Detalji

Objavljeno: 21. prosinca 2010.

Ovih mi je dana pažnju privukla jedna „mala vijest" o kojoj u našem medijskom prostoru, u tiskovinama ili možda TV, sasvim očekivano nema nikakve informacije pa se za Hrvatsku to „nije dogodilo". Ta praksa selektivnog informiranja s primjesama „tumačenja" dobro je poznata svima koji su veći dio života proživjeli u „proleterskom raju demokracije", svejedno, bila to Jugoslavija ili Litva. Iz ove „male vijesti" oko traženja podrške za inicijativu jasno je vidljivo kako sve tranzicijske zemlje, danas članice EU, pate od iste „boljke" koja muči i Hrvatsku.(D.Tučkar)

Detalji

Objavljeno: 09. prosinca 2010.

Najnoviji broj magazina „Der Spiegel" objavio je članak „Titove tajne ubojice" u povodu zahtjeva Gojka Bošnjaka, žrtve pokušaja atentata 1973 g. u Njemačkoj, upućenog, službeno nadležnima, preko odvjetnika, za posthumno oduzimanje najvišeg njemačkog odličja Izvanrednog saveznog križa. On je dodijeljen 1974 g. iz ruku tadašnjeg Predsjednika SR Njemačke Gustava Heinemana Josipu Brozu, zvanom i planetarno poznatom pod nadimkom Tito. Ova, za aktualnu političku elitu Hrvatske neugodna vijest, prolazi bez službenih komentara i medijski je marginalizirana ili prešućena. Der Spiegel nas informira kako je emigrant Gojko Bošnjak pokrenuo ovaj zahtjev zbog činjenice da, iako su njegovi ubojice uhvaćeni i osuđeni u Karlsruheu 1974. na desetgodišnju zatvorsku kaznu, nisu nikada kažnjeni naručitelji njegova ubojstva.(D.Tučkar)

Detalji

Objavljeno: 01. prosinca 2010.

Hrvatska je zemlja bremenita problemima, od gospodarskih koji su primarni većini stanovništva, pa do onih što zadiru u našu neriješenu prošlost i nedefiniranu budućnost. Mnogobrojni su stranci odavno posjećujući našu zemlju, uočili nedostatak smijeha, nade, optimizama ili uopće životnog pozitivizma. Brojni su uzroci koji su definirali evidentno depresivno raspoloženje pučanstva naše lijepe zemlje, ali nesumnjivo posljednjih 20-ak godina, glavni generator negativizma bili su senzacionalistički mediji u potrazi za zaradom. Književnost se pak idealistički oduvijek prihvaćala, neovisno o stilu ili žanru djela, kao umjetnički odraz trenutka nekog društva uz svu autorsku slobodu izražavanja počesto i političkih stavova. I dok se tiskovinama u dnevnim novinama ili časopisima u svim sredinama, a posebno u Hrvatskoj mogu pronaći „politički ideološko-navijački obojeni" tekstovi, bilo naručeni, bilo kao osobni stav autora ili nakladničke (vlasničke) strukture, u literarnoj sferi ipak se očekuje autorska etičnost i oslanjanje na univerzalne vrijednosti morala.(D.Tučkar)

Detalji

Objavljeno: 18. kolovoza 2010.

Hrvatska je, kao što svi znamo, izuzetno zadužena zemlja, s bankarskim sustavom kao jedinom prosperitetnom i izuzetno dohodovnom privrednom granom, zaslugom politike, u stranim rukama. I mnoge druge zemlje nalaze se u financijskim teškoćama zbog dugova kreditorima, ne samo tranzicijske u našem okruženju, poput Mađarske i Rumunjske, „malih baltičkih" država oslobođenih stega bivšeg Sovjetskog Saveza. Globalna je ekonomska kriza prvenstveno kriza morala, nereguliranog svjetskog bankarskog poslovanja, temelja kapitalizma zasnovanog na burzovnim špekulativnim transakcijama, takozvanim „burzovnim derivatima", što je drugo ime za „kladionica na dobre koeficijente"! U međuvremenu i odnos snaga privreda se izmijenio, pa polagano ali sigurno primat nad Europom i USA, preuzimaju gospodarski divovi iz Azije, prvenstveno Kina, uz Koreju i Japan.(D.Tučkar)

Detalji

Objavljeno: 12. kolovoza 2010.

