Felixu svjetsko prvenstvo

Više od tri desetljeća Srećko Puntarić nasmijava ljubitelje karikature, od prve pojave sredinom sedamdesetih do dana današnjeg, vlasnik i radnik u tvornici smijeha koja ne poznaje recesiju, ni otpuštanje ni opuštanje. Gotovo neopazice, jednoga dana u tim desetljećima, Felix je postao klasik i stao uz bok velikanima hrvatske karikature, samosvojan i neponovljiv.

Širokoj publici Felix je postao prisan tek nakon što je počeo svakodnevno surađivati u "Večernjem listu", tada već veteran karikature i dobitnik brojnih nagrada, a ta je trajna i plodotvorna veza dokaz da se može biti duhovit baš svakoga dana ako čovjek ne zapusti bogomdani dar i napusti svoj svijet kojemu je ovaj naš stvarni život samo sumorna podloga koju treba, da bi se preživjelo, preobraziti u bolji svijet vedroga i spašavajućeg humora.

Smiješni, znači, sami po sebi, što je vrlina nad vrlinama blistavoga karikaturista, Puntarićevi crteži nadopunjeni su tekstom čija je količina svedena na neophodnu lapidarnost da bi se razjasnila kalambura, da bi dosjetka u pleteru crteža i riječi postala cjelovitom. Čak i onda kada piše naoko korektnim standardnim hrvatskim jezikom, Puntarićeva je kajkavska provenijencija očita, a potpuno je svoj kada se služi isključivo zagrebačkom kajkavštinom.

U tisućama crteža, u desetcima knjiga karikatura koje se pojavljuju u pravilnim intervalima, Felix je u svojoj tvornici preradio gotova sva područja ljudskoga života. Sirovina iz zbilje izlazi kao komprimirani humor, velike riječi, opsjene i taštine spuštaju se ne zemlju Puntarićeva svijeta kao šareni i prazni baloni i pune svijetlim i svetim helijem smijeha. Pojmovi kojima se u svakodnevnici zagubio prvotni smisao vraćaju se svome iskonu, što svjedoči o majstorstvu komike. Pritom se nikada ne iznevjerava osnovno svojstvo humora – dobroćudnost i, u sferama stvarnoga života gotovo nedopustiva, benevolentnost prema gluposti, manama i grijesima. Puntarić nije satirik, ne pogađa ubojito i beskompromisno kao još jedan živi hrvatski velikan, Nikola Listeš, ne, Puntarić istoga trena smiruje loptu i šalje ju prema ukupnosti ljudske komedije u kojoj se aktualnost prepoznaje kao već viđena slika , dostojnija podsmješljivosti nego zgražanja i prosvjeda.

Srećko Puntarić se nastavlja igrati, s loptom i bez lopte, no njemu je lakše nego našim nogometnim reprezentativcima jer je već odavno osvojio svjetsko prvenstvo u karikaturi.

Hrvoje Hitrec