Đavlova glava u zagrebačkoj katedrali (1/5)
Sudeći po arheološkim nalazima (rimska nadgrobna ploča iz I – II st. po Kr., i nakit iz starohrvatskih grobova koji se pojavljuje od VIII do XI stoljeća) vjerojatno je naselje na prostoru današnjeg Kaptola postojalo mnogo prije 1094. godine, no pisana povijest Zagreba i njegove katedrale počinje se brojati od te godine.
Gradnja zagrebačke katedrale počinje na izmaku predromaničkog doba - kršćanstvo se raskolilo na rimokatoličko i pravoslavno (1054.), Rodrigo Diaz de Vivar (El Cid) pobijedio je Maure i vratio Valenciju (1094.), počinje rekonkvista i medijska priprema za Prvi križarski rat, zabilježeni su prvi upadi Mongola (Tatara), prvi trubaduri u Francuskoj pjevaju o "ruži" (rose – akronim od eros), u opatiji na otoku Osley, blizu Oxforda, stvoren je mit o velškom gerilcu kralju Arturu i svetom Gralu, a u dalekoj Kini je ispaljena prva vojna raketa zemlja-zemlja.
Europu su povezivali glavni hodočasnički putovi (Rim, Santiago de Compostela, Jeruzalem). Oko 1140. godine napisan je Vodič za hodočasnike (turisti još nisu bili izumljeni): gdje spavati, što jesti, gdje se mogu očekivati razbojnici i gdje je moguće vidjeti relikvije svetaca.
Godine 1136. izgrađena je, sjeverno od Pariza, prva gotička crkva (ili crkva u francuskom obliku) - kraljevska katedrala St. Denis. Nakon toga počinje utrka vladara u gradnji katedrala, nešto slično Svemirskoj utrci u XX stoljeću. Gotovo 100 milijuna dolara uloženo je u gradnju katedrale u Chartresu (1149 – 1220.), zapadno od Pariza, najšire i najviše crkve koju je izgradilo Zapadno kršćanstvo – i kako kaže kroničar "jer je Marija izabrala Chartres za svoju rezidenciju na Zemlji". Bila je to industrijska revolucija XII stoljeća, ali to ne će spriječiti današnje ignorante i protivnike kršćanstva da to razdoblje nazivaju "mračni srednji vijek".
Za razliku od najpoznatijih francuskih katedrala, koje su mahom dovršene za manje od 100 godina, zagrebačka katedrala građena je u etapama, uz prekide od XI do kraja XIX stoljeća. Pojedine etape te gradnje dobile su naziv po imenu investitora ili izvođaču radova, npr. Ladislav, Timotej, Eberhard, Vinković ili Bollé.
ZAGREBAČKI KAPTOL
Nakon smrti hrvatskog kralja Zvonimira (+1089.), i zbog danas već legendarne hrvatske nesloge, ugarski kralj Ladislav I Arpadović vojnom silom uspostavlja vlast u Slavoniji te u namjeri da ograniči političku i crkvenu autonomiju Hrvatske osniva Zagrebačku biskupiju (koja se protezala od Senja pa do današnjih istočnih granica Hrvatske), čime će težište političkog djelovanja s juga Hrvatske biti preseljeno na sjever (do tada je cijelo Hrvatsko kraljevstvo Dalmacije i Slavonije bilo u jedinstvenoj Splitskoj nadbiskupiji).
Godine 1094. Ladislav je u starohrvatskom naselju na današnjem Kaptolu izabrao jednu od već postojeće crkve za sjedište (katedralu) biskupa Duha u novoutemeljenoj Zagrebačkoj biskupiji, podređene metropoliji (nadbiskupiji) u ugarskoj prijestolnici Ostrogonu (40 km sjeverno od današnje Budimpešte). Bile su to posljednje godine samostalnog hrvatskoga kraljevstva, a Zagrebačka je biskupija bila podređena Ostrogonu sve do 1853. kad je podignuta na rang nadbiskupije. Biskupski Kaptol i obrtničko-trgovački Gradec su se tek 1850. stopili u jedinstven grad Zagreb.
