Nakon što je predsjednik države jesenas već jednom prozvao vojnog ordinarija Jezerinca za uključivanje u predizbornu kampanju ovih je dana ponovno zapucao iz svog raspoloživog oružja. Gostujući u emisiji Hrvatskog radija, Mesić je rekao da Sveta Stolica treba reagirati na vojnog ordinarija Jezerinca jer u svojoj propovijedi čita pjesmu punu mržnje koja završava “Za dom spremni”. Istina je da je biskup Jezerinac  uzeo tu pjesmu kao pogodnu – kao pjesmu ovog trenutka (i trenda zabrana) koja najbolje opisuje Domovinski rat. No Mesić po tko zna koji put skreće vodu na svoj mlin i izvlači stvar iz konteksta i itekako zna da se sporna sintagma zlouporabila za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali i da se isto tako stoljećima prije koristila kao vojnički pozdrav.

No, alergičan kakav je na sve što se može nazvati hrvatskim, a time poglavito na svećenstvo koje danas kao uostalom i kroz povijest predstavlja glavnu perjanicu očuvanja nacionalnoga ponosa i vrijednosti, Mesić ni ovoga puta ne preže od korištenja najprljavijih trikova i smicalica kako bi poslao poruku kako se bilo kakvo, kako on to kaže «mješanje» u politiku njega i njegovih istomišljenika ne će tolerirati. Međutim, šef države nema nikakvu zakonsku podlogu poduzeti sankcije prema «neposlušnom biskupu», jer prema ugovoru između Svete Stolice i Hrvatske, imenovanje vojnog biskupa isključivo je u nadležnosti Svetog Oca, a Ministarstvo obrane RH, odnosno hrvatska država, samo pruža logističku podršku za biskupovu službu.

Dakle, Predsjednik može tužiti jedino Vatikan, odnosno papu a nikako ne može kazniti biskupa Jezerinca jer u ugovoru između države Vatikana i države Hrvatske izričito stoji da vojnog ordinarija suvereno imenuje papa, koji o tome prethodno tek obavještava hrvatsku Vladu. Što li će onda vezano uz tu problematiku Mesić poduzeti? Hoće li ga u svom stilu svojim nemalim političkim utjecajem pokušati preko noći umiroviti kao što je to učinio i s hrvatskim generalima ili će ga možda poslati u Haag? Ništa od navedenoga na žalost ne bi više iznenadilo. S druge strane ipak iznenađuje reagiranje medija koji su Jezerinčeve riječi kako previše poštuje funkciju predsjednika, a da bi ga komentirao, protumačili kao svojevrsnu pomirljivost i povlačenje. Kao prvo, Jezerinac nikoga nije ni napao, a da bi se morao povući, a kao drugo iz njegovih se riječi i ovoga puta, kao uostalom i iz njegovih propovijedi vrlo lako može izvući prava misao. Ona, koja toliko boli Mesića i njegove ideologe, da nas sve zajedno svojim postupcima guraju u sve veći mrak, koji i previše podsjeća na neka druga, tamna vremena.

No, svaki mrak ima svoj kraj pa će tako i ovome doći. A proći će i ljudi koji svjesno ili nesvjesno domovini u kojoj žive svojim postupcima dugoročno čine veliku nepravdu. A kada ih Crkva na njihove propuste i promašaje upozori, što joj je uostalom i moralna dužnost, odabiru napad kao najbolju obranu. I koriste priliku kako bi njima, ali očito i svima nama poslali određenu poruku. Samo za razliku od poruka Crkve, njihove nisu ni dobronamjerne, ni moralne, ni domoljubne, već potaknute vlastitim neostvarenim političko-ideološkim ciljevima, koji u Hrvatskoj nikada nisu i ne će naići na plodno tlo. Stoga Mesić i u ovome slučaju kao i u svim drugim prigodama kada se nađe pozvanim dijeliti pravdu, može i nadalje to nastaviti činiti sve dok se vrijeme njegova mandata polako ne ugasi kao svijeća na vjetru. A upravo koliko i taj slabašni plamen trajati će žal za njegovim predsjednikovanjem, u srcima svih onih koji se i u ovim mračnim vremenima danas još uvijek i zauvijek osjećaju Hrvatima.

M.M.B.

{mxc}