Nastavak reportaže Đavlova glava u zagrebačkoj katedrali (4/5)

Prvom dijelu reportaže možete pristupiti ovdje.

JUŽNA LAĐA

U najstarije doba kršćanstva oltar (hrvatski - žrtvenik) je pokretan i uglavnom drven. Početkom IV stoljeća, za pape Silvestra, oltar postaje fiksan i od kamena te se smješta u apsidalnom dijelu crkve. Od XIII stoljeća počinju se iznad kamene ploče oltara stavljati slike ili reljefi sastavljeni od više dijelova, iz čega će se u XIV stoljeću razviti tzv. gotički krilni oltar, s nekoliko slojeva preklopnih ploča (triptih, poliptih), oslikanih s jedne i druge strane, a sve je to bilo uokvireno bogato rezbarenim okvirom. Renesansa napušta krilni, a gradi arhitektonski oltar sastavljen od više elemenata; u njegovoj sredini smješta se slika ili kip sveca kojem je oltar posvećen. Barok zadržava arhitektonski oblik oltara, ali ga bogato ukrašava skulpturama anđela i sveca.  

 

 U južnoj lađi, desno od ulaza, na zidu zvonika uklesan je natpis uglatom glagoljicom koji nas podsjeća na prve veze Hrvata s kršćanstvom i papom Ivanom IV (640 – 642. po. Kr.). Natpis je uklesan 1942. godine, a u prijevodu glasi:

SLAVA V' VIŠNJIH BOGU - NA SPOMEN 1300. GODIŠNJICE POKRŠTENJA HRVATSKOGA NARODA KOJI SE ZAVJERI NA VJEČNU VJERNOST PETROVOJ PEĆINI PRIMIVŠI OD NJE OBEĆANJE OBRANE U SVAKOJ NEVOLJI DRUŽBA BRAĆE HRVATSKOGA ZMAJA ČUVAJUĆI SVETINJE PRADJEDOVA PREPORUČUJUĆI HRVATSKU DOMOVINU VELIKOJ BOGORODICI

Ispod glagoljičkog natpisa, koji je postavila Družba braće hrvatskoga zmaja, nalazi se gipsana kopija 12. postaje Križnog puta u Mariji Bistrici - "Kalvarija", rad akademskog kipara Ante Orlića.

Oltar Svetog križa sažima prizore iz Starog i Novog zavjeta. Prikazani su i Mojsije sa zmijom u pustinji i Abrahamova nakana da žrtvuje sina te raspeti Isus. Prema nacrtu Hermana Bollea oltar je izradio zagrebački kipar Karlo Morak. Možda najljepši oltar u zagrebačkoj katedrali. 

Mali barokni mramorni oltar sv. Luke, izrađen 1703., ima u niši kip evanđeliste u mramoru, a tu je i lik njegovog bika. Kipove je izradio nepoznat talijanski majstor, a ostalo kipar Mihael Kusa. Na vrhu oltara nalazi se grb donatora, Tome Augustića, kanonik zagrebački i biskup šibenski.

Čazmanski kaptol osnovao je 1232. Zagrebački biskup Stjepan II, i u Čazmi je obavljao službu vjerodostojnoga mjesta sve do turskog osvajanja mjesta sredinom XVI st. Čazmanski kanonici tada su preselili u Zagreb. U početku ih je bilo 33, ali se kasnije njihov broj ustabilio na 32 kanonika.

Na spomen-pločama u nišama sjedala čitamo:

«Ani-Katarini Frankopan-Zrinski, supruzi bana Petra Zrinskog i majci Ivana-Antuna Zrinskog. Umrla u Grazu kao sužanj 16. XI 1673. Kosti joj nepronađene leže negdje u Gazu;

Ivanu-Antunu Zrinski (+1703.), kosti mu počivaju u grobnici iza glavnog oltara uz oca i ujaka Frana-Krstu Frankopana;

Nikola Bakač-Erdödy (+1693.) oslobodio je Slavoniju od Turaka, a nastojao je osloboditi i Bosnu. «Mene srce vu Bosnu vuče.» Bio je sahranjen u katedrali pred oltarom Majke Božje;

