Petnaest godina nakon što je porušen, veći je dio grada, statistika kaže 80 posto obnovljen. Posjetitelj, međutim, svejedno na gotovo svakom koraku uočava da je strašan vihor rata poharao ovaj grad. I kada se, na papiru, taj statistički postotak obnove približi onom stopostotnom, Vukovar će pokazivati svoje rane. Očekivano jer to je mjesto najveće bitke u ratu koji je u devedesetim godinama 20. stoljeća devastirao prostor raspadajuće bivše zajednice. Ovdje je poginula trećina svih Hrvata i Srba stradalih u tom ratu. Psihološki i povijesno, to je grad koji ujedinjuje takve simbole kao što su Staljingrad, Bleiburg i Jasenovac. Politički aspekt stradanja grada uvijek će ostati dvojben. Je li se mogao spasiti grad i njegovi stanovnici, je li njihova žrtva bila slučajna, namjerna ili jednostavno sudbinska ostaje dvojbeno. Bitka za Vukovar, strogo vojnički gledano, naprotiv jest nedvojbena. Legendarna, no činjenična. (www.hercegovina24.info)

 

 

Građanska inicijativa "Krug za trg" tražeći promjenu imena Trga maršala Tita u Zagrebu vrlo je jasno u svom proglasu navela na čemu temelji svoj poziv na subotnje javno okupljanje - Rezoluciji Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima te Deklaraciji Hrvatskog sabora o osudi komunističkoga režima. Dakle, na onome što je civilizirana Europa jasno osudila, i onome što je izrekao Hrvatski sabor kao vrhovna zakonodavna vlast u Republici Hrvatskoj. Međutim, to nije pomoglo a da se u medijima ne pojavi priopćenje "Margelovog instituta" u kojoj je najavljeni skup označen otvorenim početkom fašizacije zemlje. Tvorac ove nebulozne i krajnje uvredljive optužbe - zbog čega bi prozvanima vrijedilo razmisliti o sudskoj tužbi - Alen Budaj u svom priopćenju još je istaknuo kako se javnosti obraća kao predstavnik židovske organizacije, ne bi li valjda svom postupku dao dimenziju koju on nikako ne može imati.(mm)

 

 

S obzirom na činjenicu da je Hrvatska u sklopu pregovora za ulazak u EU potpisala Bolonjsku deklaraciju na Rektorskoj konferenciji 2001. u Pragu, nakon toga Bolonjski proces postao je obvezan i u Lijepoj Našoj. Koje su to novosti koje nam ta, moglo bi se reći reforma školstva u konkretnom smislu donosi i da li su stvari baš onako idealne kakvima nam se stalno pokušavaju prikazati? Trenutna situacija mogla bi se okarakterizirati na način da jedino privatne Visoke škole u Hrvatskoj trenutno provode «Bolonju» u potpunosti, pa se nekakav konkretni efekt najbolje može vidjeti upravo iz njihova primjera. A ono što se vidi i nije baš obećavajuće. Svjesni smo da svaka prilagodba zahtjeva protek određenog vremena i da su pritom počinjene greške u koracima sasvim normalna i uobičajena stvar, no činjenica je da na državnim fakultetima diljem Lijepe Naše trenutno vlada kaos, od kojega najmanje koristi svakako imaju studenti. Krivnja dakako nije ni na profesorima, većina kojih se svoj posao trudi obavljati u znatno promijenjenim uvjetima, no s neosiguranom odgovarajućom podlogom u smislu logističke podrške bez koje je ostvarenje ovakvih programa u postojećim materijalnim uvjetima zaista, čista utopija. Europski trend također pokazuje da se ponovno pokušava pronaći neko novo rješenje. No, kako sada stvari stoje, ljudi u Hrvatskoj koji bi trebali odlučivati o tim nadasve značajnim pitanjima još uvijek su u fazi bezrezervnog oduševljenja sa svime što je u jednom trenutku (pogrešnog) došlo iz Europe.(mmb)

 

 

Slovensko ministarstvo vanjskih poslova uputilo je u diplomatsku cirkulaciju svoj neslužbeni dokument (non-paper) kojim odgovara na tvrdnje iz hrvatskog "non-papera" o ZERP-u, javili su u utorak na večer RTV Slovenija i dnevnik "Delo". Kako je u središnjem Dnevniku javila Slovenska televizija, slovenski "non-paper" ističe hrvatsku obavezu poštivanja sporazum o neprimjeni ZERP-a na članice EU-a iz 2004. godine, te ukazuje na "nevjerodostojnost" hrvatske strane. Po svemu sudeći, izgleda da se hrvatsko-slovenska trakavica nastavlja te da ni jedna ni druga strana zasada nema namjeru popustiti. U svakom slučaju, i bez obzira na moguću pozadinu cijele priče, ugodna je promjena gledati hrvatske političare kako se barem po jednom pitanju ponašaju onako kako se od njih očekuje da vode ovu državu i rješavaju njene probleme čuvajući i brinući pritom i o zaštiti nacionalnih interesa. Činjenica je isto tako, da je Slovenija pokazala kakav je zapravo susjed čim je došla na poziciju na kojoj ima (ili misli da ima) nešto malo utjecaja - toliko o dobrosusjedskim odnosima. Upoznavanje hrvatske javnosti s do sada skrivanom činjenicom o slovenskom blokiraju pregovora Hrvatske i EU-a samo je doprinos rasvjetljavanju cijelog slučaja. Slovenija Hrvatskoj podmeće klipove već dugi niz godina, vrijeme je naravno da se to glasno kaže - samo tako će to napokon čuti i drugi.(mmb)

 

 