Ovdje su Mongoli uz vatru zapaljene katedrale jeli tatarski biftek, dok danas katedralu svakodnevno fotografiraju brojni japanski i kineski turisti.

Zagrebačka katedrala s Bakačevom kulom ispred ulaza u katedralu, 1903. godina (foto: Josip Kokalj)
Crkveno naselje Kaptol utvrđeno je čvrstom drvenom ogradom (palisada) tek nakon provale Tatara (1242.). No već 1387. godine, u vrijeme građanskog rata između pristalica i protivnika kralja Sigismunda, drvenu ogradu srušili su, po nalogu kralja, žitelji Gradeca.
Zbog panike koja je zavladala jedne rujanske noći 1469., kad su Turci iz Bosne došli do Save kod Zagreba i od napada na grad odustali jer je nabujala Sava zbog jakih kiša poplavila zagrebačku okolicu, biskup Osvald Thuz počeo je graditi prave obrambene zidine s kulama oko cijelog kaptolskog naselja. Zidine su dovršene oko 1478. Srednjovjekovna utvrda koja je okruživala čitav zagrebački biskupski grad Kaptol, s kulama je djelomice srušena početkom XX stoljeća, a ostatke možemo i danas vidjeti na zagrebačkom Kaptolu, Ribnjaku i Opatovini. Upravitelj zagrebačke biskupije i ostrogonski nadbiskup kardinal Toma Bakač Erdődy (+1521.), gradi unutar kaptolske utvrde tvrđavu s bedemima i šest okruglih te jednom kvadratnom kulom uokolo same katedrale. Kula u sredini bedema pred pročeljem katedrale nazvana je po njemu Bakačeva kula. Njegovi rođaci i nasljednici su postali jedna od najznamenitijih hrvatskih obitelji.
Rušenje renesansne Bakačeve kule i zapadnog obrambenog zida, 1906.
Zagrebačko Poglavarstvo donijelo je 1865. godine odluku o rušenju renesansnog zapadnog obrambenog zida s Bakačevom kulom pred katedralom, a kad je 1906. počelo njeno rušenje, koje je uzbudilo duhove žitelja Zagreba (zbog čega je čak i ban Khuen-Héderváry privremeno zabranio njeno rušenje), krivci su vješto prebacili krivnju na nijemačkog arhitekta Hermanna Bolléa koji je, nakon snažnog potresa 9. prosinca 1880. u Zagrebu, radio na obnovi katedrale. I tako je laž postala "istina", uvriježeno mišljenje da je Bollé dao srušiti kulu. On koji je izradio, po uzoru slavnog francuskog arhitekta Viollet-le-Duca, obnovu Bakačeve kule! Kako i onda, tako i danas masu je lako obmanuti.
Sjeverni bedem katedrale s kulama i pročelje Timotejeve sakristije uz sjeverni zid katedrale.
Srednja kula u sjevernom bedemu tvrđave katedrale, i otvori za puške – lumparde – u istočnom kaptolskom bedemu (taj se dio Zagreba naziva Ribnjak)
Cijeli je Kaptol na istočnoj strani bio strateški dobro zaštićen i močvarom (ribnjakom) – danas Park biskupa Langa – koju su povremeno punile vode iz potoka Crkvenščaka ( Medveščaka).
Istočne zidine i kule biskupskog grada Kaptola završavaju kruništem.
Prišlinova kula i ostaci sjevernog kaptolskog zida na Opatovini
Zapadni kaptolski zid podignut uz potok Medveščak (danas Tkalčićeva ulica); tijekom vremena uz zidine utvrde su prigrađeni različiti gospodarsko-stambeni objekti.
Stube biskupa Duha, prvog zagrebačkog biskupa, u kaptolskom bedemu na Opatovini; u pozadini toranj crkve Sv. Marka na Gradecu (današnji Gornji grad Zagreba).
