U čast Prvom hrvatskom predsjedniku i utemeljitelju moderne hrvatske države, a povodom obilježavanja 86. obljetnice rođenja dr. Franje Tuđmana, Udruga za hrvatski identitet i prosperitet (HIP), organizirala je Okrugli stol: Informacijski rat protiv oslobodilačke operacije "Oluja", održan u petak 9. svibnja 2008. godine u Hrvatskom institutu za povijest. Na toj tribini admiral Davor Domazet-Lošo, prozvao je pojedine novinare i čelnike određenih nevladinih udruga da prema načelima doktrine “vučjeg čopora” demoniziraju Oluju i Domovinski rat. Naravno, na odgovor uvrijeđenih princeza nije bilo potrebno dugo čekati, što im je i omogućio novinar Jutarnjega lista Ivica Radoš, pruživši svakom spomenutom priliku za repliku. Za svaku pohvalu. Jedino što su Latin i njemu «srodne duše» smješteni po raznoraznim televizijama i tiskovinama, a Domazet-Lošo i oni koji obilježavaju godišnjice rođenja dr. Franje Tuđmana već duže se vrijeme nalaze na potpunoj medijskoj margini.(mmb)

 

 

Iako su u srpnju prošle godine austrijske tajne službe snimile razgovor između savjetnika predsjednika Mesića – Saše Perkovića i optuženoga generala Zagorca čije izručenje se u Hrvatskoj ovih dana očekuje, iako je austrijska istražna sutkinja opovrgnula tezu predsjednika Mesića koju je iznio pred građanima RH kako je Zagorac nudio nagodbu Perkoviću, a bilo je upravo obratno, Mesić i dan danas u čitavoj situaciji ne vidi ništa sporno. Tako je na pitanje novinara hoće li tražiti suspenziju svog savjetnika Saše Perkovića, rekao: "Suspenzija? Ma nemojte! Vi biste baš suspendirali..."(mmb)

 

 

"Mi nismo na ulicu izašli iz zabave ili zato što su to učinili srednjoškolci pa bi baš mogli i mi. Na ulice smo izašli jer za par mjeseci prva generacija "bolonjaca" treba diplomirati, a ne znaju pod kojim uvjetima. Voda nam je do grla. To je razlog zašto smo na ulicama upravo danas", poručio je u srijedu hrvatskoj javnosti, čelnim ljudima hrvatskih sveučilišta te Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta jedan od govornika na prosvjedu, student Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prema policijskoj procijenjenih, na studenskom prosvjedu se okupilo oko tri tisuće studenata, koji su istakli kako ovaj prosvjed nije ispolitiziran, iako je, kako tvrde i takvih pokušaja (u što uopće i ne sumnjamo) bilo. Studenti žele poštivanje uvjeta po kojima su upisali studij, besplatan diplomski studij za svakog studenta, jednake uvjete za upis istog kada bude završen preddiplomski studij, titule prepoznatljive na tržištu rada, ravnopravno sudjelovanje u kreiranju nastave, da rezultati anketa o kvaliteti nastave budu javni te da u provjeri istih sudjeluju studenti, poštivanje studentskih prava, poboljšanje kvalitete nastave i odnosa profesor - student. I tako dalje, i tako dalje... Dakle, zaključak čitave priče jest da studenti nisu protiv Bolonje, već protiv načina na koji se u nas reforme provode, odnosno ne provode. A razumljivo je njihovo razočaranje. Jer nakon svih obećanja koje je ministar Primorac proteklih godina o Bolonji po medijima ispričao, dogodilo se upravo suprotno. (mmb)

 

 

Kako piše Večernji list, u aferi koja je buknula nakon prisilnoga odvođenja Mirjane Pukanić na liječenje, jedini krivac za sada ispali su mediji, zato što su objavljivali podatke zaštićene liječničkom tajnom. U postupcima djelatnika Hitne pomoći, Centra za socijalnu skrb Črnomerec i psihijatrijske bolnice Vrapče, nepravilnosti nije bilo. Proizlazi to iz zaključaka saborskoga Odbora za zdravstvo, temeljene na izvješću ministra Darka Milinovića, koje je nakon dvoipolsatne sjednice novinarima predstavio Andrija Hebrang. Prema zadnjim informacijama, saborski Odbor za ljudska prava zaključio je danas (četvrtak) kako su prekršena ljudska prava Mirjanom Pukanić na nižim razinama zdravstvenog sustava i sustava socijalne skrbi. Dakle, jedina razlika naspram zaključaka saborskoga Odbora za zdravstvo je ta da je saborski Odbor za ljudska prava spreman žrtvovati nekog liječnika ili socijalnog radnika, što nije ni čudu budući da njime ne predsjedava netko je proizašao iz liječničkih krugova. I to je to. Tresla se brda, rodio se - niš. Upravo kako smo i mislili kada smo prvi puta o cijeloj aferi izvijestili dan nakon što je razgovor Mirjane Pukanić s novinarima naprasito prekinut i ona sprovedena u ludnicu [vidi: Let iznad kukavičjeg gnijezda].(mmb)

 

 

