Detalji

Objavljeno: 12. listopada 2010.

Nedavno je svjetlo dana ugledalo jedno izdanje iz one mlađim čitaocima nepoznate kategorije književnosti koju se nekad označavala ruskom rječju 'samizdat'. To su u nekadašnjem SSSR-u ili u državama nekadašnjeg Varšavskog pakta bila izdanja 'o vlastitom trošku'. To je bila literatura negdje na razmeđi kriminaliziranog do politički neprihvatljivog i subverzivnog; literatura koju je službena vlast odlučila ignorirati budući na pitanja koja su se u njoj postavljala nije bilo politički probavljivog odgovora. Kad se pojavila ona je autora vodila ravno u Lubjanku dok ga danas vodi na društvenu marginu gdje završavaju svi 'pretjerano kritični'. Radilo se dakle o privatnom izdanju autora. Upravo je tako i u slučaju knjige Marjana Bošnjaka EU? - Ne hvala! koja je izašla krajem kolovoza i kojoj je jedini cilj pojasniti čim većem broju stanovnika ove države što zapravo za Hrvatsku znači ulazak u Europsku uniju.(www.hrvati-amac.com)

Detalji

Objavljeno: 09. srpnja 2010.

U nakladi Mozaik knjige objavljena je nedavno knjiga Anje Šovagović Despot "Kad se ima kome dati". Jedna od najboljih hrvatskih glumica potvrđuje svoj nesumnjivi spisateljski dar što ga je pokazala i u prvoj svojoj knjizi "Divlja sloboda", štoviše umnogome natkriljuje poneke razvikane profesionalne spisateljice koje imaju potporu ideoloških medijskih suputnika. Knjiga ima dva dijela – prvi je označen naslovom "Na pozornici", drugi "Za Šovinim stolom", no i u prvom dijelu u kojemu autorica piše o sebi u teatru, o teatru i smislu glume, o identitetu glumca itd. često je nazočan i njezin otac, glumac Fabijan Šovagović. U uvodnom (uvjetno rečeno) eseju "Hoću svoju ulogu! Hoću glumiti" Anja Šovagović vrlo ironično i ubitačno točno opisuje stanje teatra u Hrvatskoj danas, stanje koje traje i ne nazire mu se svršetak, tek poneko svjetlo – no ono ne dolazi s kraja tunela, nego iz slučajno probijene pukotine sporedne druge cijevi. Anja se cijelim svojim bićem buni protiv "novih čitanja" klasičnih autora, protiv nasilnog "moderniziranja", umjetnoga pomaka u naše vrijeme , ali prije svega protiv ideologiziranja teatra koje je davno prešlo granice ukusa i zdravoga razuma, razorno je za glumca koji misli svojom glavom, a ponižavajuće za publiku.(t.l.)

Detalji

Objavljeno: 09. lipnja 2010.

Već u medijskoj pripremi ove predstave bilo je mnogo buke koja je stvarala ozračje kako je gledanje hrabre i angažirane predstave protiv Crkve svojevrsna društvena i kulturna obveza. Prisjećanje na moj mladenački bunt krajem šezdesetih, ali još više znatiželja i traženje odgovora na pitanje koliko danas umjetnički vjerodostojno može politička predstava svoju tezu pretvoriti u snažan kazališni doživljaj, dovelo me na izvedbu Frljićeva Buđenja proljeća u ZKM. Želio sam vidjeti ima li mladi redatelj kazališni odgovor na pitanje može li kazalište danas biti političko i angažirano i kako je tu teškoću savladao. Već na samom početku predstave glumac Sreten Mokrović u svečeničkom habitu izravno, u publiku, kaže kako je to antiklerikalna predstava, kako glumci Crkvu drže svojim neprijateljem i pozivaju neistomišljenike da se odmah dignu i napuste predstavu. Idejna pozicija Frljićeve predstave je jasna, on sam je određuje u uvodu programske knjižice (Oliver Frljić u razgovoru vođenom s glumcima nakon probe 15. svibnja 2010.): Budući da je ova predstava otvoreno antiklerikalna, zanima me čini li vam se da kazalište danas mora govoriti na ovako direktan način na koji mi govorimo ili mislite da se o problemima kojih se ovdje dotičemo treba i može govoriti suptilnije? Mislite li da smo ipak trebali koristiti neki rafiniraniji kazališni jezik?(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 23. svibnja 2010.

Knjiga Anđelka Mijatovića "Bruno Bušić - Prilog istraživanju života i djelovanja (1939.-1978.), objavljena u nakladi Školske knjige, predstavljena je u srijedu, 19. svibnja 2010. u Zagrebu. S predstavljanja knjige donosimo izlaganje mr. sc. Ivana Bekavca. Izdvajamo: "Dr. Mijatović se uživljuje u svijet glavnog lika svoje knjige, a mi se opet pokušavamo udubiti i u njegovo djelo, proširujući na taj način dijalog između prošlosti i sadašnjosti. Ne možemo se ni mi ni naš autor osloboditi svojih iskustava, svojih spoznaja i svoga svjetonazora. Ali istražujući, živeći i pišući i sami se mijenjamo. Ta misao upućuje na zaključak da je i dr. Mijatoviću „stalna mijena" bliža solucija od „konačne povijesti", koju su marksisti znali zvati i konačnom znanstvenom istinom. Ostajemo, naravno, pri stavu da čovjek u svojoj biti ostaje nepromjenljiv, njegova istina i konačni cilj, eshatološki gledano, se ne mijenjaju, ostaje ista ljudska drama - mijenjaju se kulise."