Istočno krilo tvrđave katedrale – jaka četverokutna kula i okrugla kula adaptirane su za stanovanje i ugrađene su tijekom XVII i XVIII stoljeća u Biskupski dvor.
Unutarnja istočna strana negdašnje biskupske tvrđave i dio južne apside s potpornjacima (kontrafori) katedrale
Zagrebačka katedrala oko 1860. godine; slika iz Timotejeve sakristije
Neposredno nakon što su Tatari 1242. opustošili Kaptol (kao i Ostrogon), i u strahu od njihovog ponovnog dolaska, kralj je dozvolio (1247.) Kaptolu da na sjevernom kraju Gradeca sagradi svoju kulu – Popov turen (toranj) – koja je trebala zaštiti ljude s Kaptola i u koju je trebalo pred Tatarima skloniti najvrjednije stvari iz riznice katedrale. Od 1903. godine u Popovom tornju se nalazi zagrebačka Zvjezdarnica, prva gradska zvjezdarnica u ovom dijelu Europe. Njezin utemeljitelj i prvi ravnatelj je bio Oton Kučera.
"LADISLAVOVA KATEDRALA"
Prva zagrebačka katedrala, ta jednobrodna predromanička crkva koju povjesničari umjetnosti zovu i «Ladislavova katedrala», vjerojatno se nalazila na mjestu današnje južne lađe katedrale, jer su tu pronađeni dijelovi temelja, a na južnom i sjevernom zidu apside su otkriveni ostaci fresaka iz tog vremena.
Južni zid južne lađe: dio freske (lijevo) i nadgrobni spomenik bana Nikole Erdödyja iz 1693.(desno)
Freska s apokrifnim prizorom Kušnje gorkom vodom, motiv palestinsko-sirijskog podrijetla. Po ljubičastosmeđoj boji ogrtača prepoznajemo Mariju koja stoji ispred crkve. Lijevo od Bogorodice naslikan je kalež s talogom.
Nadgrobni spomenik bana Nikole Erdödyja iz 1693.
Ostaci freske na sjevernom zidu južne lađe
"PREDTATARSKA" KATEDRALA
Politički razlozi natjerali su Ladislava da na brzinu odabere jednu od postojećih crkva, koja očigledno nije bila adekvatna za onodobne katedrale, pa se nova katedrala počinje graditi na Kaptolu oko 1102. godine, a već 1175. u njoj je pokopan zagrebački biskup Prodan. U Zlatnoj buli i darovnici kralja Andrije II (1217.), spominje se i ova, nova zagrebačka katedrala. Izgled te prve, prave zagrebačke katedrale ili «predtatarske katedrale», koja se 1242. urušila gotovo do temelja u požaru koji su zapalili Tatari na svom prolasku kroz Zagreb, možemo rekonstruirati jedino temeljem slike na najstarijem pečatnjaku zagrebačkog Kaptola iz 1297., i njegove zrcalne kopije na pečatu iz 1371. godine, na kojima kralj sv. Stjepan klečeći prikazuje Bogorodici katedralu.
1297.- Pečatnjak zagrebačkog Kaptola izrađen u srebru; 1371.- Pečat na tekstu Statuta zagrebačkog Kaptola
«Predtatarska katedrala» je bila crkva s tri lađe (trobrodna), tri apside i s dva masivna zvonika šiljastih tornjeva u zapadnom pročelju, čiji prostor od zvonika do svetišta (apsida) pokriva današnja katedrala, a kojoj je Bollé vratio njen prvotni izgled.
Tlocrt današnje zagrebačke katedrale
Apsida je naziv za polukružni završetak antičkog hrama (nadsvođen polukupolom) koji je orijentiran prema zapadu, a pročeljem (ulaz) prema istoku (antički kult Sunca). Od IV stoljeća taj arhitektonski oblik preuzima i kršćanska crkva, i u tom dijelu smještena je biskupova katedra (stolica) po kojoj takva crkva dobiva ime - katedrala.
