Njima Srbija, nama ZERP - bolje ne može

Slušajući ponude i gledajući snishodljivost razno-raznih europskih činovnika koji preklinju Srbiju da uđe u Europsku uniju postalo je još jasnije što bi za Hrvatsku trebale donijeti europske integracije. Ne samo da se po odgovore ide u Bruxelles kao danas, već da se po pitanja sutra ide u Beograd - kojem je za razliku od Zagreba baš sve dozvoljeno. No, kako meni sada svari izgledaju, Republika Hrvatska može vrlo lako i elegantno riješiti sve svoje probleme. Ostati pri ZERP-u čime bi se zaledio njezin put prema Europskoj uniji i pustiti da Srbija po hitnom postupku pretekne i uđe u Europsku uniju. Neš više Bruxellesa i neš više Beograda. Taman - bolje ne može.

Pa bi onda građani europske unije bili Radovan Karadžić, Ratko Mladić i Veselin Šljivančanin, ali ne i sudionici "zajedničkoga zločinačkog pothvata" zbog kojeg napokon imamo Lijepu Našu. Pa bi onda zemlja, za koju su njezini europski saveznici učinili sve da ne bude bilo čime međunarodno pravno odgovorna za pustošenja, ubijanja i masakriranja u zadnjem ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, bila tamo gdje joj je i mjesto. Sa svojim prijateljima, čija moralna načela i civilizacijski dosezi u međunarodnim odnosima nisu napredovali od prvog i drugog svjetskog rata.

Pa dio europskih činovnika, koje u Hrvatskoj svakodnevno gledamo na djelu, ne bi delegirali mi. Dakle, ne bi bili dio pokvarene ucjenjivačke bagre koja čim zine laže i misli da to njezini sugovornici ne vide. Ne bi se morali baviti provođenjem zakona koji se pišu po zamisli šačice moćnih ali potpuno nemaštovitih ideologa europskog "bratstva i jedinstva", koji su si kao i neki drugi likovi uz prošloga stoljeća zamislili da imaju posebnu povijesnu zadaću.

A što bi mi to radili u Hrvatskoj koja je izvan Europske unije, pitat će neki. Ono što hoćemo - ono što možemo raditi i danas kada nismo u Europskoj uniji. Ja bih ljeti tijekom godišnjeg najviše pecao, s malim osmjehom na licu kada bi se prisjetio gužve koje je izazvalo proglašenje našeg ZERP-a. I gledao iz daljine turiste i turistice kako se tiskaju na plaži i kupuju "originalne" jadranske koktele. Onda bih se vratio u Zagreb i radio malo svoj posao koji volim. Vikendom jezdio po zagorskim dvorcima i toplicama, a kada sam raspoložen planinario po Gorskom Kotaru i Velebitu. Pa bih negdje u kasnu jesen otišao do strica u Slavoniju po kobasice i špek. Pa Božić i Nova Godina. Skijanje - u Europskoj uniji, zašto ne, ima se deviza. Onda se malo radi do Uskrsa, kada je već ljepše vrijeme da bi se moglo roštiljati u prirodi grickajući rotkvice. Korana, Mrežnica, nisu daleko. I evo opet ljeta, zbog čega trebam malo prosurfati po Internetu ne bi li ove godine našao povoljno brodicu koja bi zamijenila ovu staru koju već imam.

A što se u međuvremenu događa s europskim standardnima? Ne znam, ja imam svoje.

M. M.

{mxc}