Jučer je među nekim istaknutim pripadnicima tzv. hrvatske političke ljevice zavladala panika. Nemir u njihovim redovima prouzročila je za sve njih (a i za nas) iznenađujuća odluka predsjedništva Sabora koje je prihvatilo pokroviteljstvo nad obilježavanjem 63. obljetnice Bleiburga i za troškove organizacije odobrilo iznos od 500 tisuća kuna, dok je za iste svrhe spomen-domu Jasenovac dodijeljeno ove godine pet puta manje. A ako ćemo biti optimistični, možda je pokroviteljstvo Sabora nad obilježavanjem 63. obljetnice Bleiburga prva naznaka da se unutar vladajućeg HDZ-a zaključilo kako je došlo vrijeme rasvjetljavanja povijesnih zbivanja. Jasno je kako samo iz Hrvatske može poteći inicijativa kojom bi se stalo na kraj s lažima o Hrvatima kao fašističkom i genocidnom narodu i jugoslavenskom komunističkom pokretu kao pokretu koji je dao najbolje rješenje za reguliranje odnosa na prostorima bivše Jugoslavije. No, za to jedno pokroviteljstvo ne će biti ni približno dosta, već treba biti nastavljeno punim angažmanom države oko ovih vrlo važnih pitanja.(mmb)

 

 

Na sudskom procesu protiv hrvatskih generala Gotovine, Čermaka i Markača jučer je «svjedočila» dotična Mira Grubor, laborantica u kninskoj gradskoj bolnici za vrijeme trajanja Oluje. Njen je iskaz vrvio tolikom količinom laži i nebuloza, da na kraju ni sucu Oriu vjerojatno nije bilo previše jasno «što je pjesnik htio reći». No, uspješno raskrinkavanje svake pojedine svjedokinjine izmišljotine ponovno se mora pripisati odvjetničkom timu obrane, koji od samoga početka procesa pokazuje zavidnu razinu znanja, truda i zalaganja u namjeri da se dokaže prava istina. No, to nam u ovome slučaju nikako ne bi smjelo biti dovoljno. Jer, dotična Mira Grubor danas radi ni manje ni više nego kao policajac na Novom Zelandu, stoga bi nadležna tijela svakako trebala ozbiljno porazmisliti o mogućnosti da se protiv nje pokrene postupak za davanje lažnog iskaza, jer je upravo rijetkost da predstavnik policije tako beskrupulozno laže pred sudom.(mmb)

 

 

Kako stvari stoje, Hrvatsko nas novinarsko društvo ove godine ne će počastiti izborom laureata za najbolji novinarski rad u 2007. godini. Kako izvještavaju mediji, ove je godine za tu «prestižnu» nagradu bilo nominirano svega dvoje kandidata što je također činjenica iz koje bi se dalo izvući puno zaključaka o načinu na koji HND gleda na hrvatsko novinarstvo danas. A ako se u obzir uzme i podatak da je najboljim novinarom za 2006. godinu proglašen HRT-ov perspektivni kadar Mislav Bago, možda bismo HND-u na ovakvom razvoju događaja trebali biti i zahvalni. Jer dotični je Bago sve samo ne neutralan i nepristran novinar, što se uostalom najbolje vidjelo i za vrijeme emisije o rezultatima prošlogodišnjih parlamentarnih izbora, koju je odradio s tolikom količinom očite pristranosti, da je vjerojatno i njegovim političkim istomišljenicima u određenim trenucima trebalo biti neugodno. A ove je godine uz dugogodišnju kolumnisticu Večernjeg lista Deanu Knežević, bio nominiran i Drago Hedl (Feral Tribune), koji je na kraju od kandidature ipak odustao, jer eto smatra kako se baš što se bar novinarskoga rada tiče u 2007. godini i nije imao čime pohvaliti. Mi odlazimo i korak dalje i postavljamo pitanje, čime se to Hedl i proteklih godina mogao pohvaliti, osim naravno tendencioznim pisanjem i govorom mržnje, kao i angažmanu oko sudskog procesa za koji još ne postoji pravomoćna presuda. (mmb)

 

 

Sjajne vijesti dolaze sa Svjetskog prvenstva u plivanju u kratkim bazenima koje se održava u Manchesteru. Nakon Duje Draganje, koji je u petak osvojio zlatnu medalju na 50 metara slobodno, postavivši usput i svjetski rekord, to je isto, dakle, zlatnu medalju i svjetski rekord, postigla i mlada Dubrovkinja Sanja Jovanović na 50 metara leđno. Usput je srušila svjetski rekord kojeg je sama držala. Njih dvoje su osvojili još po jednu brončanu medalju, Duje na 100 metara slobodno, a Sanja na 100 metara leđno. Hrvatska je tako, s po dvije zlatne i brončane medalje uz dva svjetska rekorda završila kao osma država po osvojenim medaljama. Vrijedi napomenuti da se plivanje, uz atletiku i gimnastiku, smatra temeljnim športom, i njima se bave, posebice atletikom i plivanjem, u gotovo svim zemljama svijeta. Sjajan, veličanstven uspjeh!(djl)

 

 