Dr. Eugen Kvaternik, Vjekoslav Bach, Ante Rakijaš – digavši ustanak protiv tuđinske vlasti, bijahu izdajom iz zasjede ubijeni kod Rakovice 11. X 1871. Njihove kosti od godine 1921. počivaju u grobnici iza glavnoga oltara;

Na spomen hrvatskim narodnim zastupnicima Stjepanu Radiću, Pavlu Radiću i Đuri Basaričeku pobijenima u Beogradskoj Narodnoj skupštini 20. VI 1928.;

Svim hrvatskim žrtvama Prvog i Drugog svjetskog rata koji su svoje živote dali za svoju Domovinu, a kosti im leže po čitavoj Domovini i izvan nje. Bila im trajna uspomena.»  

Poprsja i spomen ploča hrvatskomu banu Petru Zrinskom i knezu Krstu Frankopanu

 

Krilni oltar (triptih) po nacrtima Hermanna Bolléa izrađen je u Obrtnoj školi u Zagrebu. Potkraj XVII stoljeća ovdje je bio postavljen novi oltari sv. Marije (brojni veliki kipovi i rezbarena ornamentika), najbolje ostvarenje zagrebačkog kipara Ivana Komersteinera. Bogorodicu s djetetom na postamentu darovao glavni prepošt Mihajlo Bočak, a kipove i ornamentiku obojili su i pozlatili zagrebački slikari Ivan Eisenhort i Bernardo Bobić. Tijekom radova na restauraciji katedrale oltar je uklonjen i zamijenjen Bolléovim oltarom.  

U kapeli Sv.Marije pokopan je i hrvatski ban Toma Bakač Erdödy, pobjednik u slavnoj sisačkoj bitci s Turcima 1593. godine. Na epitafu su uklesane riječi koje je uzviknuo poslije Hasan-pašina poraza - IN DEO VICI (U Bogu pobijedih).

Uz ovu nadgrobnu ploču vezani su poznati stihovi Antuna Gustava Matoša:

»U katedralu, kad su teške noći,
na Banov grob zna neka žena doći
s teškim križom cijele jedne nacije.
A kip joj veli: 'Majko, audiant reges:
regnum regno non proscribit leges!'
I dok je srca bit će i Kroacije!«  

SJEVERNA LAĐA 

 Lijevo od ulaza u katedralu, na zapadnom zidu sjeverne lađe, nalazi se velika slika Uznesenja Marijina na nebo. Ispod slike je ulaz u kapelicu zagrebačkog biskupa bl. Augustina Kažotića (+1322.).

Godine 1832. biskup Alagović ruši u svetištu veliki Ackermanov barokni oltar iz 1632., i gradi novi sa slikom Uznesenja Marijina na nebo koja svojom visinom pokriva središnji prostor svetišta. Biskup Haulik je već 1847. dao izgraditi novi neogotički oltar (kipar Sikinger), a oltarnu sliku Uznesenja Marijina prodao je za 600 forinti župnoj crkvi Gospe od Kunagore u Pregradi (zbog dva 45 metara visoka zvonika zovu je i «Zagorska katedrala»), u kojoj se i danas nalazi.

Renesansna klupa (klecalo) iz 1520., djelo je firentinskoga majstora Petra i zagrebačkih stolara. 

Do sakristijskih vrata nalazi se mali barokni mramorni oltar Posljednje Kristove večere, izrađen 1703. Na vrhu oltara je grb donatora, kanonika Ivana Znika. 

Oltar je izradio kipar Mihajlo Kusa, a reljef u niši nepoznat talijanski majstor. Na reljefu Posljednje večere Isus je okružen likovima apostola, a prisutne su i domače životinje, pas i mačka.  

Do oltara nalazi se s jedne strane poprsje kardinala Jurja Haulika (+1869.), a desno, u niši, brončani kip hrvatskoga bana grofa Josipa Jelačića. Njihovim je zalaganjem Zagrebačka biskupija 1852. g. proglašena nadbiskupijom te izborila neovisnost od ugarske hijerarhije. 

Slika na zidu iznad oltara sv. Ladislava, i spomenika bana Josipa Jelačića, bila je sastavni dio Ackermanovog oltara iz 1632.

  Nastavku reportaže pristupite ovdje: Đavlova glava u zagrebačkoj katedrali (5/5).

  Ljubomir Škrinjar