Nedavno je jedan od vođa srpske manjine u Hrvatskoj, dr. Milorad Pupovac, predložio da ćirilica opet uđe u hrvatske škole, navodno kao izborni predmet . Bez obzira što se radi o probnom balonu, sa ciljem iritiranja hrvatske javnosti, nije naodmet ponoviti: ćirilica koju nudi Pupovac tuđa je hrvatskom jeziku i hrvatskoj kulturi i njezino uvođenje u hrvatske škole potpuno je deplasirano. Naime, radi se o ćirilici istočnoga tipa, koja je bila simbol velikosrpskoga imperijalizma, kako u prvoj, tako i u drugoj Jugoslaviji. Bila je također simbol oružane srpske agresije na Hrvatsku. Tim pismom pisane su poruke ''Ovo je Srbija». Sama po sebi, ćirilica je pismo kao i svako drugo, ni bolje ni lošije, nastalo od grčkih slova i novokomponiranih znakova. Vjerojatno je rođena u Bugarskoj pa se otamo proširila više na istok nego na zapad. Svjetovni oblik ćirilice uveo je Petar Veliki u Rusiji. U Srbiji je ćirilicu reformirao Vuk Karadžić, preuzeli su ju i Makedonci. Glede zapadnoga tipa ćirilice, treba ponoviti gradivo: to pismo Hrvati uopće ne rabe već stoljećima. Zadnji tragovi gube mu se prije doba prosvjetiteljstva. Činjenica je isto tako da su u srednjem vijeku hrvatski tekstovi zapisivani i zapadnim tipom ćirilice (bosančice), ali na vrlo ograničenom prostoru, južno i jugoistočno od Splita, kamo je bosančica stigla iz Zahumlja. Dakle, zapadni tip ćirilice jest jedno od povijesnih pisama Hrvata, ali ni u srednjem vijeku ni poslije nije bio prava konkurencija latinici i glagoljici, kao ni potom kada se sporadično pojavljivao u doba tiska.

 

 

Ne želimo nikome zlo, hoćemo mir i suradnju u regiji, ali hoćemo da se uvažava Srbija, njen narod i svi narodi koji u Srbiji žive, kazao je pobjednik drugog kruga predsjedničkih izbora u Srbiji Boris Tadić. Dodao je kako je njegova pobjeda podrška ljudima na Kosovu, kao i da je spreman na otvaranje Srbije svijetu i da očekuje za Srbiju mjesto u Europskoj uniji. Na temelju 95 posto obrađenih biračkih mjesta u Srbiji Tadić je osvojio 50,5, a Nikolić 47,78 posto glasova birača u drugom krugu predsjedničkih izbora, priopćila je srbijanska Republička izborna komisija. Tomislav Nikolić, na konferenciji za novinare, priznao je poraz te suparniku čestitao na pobjedi. Pozvao je Rusiju da nastavi podržavati Srbiju, a EU da ju prestane ucjenjivati. Unatoč činjenici da je izborna pobjeda «demokrata» Tadića svakako prihvatljivija od one reformiranog četnika i Šešeljevca Tomislava Nikolića, konačna razlika od samo 100 000 glasova stvara najjasniju sliku o trenutnom stanju političke svijesti u Srbiji. Iako razlike između te dvojice protukandidata naravno postoje, one se realno najviše odnose na samu retoriku i način na koji se svaki od njih obraćao svojim potencijalnim biračima. Ako po strani ostavimo izborne parole o odnosu Srbije i EU, može se primjetiti kako i jedan i drugi zapravo čvrsto zastupaju politiku zaštite srpskih nacionalnih interesa, samo što to Tadić za razliku od Nikolića čini uglađenije, «u rukavicama», no ciljevi su im gotovo identični. Zato, ako pogledamo malo što kaže statistika, lako možemo zaključiti da ona govori iznimno u prilog radikalima.(mmb)

 

 

Slušajući ponude i gledajući snishodljivost razno-raznih europskih činovnika koji preklinju Srbiju da uđe u Europsku uniju postalo je još jasnije što bi za Hrvatsku trebale donijeti europske integracije. Ne samo da se po odgovore ide u Bruxelles kao danas, već da se po pitanja sutra ide u Beograd - kojem je za razliku od Zagreba baš sve dozvoljeno. No, kako meni sada svari izgledaju, Republika Hrvatska može vrlo lako i elegantno riješiti sve svoje probleme. Ostati pri ZERP-u čime bi se zaledio njezin put prema Europskoj uniji i pustiti da Srbija po hitnom postupku pretekne i uđe u Europsku uniju. Neš više Bruxellesa i neš više Beograda. Taman - bolje ne može.(mm)

 

 

Kao što smo izvijestili prošli tjedan u četvrtak 31. siječnja 2008. Hrvatsko kulturno vijeće održalo je konferenciju za tisak na kojoj su govorili roditelji djece kojoj je uskraćena nastava na hrvatskom jeziku u selu Jagodnjak. Iako je dva dana ranije ministar Primorac bio obećao rješenje cijelog slučaja na zadovoljstvo sviju, konferencija za tisak je i dalje bila medijski zanimljiva, jer su se novinari iz prve ruke mogli susreti s akterima skandala koji traje već tri mjeseca. I novinari su zaista došli, postavljali pitanja, a roditelji koji su posebno za ovu prigodu potegnuli iz Jagodnjaka u Zagreb odgovarali. Međutim, dnevne tiskovine tek su vrlo kratko donijele vijest o tome da su se roditelji djece iz Jagodnjaka pojavili na konferenciji za tisak, čineći pri tome "previde" koji se uporno ponavljaju.(mm)