Sezona je godišnjih odmora, Vlada se odmara, državni su službenici također na zasluženom odmoru. Radna vremena brojnih institucija su prilagođena trenutku tj. skraćena, a građani koji „nešto trebaju" pri ulasku u njih moraju biti naoružani strpljenjem. Turizam je opet spasitelj hrvatskog gospodarstva, barem prema g. ministru Bajsu. Iako turisti „manje troše" pa nam gđa. Kosor s odmora u Vili Jadranka poručuje, da turistički prihod neće biti dovoljan za pokriće svih „rupa u proračunu". Novine su nam ponovno dobile sigurnu temu za razbibrigu puka, u liku i djelu Zdravka Mamića i „vječnog nam Dinama", a kako kruha još ima, to je, bar za vrijeme turističke sezone sigurno razdoblje „socijalnog mira".(D.Tučkar)

Detalji

Objavljeno: 27. srpnja 2010.

Prosječan Hrvat danas malo što zna o državi Kambodži (Kampućija). Uostalom, kao što i malo koji Kambodžanac (etnički Kmeri) vjerojatno pojma nema o Hrvatskoj. Ova, ne tako mala zemlja s oko 14 milijuna stanovnika, u drugoj je polovici XX. st.. pretrpjela strašna ratna razaranja i ljudske gubitke, kada se na nju „prelio" ratni sukob iz susjednog Vijetnama. Interesi velikih sila, u sukob tada neizravno ili izravno upletenih SAD, Kine i SSSR-a, te pobjednika rata na Indokineskom poluotoku, Vijetnama, na vlast u ovoj napaćenoj zemlji doveli su 1975. Crvene Kmere, prokomunističku organizaciju pod vodstvom uvjerenog komuniste Pol Pota. Nevjerojatno surov režim prema svim neistomišljenicima u vlastitom narodu „priuštio" je upravo nezamislive patnje i smrt, a trajao je sve do „mira" i tranzicije u ponovno uskrslu Sihanukovu kraljevinu, uspostavljenu pregovorima u Parizu 1989. godine.(D.Tučkar)

Detalji

Objavljeno: 20. srpnja 2010.

Naglašavajući atmosferu srdačnosti i spremnosti u rješavanju problema prošlosti izvještaji dnevnog tiska i ostalih medija o posjetu predsjednika RH Ive Josipovića Srbiji, te domaćinstvo koje mu pruža predsjednik Boris Tadić, odudaraju od inače uobičajenih izvješća međudržavnih poglavarskih posjeta. U toj idiličnoj atmosferi, gdje se predsjednici, u istupima pred predstavnicima medija međusobno natječu u izljevima osobnog prijateljstva pažljivijem će promatraču ipak ostati, upravo zbog prošlosti, ponešto gorčine i čuđenja, ali i „pitanja u zraku". Za početak, jako bode u oči obostrano istovjetan stav glede tužbi Međunarodnom sudu u Haagu o genocidu, bolje rečeno o „obostranom odustajanju" od njih.(D.Tučkar)

Detalji

Objavljeno: 07. srpnja 2010.

Jedan je naš list 6. srpnja objavio mali članak, zapravo obavijest, negdje u sredini novina. Neuočljivo na stranici, zapravo kada bolje promislim, na način na koji su se „nepodobne informacije" objavljivale u tisku pred 20-ak godina. Nije da se vijest nije objavila, ali urednik je postigao da je „nitko ne pročita". O čemu je riječ? Jedan mali mjesni odbor na rubu zagrebačkog Žitnjaka od 1993 g. nosio je ime hrvatskog književnika Mile Budaka. Dakako, mnogobrojne generacije srednjoškolaca koje su odrastale i formirale se kao osobe, stvarale obitelji i odgajale svoju djecu, u razdoblju od 1945. do danas, o književniku Mili Budaku ne znaju ništa, niti su imali prilike nešto pročitati i formirati osobni sud o literarnoj ostavštini. Knjige ovog autora su „spaljene na lomači", nova izdanja nisu tiskana, a bogme niti jedan upravitelj knjižnica, do dana današnjeg, nije želio riskirati osobnu karijeru stavljajući prijeratna izdanja na raspolaganje eventualnim znatiželjnicima.(D.Tučkar)