Kako donosi portal Javno.hr, Branimir Glavaš je, po navodima Press Onlinea, krenuo u prodaju Televizije Slavonije i Baranje i to nikome drugome do Željku Mitroviću, vlasniku ''Pink medija grupa'', koji već par duže vrijeme najavljuje pohod na hrvatske lokalne televizije. Pustimo na trenutak veliki harač TV Pinka po Hrvatskoj i ogromno zanimanje vlasnika hrvatskih lokalnih televizija za prodaju istih. Ono, što je ovaj puta zapravo najfascinantnije, uz pretpostavku da je vijest točna, je koje je sve poteze Branimir Glavaš u stanju učiniti. Kako je ovaj Portal sustavno i konzistentno pratio sve afere vezane uz njegovo ime, a u smislu svih legalnih i ilegalnih pokušaja da ga se strpa u zatvor, isto ćemo tako i ovoga puta u svome pisanju ostati dosljedni i kazati da je Branimir Glavaš u proteklo vrijeme postao blago rečeno nepredvidljiv. Što reći o čovjeku koji samoga sebe prezentira kao velikoga domoljuba, borca za interese Slavonije i Baranje, dok s druge strane, njegovi konkretni potezi govore drugačije. (mmb)

 

 

Izgleda kako ratni ministar obrane Gojko Šušak doživljava ovih dana nekakvu rehabilitaciju unutar matične stranke: nakon punih pet godina, HDZ je odlučio ponovno organizirati komemoraciju na obljetnicu Šuškove smrti. Iako se premijer Sanader za nedolazak izgovorio već unaprijed dogovorenim obvezama, takav je potez stranke koju vodi važan kao ponajprije simbolički. Dakle, iako je Sanader izjavio kako se sa predsjednikom Mesićem uglavnom slaže, a po pitanjima oko kojih se ne slažu se i ne svađaju, jučerašnja je komemoracija jasan znak odmaka HDZ-a od Mesićeva političkoga puta. Glavnu je ulogu, kao vođa stranačke delegacije na Mirogoju imao Andrija Hebrang, čiji se istupi takve vrste, odnosno pomak prema ionako iovako potpuno ispražnjenoj desnici može protumačiti kao početak osobne predizborne kampanje kao mogućega HDZ-ovog kandidata za predsjednika države. (mmb)

 

 

Zoran Milanović, Davorko Vidović i Dragan Kovačević, trojica kandidata za vođu SDP-a, sučelili su se u ponedjeljak navečer pred kamerama i predstavili programe kojima će pokušati preuzeti, odnosno zadržati vlast u stranci. U HTV-ovoj emisiji Otvoreno sva trojica počeli su sraz u džentlmenskom tonu - pruživši podršku kandidaturama svojih suparnika i pohvalivši demokraciju u SDP-u za koju tvrde da je jedinstvena u stranačkom prostoru Hrvatske. Sudeći prema novinskom izvještaju (čitatelji će nam oprostiti što raspravu nismo pogledali sami ) sva se trojica lijepo smjestila, ugodno popričala i svi zadovoljni otišli kući. I sve bi to bilo lijepo i krasno da u cijeloj toj priči ne postoji jedan mali problemčić, a to da se nije radilo o sučeljavanju na nacionalnoj razini već na stranačkoj razini. Ovim zadnjim potezom HRT-a tako evoluirala je praksa kojom se preko unutarstranačkih izbora SDP reklamira po hrvatskim medijima. Sjetimo se samo kako smo prije zadnjih izbora za Sabor bili bombardirani tjednima vijestima o predstavljanju kandidata diljem zemlje za unutarstranačke izbore SDP-a – sve do pobjede Milanovića. Unutar SDP-a, a umalo i Hrvatske.(mmb)

 

 

Mediji ovih dana naveliko pišu o ponovnom rastu tenzija na relaciji Banski dvori – Pantovčak. Nakon kratkotrajnoga "primirja" koje je bilo aktualno tijekom razdoblja u kojem je Hrvatsku posjetio američki predsjednik i u kojem joj je uručena pozivnica za NATO, ubrzo je ponovno uslijedilo otvoreno razilaženje u mišljenjima i stavovima Sanadera i Mesića, koje uostalom nikoga i ne bi trebalo previše začuditi. Iako nam se od politike Ive Sanadera u više navrata do sada podigla kosa na glavi, kada govorimo o Mesiću i njegovim "uspjesima" u odrađena dva predsjednička mandata, pohvalne se riječi zaista teško nalaze. Čovjek koji je svoj put do predsjedničke fotelje zacementirao politikom antituđmanizma, u ovih je nekoliko godina učinio upravo ono, a i puno više, za što je upravo prozivao i proziva prvoga hrvatskog predsjednika. Kao jedan od najboljih primjera što se tiče samoga smjera i tendencija Mesićeve politike, možemo istaknuti samo ovaj posljednji slučaj vezan uz Jasenovac i napade koji su iz njega upućeni na račun Katoličke crkve u Hrvatskoj. Ako povučemo paralelu između politike Franje Tuđmana i Stjepana Mesića u samo tom jednom jedinom segmentu, lako dolazimo do zaključka kako je prvi vodio mudru politiku pomirbe duhova prošlosti, nazivajući i jedne i druge zločine njihovim pravim imenom, dok se drugi svojski potrudio ponovno aktualizirati podjele u narodu i u tome, na žalost u većem dijelu i uspio.(mmb)