Detalji

Objavljeno: 05. lipnja 2007.

Mladen Pavković u svojoj se kolumni u Hrvatskom slovu dotakao, izgleda, već zaboravljenog pisma dvanaestorice hrvatskih generala upućeno hrvatskoj javnosti 2000. godine. U tom pismu otvoreno se progovorilo o općoj kriminalizaciji Domovinskoga rata koja se sustavno počela provoditi dolaskom koalicijske vlade predvođene Ivicom Račanom na vlast. Potpisnici su se suprotstavili vrijeđanju i omalovažavanju Hrvatske vojske koja je iznijela Domovinski rat, istovremeno ističući i kako se svaki počinjeni zločin mora sankcionirati, ali na način koji priliči pravnoj i demokratskoj državi. Današnja situacija pokazuje koliko su generali potpisnici bili u pravu: "nakon ovog pisma, a poglavito nakon munjevitog smjenjivanja njegovih potpisnika, na većinu hrvatskih generala, ali i ostalih branitelja otpočet je lov, koji prema svemu sudeći traje još i danas. Ako se i čuje njihov glas, onda se to odmah i komentira u novinama kao da je riječ o "cirkusantima", a ne o ljudima koji su nam donijeli pobjedu i spasili tisuće života. Nitko nakon ove dvanaestorice generala još nije javnosti uputio tako otvorenu i jasnu poruku. Ljudi se boje. I to je to!" Uz dio teksta Mladena Pavkovića iz Hrvatskog slova u nastavku se može naći i cjelovit tekst otvorenog pisma dvanaestorice generala iz 2000. godine.

Detalji

Objavljeno: 05. lipnja 2007.

Kako piše IKA, Varaždinski biskup Josip Mrzljak predvodio je u nedjelju 3. lipnja misu za maceljske žrtve "križnoga puta" i blagoslovio spomen crkvu Muke Isusove u Maclju. "Ova crkva sama po sebi je jedno svjedočenje i jedan govor. Ovdje stojimo iznad zemnih ostataka 1163 osobe koje su izvađene iz 23 jame, ali mnoge su još neotkrivene u ovim okolnim šumama. To su desetljećima prešućivane žrtve i njihova posljednja ovozemaljska počivališta. I danas su, na žalost, prešućivani", rekao je u propovijedi biskup Mrzljak. U nastavku, uz nekoliko slika Damira Borovčaka, donosimo cijelu propovijed varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka, koju je pratio veliki broj vjernika.

Detalji

Objavljeno: 04. lipnja 2007.

Iz Večernjeg lista prenosimo komentar Milana Ivkošića o licemjernosti "nove" strategije SDP-a u području pravosuđa i borbe protiv korupcije koju je predstavio Ivo Josipović. Autor se osvrće na izjavu Ive Josipovića: "Dok god kriminalci pucaju jedni na druge, a ne i na suce i političare, to znači da se u društvu ne vodi ozbiljna borba protiv korupcije i kriminala". Ivkošić podsjeća na "dosege" u borbi protiv kriminala i korupcije tijekom prošle vladavine SDP-a  (slučajevi Lenac, Excelsior, Ina, itd.) i, tragom izjave da bi se Josipović bavio sucima piše: "Pa bi se profesor Josipović kao ministar usredotočio na ustroj pravosuđa i kadroviranje u sudstvu po mjerilima i interesima ljevice. Prenošenje težišta korupcije na suce iz usta jednog političara, bahato suđenje dužnosnika jedne stranke svekolikom sudskom miljeu, ne može značiti ništa drugo nego nagovještaj da bi u slučaju pobjede ljevica moglo uslijediti dosad nezapamćeno podređivanje pravosuđa interesima određenih stranaka i svjetonazora. U stilu sprege koju smo već vidjeli - nemilosrdnog krupnog kapitala i dirigirane partizanske pravde."

Detalji

Objavljeno: 04. lipnja 2007.

Iz Večernjeg lista prenosimo komentar Jadranke Jureško Kero, u kojem između ostalog piše: "Provjeravajući u New Yorku, središtu Ujedinjenih naroda, ima li kakvih službenih žalbi na rad Carle del Ponte ili Haaškog tribunala koje je uputila hrvatska Vlada, dobili smo niječan odgovor. Diplomati s East Rivera ispričali su mi da je nedavno u New Yorku boravio Geoffrey Nice, koji je u svim privatnim razgovorima naglašavao negativnu ulogu tužiteljice Carle del Ponte u radu Tribunala, percepciji koju sud ima u međunarodnoj javnosti i nepotrebnoj politizaciji koju je uvela u rad tog ad hoc suda.". Jadranka Jureško Kero raščlanjuje pomalo svima jasne posljedice ovakvog pasivnog ponašanja hrvatske Vlade, no u tekstu nije obrađeno pitanje zašto je tome tako vjerojatno zato što to odista nije lako odgonetnuti.

Detalji

Objavljeno: 04. lipnja 2007.