Detalji

Objavljeno: 20. svibnja 2010.

S predstavljanja knjige Anđelka Mijatovića "Bruno Bušić - Prilog istraživanju života i djelovanja (1939.-1978.), održanog 19. svibnja 2010. godine u Zagrebu donosimo izlaganje odvjetnika Tomislava Jonjića. "Postoji, čini se, u javnosti, pa i onoj stručnoj, koja se time bavi profesionalno, nejasna, ali ipak čvrsta predodžba o tome da je hrvatski otpor Jugoslaviji, onoj komunističkoj, priličan broj godina, pa i desetljeća, bio ugušen i zatrt, i da ga je iznenada, skoro neočekivano probudio jedan povijesno važni događaj kao što je neprijeporno bila Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika što je objavljena u ožujku 1967., i da mu je drugi važan poticaj, pa čak i oblik, dala u svakom slučaju znamenita Deseta sjednica Centralnoga komiteta Saveza komunista Hrvatske iz siječnja 1970. godine. I kad se ta predožba začini još i mutnim, i možda baš zato intrigantnim spekulacijama da pravog inspiratora Deklaracije valja tražiti u krugu oko Vladimira Bakarića, i da je možda baš zlokobni Mrtvac Bakarić najzaslužniji za njezino pojavljivanje, onda se i kao pojedinci i kao narod nalazimo pred ocjenom da tzv. hrvatskim komunistima doista trebamo zahvaliti što danas ovdje uopće možemo na ovaj način govoriti, što imamo vlastitu, demokratsku državu."

Detalji

Objavljeno: 18. svibnja 2010.

U nakladi Hrvatskog informativnog centra u Zagrebu objavljena je knjiga Margaret Grahovac Siegrist "Koliko je daleko do nikada", s podnaslovom "Hrvatski križni put petogodišnje djevojčice od Podravske Slatine do Amerike 1944. do 1952." Riječ je o doista dramatičnom svjedočanstvu autorice koja se kao malena djevojčica našla usred vihora i užasa Drugoga svjetskog rata i proživjela strahovite traume u izbjegličkim kampovima u Austriji, ali i prije – u rodnim Sladojevcima blizu Podravske Slatine, te na putu prema Austriji. Margaret Grahovac Siegrist je doista hrvatska Ana Frank, a činjenica da je preživjela splet je slučajnosti. Grahovci su se doselili u Slavoniju iz Like i sagradili kuću u Sladojevcima, koja i danas postoji. Žitelji u tom mjestu bili su pretežito Hrvati, katolici, uz nešto pravoslavnih i Židova. Djeca su se družila međusobno i živjelo se relativno mirno i dobro do l941. kada su se neki od vršnjaka Margaretina oca priključili komunistima, pravoslavci četnicima, a njezin otac Hrvatskim oružanim snagama. Po majčinoj liniji Margareta je pripadala lozi Egendorfera.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 13. svibnja 2010.

Umjesto ozbiljnih misli o liku i djelu Srećka Puntarića, a koje misli možete pročitati u katalogu izložbe, htio bih vam ispričati jednu priču. Prije otprilike trideset i pet godina u Društvu hrvatskih humorista pojavio se jedan prestrašeni mladi čovjek. Imao je kosu kao i sada, uopće izgledao je kao i sada, čak mi se čini da je imao istu košulju. Rekao je da se zove Srećko Puntarić. Donio je sa sobom karikature, cijelu seriju karikatura i stavio ih na stol, očekujući našu reakciju. Mi smo dugo i zapanjeno gledali, a onda se Mladen Bašić počeo smijati. A kad se Bašić smijao, onda je to bilo zarazno, pa smo se svi počeli smijati i tapšati po leđima mladoga preplašenog crtača kojemu baš nije bilo odmah jasno što taj smijeh znači. A značio je priznanje, značio je otkriće bogomdanog karikaturista. Prije toga je Puntarić naravno otkrio samoga sebe i i svoj originalni svijet.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 12. svibnja 2010.

11. svibnja 2010. u prostorijama HKZ-a i Hrvatskog slova otvorena je izložba karikatura i predstavljena zbirka nuspojava u nogometu „Šteta trave“ autora Srećka Puntarića-Felixa. Izložbu je otvorio predsjednik Hrvatskoga kulturnog vijeća Hrvoje Hitrec, a ovom prigodom donosimo njegov tekst, objavljen u katalogu izložbe. "Više od tri desetljeća Srećko Puntarić nasmijava ljubitelje karikature, od prve pojave sredinom sedamdesetih do dana današnjeg, vlasnik i radnik u tvornici smijeha koja ne poznaje recesiju, ni otpuštanje ni opuštanje. Gotovo neopazice, jednoga dana u tim desetljećima, Felix je postao klasik i stao uz bok velikanima hrvatske karikature, samosvojan i neponovljiv. Širokoj publici Felix je postao prisan tek nakon što je počeo svakodnevno surađivati u "Večernjem listu", tada već veteran karikature i dobitnik brojnih nagrada, a ta je trajna i plodotvorna veza dokaz da se može biti duhovit baš svakoga dana ako čovjek ne zapusti bogomdani dar i napusti svoj svijet kojemu je ovaj naš stvarni život samo sumorna podloga koju treba, da bi se preživjelo, preobraziti u bolji svijet vedroga i spašavajućeg humora."(H.Hitrec)