O aferi Pukanić koja sad već neko vrijeme zauzima medijski prostor rečeno je gotovo sve. No, zanimljive su reakcije ljudi koje «post festum» pristižu i zaokružuju cijelu priču, a neke su od njih upravo i vrlo znakovite. Tako se nakon desetak dana napokon oglasio predsjednik Mesić i to kako bi stao u obranu ne jedne očito nezaštićene i preplašene žene i njenoga malodobnoga djeteta, već upravo suprotno, u zaštitu šerifa Pukanića. Taj nas podatak nije ni začudio jer u široj je javnosti dobro poznato kako su «Puki» i «Stipe» dobri prijatelji koji se zajedno relaksiraju u saunama i druže na privatnim zabavama i rođendanima. Ono što nas je ipak začudilo jest količina jednostranosti i subjektivnosti koju je Mesić u svojim izjavama pokazao, što si kao jedan od vodećih ljudi u državi, a kada je u pitanju očito nepoštivanje ljudskih prava i zakona nikako ne bi smio dopustiti, čak ni ako privatno, iz nekih svojih razloga i misli drugačije. Naravno, takav bi scenarij bio nemoguć u bilo kojoj drugoj civiliziranoj, demokratskoj državi osim u Lijepoj Našoj, jer ona to na žalost još uvijek nije. Tako je Mesić kazao kako se previše značaja daje jednoj obiteljskoj drami, a s druge strane, premalo se značaja daje navodnom atentatu na Ivu Pukanića, o kojem se u većini medija počelo nagađati da je iskonstruiran i montiran, što je predsjednika u ovome slučaju posebno rasrdilo.(mmb)

 

 

Sada već drugi tjedan zaredom urednik Glasa Koncila u svom redovnom komentaru bavi se ispravkama netočnih nadovoda zahvaljujući dijelu medija koji, može se slobodno reći, vodi medijski rat protiv Katoličke Crkve.  Ivan Miklenić tako podrobno opisuje složeni postupak s kojim je Europapress holding u svojim izdanjima čitateljima prodao neistinu o selidbi kardinala Bozanića s Kaptola u luksuzni stan trgovačkog centra, i zaključuje: "Posebnost toga nekorektnog, neetičkog i neprofesionalnog postupka Europapress holdinga je u tome što su akteri te konstrukcije i njihovi naredbodavci jako dobro znali da idu u javnost s čistom neistinom, da nije moguće da bi ikoji zagrebački nadbiskup tek tako napustio nadbiskupski dvor, a ipak su to obznanili javnosti. Upravo su željeli izvesti zlonamjernu podvalu pa nisu ni pokušali kontaktirati ni Zagrebačku nadbiskupiju ni svoje suradnike ili djelatnike koji su im također mogli reći istinu. To očituje da je doista riječ o posebnom postupku, specijalnom zadatku, izvršavanje kojega nema nikakve veze s profesionalnim novinarskim ili medijskim djelovanjem već su mediji, osobito dva dnevnika i tjednik Globus, iskorišteni i zloupotrijebljeni za napad i na zagrebačkoga nadbiskupa i na osobu kardinala Bozanića i na Katoličku Crkvu."

 

 

Prema Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu, koji je prihvatila Vlada na sjednici u četvrtak, Hrvatska će odvjetnička komora kao i do sada imati ovlasti utvrđivati odvjetničke tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, ali uz suglasnost Hrvatskog sabora. Spomenuta je odluka izazvala je buru nezadovoljstva u Hrvatskoj odvjetničkoj komori, najvjerojatnije zbog postojanja svijesti o tome da je trenutno propisan cijenik usluga, prema kojem stranka jedan sat proveden sa svojim odvjetnikom mora platiti nebulozno visokih 500 kuna, nerealan i neodrživ. Primjerice, odvjetničke naknade u Hrvatskoj mnogostruko su veće od istih naknada u državama članicama EU. To naročito dolazi do izražaja kod visokih vrijednosti sporova, tako da prosjek odvjetničkih honorara za građanski spor čija vrijednost iznosi 600.000,00 eura u Njemačkoj iznosi 10.000,00 eura dok honorar hrvatskog odvjetnika iznosi čak 90.000,00 eura!(mmb)

 

 

U Hrvatskoj je prema podacima Hrvatske gospodarske komore iz veljače 2008. godine zabilježeno 756 tiskovina, od čega je 17 dnevnih, 82 tjednih, 31 dvotjednih i 262 mjesečnih te 365 ostalih redovitih i neredovitih tiskovina. Kako piše Javno.hr najnovijim preuzimanjem 75-postotnog udjela u NCL grupi, izdavačkom poduzeću Ive Pukanića, Austrijanci, odnosno Nijemci, potpuno su zavladali hrvatskim tiskovinama. U "hrvatskim rukama" je ostao samo riječki Novi list, koji je međutim, poput Slobodne Dalmacije, više regionalni nego nacionalni dnevnik. Vodeći nacionalni dnevni listovi i tjedni newsmagazini ( 24 sata, Večernji list, Jutarnji list, Globus i Nacional) pod germanskom su kontrolom. Neprihvatljiva prodaja i predaja hrvatskih medija inozemnim vlasnicima, samo je nastavak negativnog trenda prodaje banaka, hotela koji kao i medijske kuće generiraju iznimnu količinu novca, stoga su iznimno zanimljivi stranim korporacijama. No činjenica koja je još alarmantnija jest stajalište kakvo su zauzeli mnogi hrvatski političari i «stručnjaci» za sva pitanja, koji se smatraju kompetentnima govoriti i davati svoj sud o više manje svim segmentima od javnoga interesa. Primjerice, IDS-ovac Damir Kajin smatra da bi s obzirom na činjenicu kako HRT, Hrvatski radio i Hrvatska informativna novinska agencija (Hina) izvještavaju, građani trebali i požaliti što ih još nisu preuzeli stranci!?(mmb)