Nakon duge kampanje, pri kojoj je SDP održao pravu školu ostalim strankama kako se unutarstranački izbori mogu medijski iskoristiti za parlamentarne izbore, za predsjednika SPD-a izabran je Zoran Milanović. Radi se o razmjerno mladoj osobi koja je već u prvim nastupima pokazala da je u stanju komunicirati s javnošću na moderan način koji osvaja glasove. Pridodali li se tome i uspješnost Račanovog kandidata za premijersku poziciju Ljube Jurčica u privlačenju onih koji nisu tradicionalno skloni SDP-u, reklo bi se kako je ova stranka našla obećavajuće rješenje za predstojeće izbore. Donosimo u nastavku tekstove iz Nacionala i Hrvatskog lista, dakle iz novina koje su zasigurno vrlo udaljene po načinu pisanja, iz kojih se jasno iščitavaju simpatije prema Milanoviću, odnosno Jurčiću. Oni koji se sjete priče iz 2000. godine o Račanu i Budiši i kako je ona završila, vjerojatno će primijetiti kako redakcija Nacionala ima puno više osnova za svoj optimizam, koji u pravilu ništa dobrog ne donese Hrvatskoj.

Detalji

Objavljeno: 04. lipnja 2007.

Tihomir Dujmović reagirao je u Večernjem listu na prošlotjedno ubojstvo Ivana Bartulovića (67), jednog među rijetkim hrvatskim povratnicima u Banja Luku, koji je umro od ozljeda zadobivenih batinanjem: "Da se u Knin vratio neki srpski povratnik i da su ga Hrvati tamo zatukli motikama i bejzbolskim palicama, Mesić bi pješice s Pantovčaka stigao na prosvjed, a u koloni iza njega išao bi cijeli hrvatski politički establishment pojačan diplomatskim zborom. Kad se zatuče rijetkog hrvatskog povratnika u Banjaluku, kao ovih dana, ne samo da nitko ne reagira nego i mediji uglavnom šute pokazujući da su kolaboracionisti velike šutnje.". Dujmović to naziva još jednim događajem u nizu presedana u regiji, no možda je točnije reći da se radi o povratku na stare prilike prije i s početka Domovinskog rata, kada Hrvati nisu mogli očekivati ničiju zaštitu. Zapravo, u skladu s ovim razmišljanjem Dujmović na kraju teksta pita: "U čemu je čarolija vječnog popuštanja Srbima? U stvaranju frustracija koje će biti gorivo za nove ratove?".

Detalji

Objavljeno: 03. lipnja 2007.

Iz novog broja Glasa Koncila prenosimo komentar Ivana Miklenića kojem je povod okupljanje gotovo 10 tisuća poštovalaca "lika i djela Josipa Broza". Autor argumentira da "cijeli taj fenomen zaslužuje pomniju analizu, pogotovo zato što upravo on može poslužiti kao paradigma za razumijevanje brojnih drugih još puno važnijih fenomena u suvremenom hrvatskom društvu." Tako Miklenić piše da "Treba radi objektivnosti također reći da te povijesne promjene (propast komunizma i stvaranje hrvatske države, op. ur.) osobito u suvremenom hrvatskom društvu, nisu nimalo ugrozile mnoge od osobito povlaštenih u komunizmu nego su im omogućile "presvlačenje sakoa" i zadržavanje privilegiranih položaja ili štoviše čak i stjecanje još povoljnijih položaja nego što su ih imali u komunizmu - ta većina današnjih tzv. tajkuna u Hrvatskoj bili su ne samo članovi nego i miljenici Komunističke partije. A što se samog okupljanja u Kumrovcu tiče, Miklenić pokazuje da ""kumrovečkog slučaja" ne bi ni bilo kad ne bi postojali organizatori i kad im određeni mediji ne bi pružali besplatnu propagandu. Uz postojeće zakonodavstvo nitko ne može osporiti pravo tim organizatorima na priređivanje takvih okupljanja, ali im se može i treba predbaciti zloporabu neznanja, neupućenosti u cjelovitiju istinu. Organizatori i njihovi medijski pomoćnici danas mogu znati i sigurno znaju cjelovitiju istinu o Brozu, komunizmu, crvenoj petokraki i komunističkim zločinima a ipak manipuliraju neupućenima i emotivno zarobljenima. Znakovito je da ne poštuju zapravo baš "svoje" nego baš njima nemilosrdno manipuliraju. I to je ono što je u "kumrovečkom slučaju" najgore, najnečasnije i najnehumanije."

Detalji

Objavljeno: 02. lipnja 2007.

Iz Glasa Koncila prenosimo zanimljiva istraživanja pravnika Stjepana Androića. Kao povod za tekst autoru su poslužile predstojeći izbori, odnosno predizborme kampanje. Androić tako tvrdi da su "stranke već počele natjecanje u uvjeravanju građana da rade za njihovo opće dobro, posebice na području socijalne politike a naročito u mirovinskom i radnom zakonodavstvu", ali konstatira da se "nažalost, dosadašnjim reformama i prilagodbama zakona često nazadovalo", posebno u svezi temeljnog problema, a to je osiguravanje prava obitelji na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu.