda nisam siguran spada li ova moderna u humoristično područje više negoli u upravno-pravno. Radi se, naime, o livadi sa zgradama i dvorištem koji su predmetom spora između Hrvatske i Slovenije, a nalaze se na Svetoj geri. Neupitan je to djelić hrvatske zemlje, koju su isto tako neupitno okupirali Slovenci. Ako još nije posve jasno: radi se o vojarni na Svetoj geri, hrvatskom teritoriju pod slovenskom okupacijom. Kako god se priča bude razvijala u budućnosti, ostat će zabilježeno u povijesti da je taj djelić Hrvatske prvi ušao u Europsku uniju.

 

 

Jedna od najjednostavnijih kartaških igara koju igraju djeca zasigurno je Crni Petar. Svatko pokušava skupiti četiri iste karte (kraljeve, asove, ..,) i tako pobijediti. Karta viška u igri je Crni Petar, i onaj koju je posjeduje ne može završiti igru. I dok Crnog Petra igrači u istoimenoj igri prebacuju jedni drugima, gledatelji HRT svojih Crnih Petara u vidu novinara koji sebe međusobno nazivaju televizijskim zvijezdama nikako da se riješe. Štoviše, saznali su da je jedna o tih zvijezda, Zoran Šprajc, svoju blogersku karijeru započela baš pod nadimkom Crni Petar - i da upravo izdaje knjigu sa svojim blogerskim zapisima pod naslovom "Moja istina o Angelini Jolie". Za sam naslov autor kaže: "Što se naslova knjige tiče, moja istina o Angelini je zapravo čista navlakuša". A mi bi primijetili da bi se isto može reći i za naslov emisije koju on uređuje na HRT-u - "Dnevnik".(mm)

 

 

Postoji barem sto razloga zbog kojih bi predsjednik Mesić trebao napokon dati ostavku, a u srijedu je spomenuti dodao još jedan. I neovisno o tome što ga ni ovaj zadnji kao ni prvih sto  ne će naravno potaknuti na ostavku, vrijedi prokomentirati njegov nastup u Bruxellesu kao ulizništvo i destruktivno ponašanje prema vlastitoj državi koje se rijetko vidi valjda i u svjetskim razmjerima. Antifašista, predsjednik - građanin i vicmaher, izgubio je svu svoju bahatost i bezobrazluk s kojim inače jezdi hrvatskom političkom scenom čim su mu bruxelleski dužnosnici udijelili packe zbog izbjegavanja da njihovom favoritu udijeli mandat za sastavljanje vlade. I što Mesić nudi u zamjenu za oprost. Još jedan komad hrvatskog suvereniteta - odnosno ultimativno od buduće vlade traži otkazivanje ZERP-a, manipulirajući i varajući pri tome u svojim argumentima hrvatsku javnost po ne zna se više koji put.(mm)

 

 

O slučaju «Jagodnjak» i onemogućavanju hrvatskoj djeci da pohađaju nastavni program na hrvatskom jeziku već smo pisali u dva navrata na našem portalu [1], [2]. Podsjećamo, riječ je o djeci jedinog višeg razreda koji pohađa nastavu prema hrvatskom programu u OŠ Jagodnjak i čiji su roditelji odlučili djecu ne slati u školu zbog ravnatelja koji opstruira nastavu na hrvatskom. Postavlja se pitanje, kako je moguće da ova nedopustiva situacija traje već oko mjesec dana, djeca ne idu u školu, mediji opširno izvještavaju, a osoba koja je službeno pozvana i na kraju krajeva odgovorna za rješavanje ovakvih i sličnih spornih pitanja šuti kao zalivena. Riječ je naravno o ministru Draganu Primorcu. Dakle ministru, sjetit će se mnogi, koji je tradicionalni gost svako ljeto na koncertima Marka Perkovića Thompsona u Čavoglavama, čime demonstrira svoje osobito hrvatstvo. No, umjesto demagogije i političkog marketinga koji je i u mnogim drugim prilikama obilježio njegov rad, u slučaju Jagodnjak nikako da dočekamo da spomenuti ministar napokon pozabavi svojim dužnostima, odnosno onom djecom kojoj je uskraćeno ustavno pravo školovanja na jeziku koji je službeni jezik u Republici Hrvatskoj.(mmb)

 

 

Na konferenciji pod nazivom "Balkanska raskrižja - predstojeći izazovi" koju je prekjučer organizirala zaklada Konrad Adenuer, organizacija Prijatelji Europe, Institut za demokraciju Constatinos Karamanlis i Gallup Europe, sudjelovali su predstavnici zemalja "regije", dužnosnici Europske Unije i glavna tužiteljica Haškog suda Carla del Ponte. U svezi sa suđenjem "vukovarskoj trojci", predsjednik Mesić istaknuo je kako ima podršku Carle del Ponte za sljedeći plan: "Ono što mi možemo učiniti jest optužiti svu trojicu, tražiti njihovo izručenje ili možemo, prema sporazumu koji imamo sa Srbijom, dati joj sve dokaze u vezi s činjenicama koje su poznate našim organima i tražiti od Srbije da im sudi uz međunarodni monitoring". Koliko znamo, suđenje u Haagu Mrkšiću i Šljivančaninu nije završeno ili barem ne bi trebalo biti. Donijeta je samo i jedino prvostupanjska presuda na koje se žalilo i tužiteljstvo i obrane optuženih. Znači li ovaj posljednji dogovor predsjednika Mesića i glavne tužiteljice da je ishod drugostupanjske presude već poznat? Jer, kako drugačije objasniti izjave iz kojih se može zaključiti samo jedno, a to je da se od žalbenog procesa unaprijed «peru ruke» i stvara alibi da će se pravda za Vukovar "kobajagi" tražiti u Beogradu.(mmb)