U kasnijim razdobljima apsida poprima drukčije oblike (kvadrat ili poligon), a i drukčije funkcije - od XI stoljeća u njoj se smješta oltar (žrtvenik) i sarkofag ili relikvije svetaca. Od V stoljeća dalje na Zapadu se crkve počinju orijentirati apsidom prema istoku, a pročeljem prema zapadu. Od IX stoljeća ta će praksa biti gotovo redovita, ali od vremena baroka izgubljen je svaki smisao za orijentaciju. Apside crkva s istočnim obredom (pravoslavni) su oduvijek okrenute prema zapadu.
"TIMOTEJEVA KATEDRALA"
Biskup Timotej (+ 1287.) započeo je iz temelja obnavljat oštećenu "predtatarsku katedralu", pa je neki nazivaju i "Timotejeva katedrala". Bila je dovršena tek 1510. godine, i za nju je biskup Strossmayer (+ 1905.) rekao: „Stolna crkva zagrebačka, gradjena u gotičko-italijanskom slogu, bila je negda u prvobitnom svom kipu pravi ures grada Zagreba“.
Pogled na južnu i srednju apsidu
Timotej za života gradi novi istočni dio crkve – tri poligonalne apside u ranogotičkom stilu, od kojih je srednja (ili glavna) veća, šesterokutna i izdužena prema istoku, a njen svod je viši od svodova apsida u južnoj i sjevernoj lađi. To je danas gotovo polovica istočnog dijela katedrale. Uz vanjski zid sjeverne lađe sagradio je i sakristiju (Timotejeva sakristija).
Apsidalni prostor svetišta je Timotej ukrasio nizom od 33 kanoničkih sjedala položenih u kamenim udubinama apside. Udubine su tijekom vremena i raznih obnova bile zazidane, no pronašao ih je i obnovio Hermann Bollé, a danas su u njihovim nišama kamene ploče s popisom svih zagrebačkih biskupa i nadbiskupa (67 biskupa i sedam nadbiskupa, od kojih su pet bili kardinali).
Sjeverna apsida dovršena je 1275., i u njoj je Timotej posvetio oltar Sv. Ladislava, a godine 1284. dovršio je i južnu apsidu s oltarom Sv. Marije Kraljice.
Južna apsida – kapela sv. Marije Kraljice
Potkraj XVII stoljeća u sjevernoj i južnoj apsidi postavljeni su novi oltari sv. Ladislava i sv. Marije Kraljice, rad kipara Ivana Komersteinera. Izvorni izgled ovih oltara i svetišta je izmijenjen Bolléovom obnovom katedrale nakon potresa 1880. godine.
Oltar Sv. Marije Kraljice
Ploča od bijelog kamena s tri stilizirana križa, koja svojim oblikom podsjeća na slične iz XI i XII stoljeća, izvorni je ulomak oltara Sv. Marije Kraljice iz 1284. Ovdje je biskup Timotej pokopan 1287. godine.
"TIMOTEJEVA SAKRISTIJA"
Pogled na apsidu Timotejeve sakristije; nadograđena 1883. godine
Freske na svodu Timotejeve sakristije
Timotej je sakristiju izgradio u romaničko – gotičkom prijelaznom stilu: rebra svoda slijevaju se u ključ (zaglavni kamen) svoda kružno konkavnog oblika. Slike na svodovima i zidu sakristije naslikane su u drugoj polovici XIII st., i najstarije su u sjevernoj Hrvatskoj.
Oltar s triptihom Alberta Dürera u apsidi sakristije
Albert Dürer: Kristove Muke (Navještenje, Raspeće na Golgoti i Uskrsnuće)
Slike s kraja XVIII i početka XIX stoljeća.
Nakon Timotejeve smrti (+1287.) nastavak gradnje je uslijedio tek 1344., kada hrvatski ban i biskup Stjepan III. Kanižaj (+1374.) gradi novu srednju i sjevernu lađu.
Nastavku reportaže pristupite ovdje: Đavlova glava u zagrebačkoj katedrali (2/5). Upoznat ćemo demone, zmajeve i druga mitološka bića u našoj katedrali.
Ljubomir Škrinjar