 

 

Kako su mnogi od komentara s ovog Portala imali, kako se to kasnije pokazalo «proročku providnost», nije i ne treba biti iznenađenje što se to isto dogodilo ponovno. Točnije, radi se o SDP-u i njihovom dojučerašnjem kandidatu za premijera Ljubi Jurčiću. Konstatirali smo ranije kako im je Jurčić poslužio samo kao svojevrsni paravan sa štihom patriotizma i nacionalne retorike koji bi SDP-u priskrbio podršku i onih malo "desnijih" birača, a sve po Račanovom receptu kako iskoristiti Budišu. No, ovog se puta situacija malo zakomplicirala, pa je Milanović, kao pravi kapetan broda koji neumitno tone, a pitanje je samo vremena kad će i potonuti, morao s «broda» odbaciti sav suvišan teret kako bi se što duže uspjeli održati na površini. Jedna od prvih stvari kojih se «kapetan» Milanović riješio, bio je njegov premijerski kandidat u kojeg se sve do prije nekoliko dana nepokoklebljivo zaklinjao. No, iako u početku pomirljive, posljednje izjave Ljube Jurčića o određenim mimoilaženjima u mišljenjima u odnosu na Milanovića jasno ukazuju da je i SDP-ovcima lagano jasno da od "njihove" Vlade ne će biti ništa. Naime, od čovjeka koji se neki dan nudio za potpredsjednika Vlade za gospodarstvo upravo nakon što je oslobođen dužnosti potencijalnog premijerskog mandatara, Jučića se preobrazio u čovjeka (kako je pisao jučer tisak) za kojeg je sada praktički isključeno da bi sudjelovao u SDP-ovoj ministarskoj postavi, čak i kad bi Milanović u konačnici dobio mandat za sastavljanje Vlade. Koliko će to utjecati na za sada kratku, ali burnu Milanovićevu karijeru predsjednika stranke - vidjet ćemo. U svakom slučaju, u trenutku kada je odbio u dogovoru s Vesnom Pusić čestitati Sanaderu na izbornoj pobjedi, trebao je biti svjestan one stare: "Tko se mača laća, od mača će i poginuti".(mmb)

 

 

O činjenici na kakve je niske grane cijela predizborno-postizborna situacija u Hrvatskoj svela državnu političku elitu dovoljno govori i samo letimično bacanje pogleda na dnevne i tjedne tiskovine, te tko ih u istima i na koji način kudi ili pak zagovara. Naime, neke od njih, koje su kroz duže vrijeme imale tendenciju da budu ili postanu - nazovimo to tako - ozbiljna novina, u posljednje vrijeme pisanjem nekih svojih kolumnista i komentatora ozbiljno odlaze ispod svog standarda u nekom sasvim drugom smjeru. Najbolji primjer tog i takvog novinarstva jesu komentari Vjesnikova gosta kolumnista Davora Gjenera. Svatko tko je u posljednjih nekoliko godina imao priliku pročitati bar nekoliko njegovih tekstova vrlo lako može zaključiti kako su njegove današnje kolumne koje izlaze u spomenutom listu uvelike različite od onog što smo iz njegovih usta ili pera do sada bili naviknuti slušati ili čitati. Riječ je naime o očitoj promjeni strana koja se najbolje očituje u otvorenoj podršci političkim potezima premijera Sanadera, odnosno u hvalospjevima promućurnom vodstvu ove države u dijelu koji se odnosi na njega i njegovu stranku. No, problem nije u tome što je Gjenero promjenio «poslodavca», problem leži u okolnosti da se ništa drugo osim toga u razini njegova pisanja na žalost nije promijenilo. (mmb)

 

 

I dok se u Hrvatskoj sve češće i uz sve veću podršku određenog dijela političke vlasti slave i obilježavaju tekovine antifašizma i velike partizanske pobjede, o naličju njihove borbe koja je rezultirala stotinama tisuća ubijenih Hrvata nakon Drugog svjetskog rata piše se i govori malo, ili gotovo ništa. Ne zna se pritom dali je veća tragedija u činjenici da je zločin počinjen ili u stravičnoj okolnosti da se krvnici i egzekutori pobijenih ljudi u Lijepoj Našoj još uvijek slave kao narodni heroji. Istovremeno, iz Slovenije ponovno pristižu nove informacije o pronađenim masovnim grobnicama iz 1945. godine. Tako je posebna komisija slovenske vlade koja istražuje tzv. "prikrivena grobišta" sondirala u srijedu lokaciju Žančani, 2 km od Slovenj Gradeca, blizu granice s Austrijom, kako bi utvrdila dimenzije masovne grobnice u koju je bačeno nekoliko tisuća zarobljenika strijeljanih u svibnju 1945., a riječ je većinom o Hrvatima vraćenim iz Bleiburga, navode u petak slovenski mediji. Bez obzira na nedavno sklopljen hrvatsko-slovenski sporazum o održavanju i obilježavanju grobišta, gorak se okus ne može isprati. Postavlja se pitanje kako je moguća tolika kronična nezainteresiranost hrvatske političke elite da se posmrtni ostaci pobijenih Hrvata barem adekvatno zbrinu i prevezu u domovinu. No, sve dok u Lijepoj Našoj na očigled bude rastao trend veličanja i uzdizanja svega što je povezano s partizanskom vojskom i njihovim «djelovanjem» na ovim prostorima, ništa se drugo ne može ni očekivati.(mmb)