Bez oprosta i zaborava
Dvije su novinske vijesti iz hrvatskog EU okruženja privukle pažnju dokazujući kako se i „stare", ali i „mlade" članice Unije teško rješavaju nekih slučajeva iz prošlosti, proizašlih iz okvira propale ideologije komunizma. 2008. Italija je, još od 2007., od Brazila zahtijevala izručenje Cesara Battista, pripadnika „crvene terorističke čelije" u Italiji, koji je s „drugovima" intenzivno, terorizmom i ubojstvima „radio" na stvaranju kaosa. Bilo je to doba vrhunca „hladnog rata" u 70-im, kada su slično djelovale i „Crvene brigade" po Njemačkoj, vjerojatno po scenariju zamišljenom negdje u KGB laboratorijima „bivšeg SSSRa" u cilju „slamanja Europe". Battista je 13. siječnja dobio politički azil, a bio je još u ožujku 2007 uhićen u Rio de Janeiru, gdje je došao nakon skrivanja po Francuskoj od 1990.-2004. Italija je Battistu osudila na kazne 4 doživotnih zatvora 1993. zbog četiri ubojstva počinjenih tih davnih 70-ih godina prošlog stoljeća, u akciji militantne organizacije tzv. „Oružanih proletera za komunizam".
„Zaboravimo prošlost"
Koliko je Italija ozbiljna u nakani da se dokopa ovog terorista danas je jasno jer je premijer Berlusconi zaoštrio diplomatsku bitku s Brazilom, suspendirajući parlamentarno ratificiranje Ugovora o talijansko-brazilskoj vojnoj suradnji. Važnost Battiste čije kažnjavanje mora biti primjer svim prošlim i potencijalnim budućim teroristima, nekada sljedbenika ideologije komunizma, danas nekih novih potencijalnih ideoloških opasnosti po državu, ilustrira vrijednost sklopljenog Ugovora. Njime bi Italija isporučila brodove, rakete, radare i drugu opremu u vrijednosti 5 milijardi eura.
Da je Hrvatska u sličnoj situaciji možemo samo zamisliti i nagađati bi li postupila slično: lišila se ogromnog, dugoročnog posla što bi „pokrenuo" gospodarstvo i mnogo većih zemalja od Italije ili bi iz principijelnosti poštivanja ljudskih prava (stradale nevine žrtve) i obaveza spram EU rezolucija vezanim uz osude totalitarnih ideologija, odabrala kažnjavanje jednog emigranta „Battiste"?
Poznavajući prilike u Hrvatskoj kao i ideološki „mindset" glavnih sudionika političke scene, uz više nego očite neformalne procese „zaborava i oprosta" počinitelja i samih zločina razdoblja komunizma, odgovor je jasan! U stilu, već duže vrijeme primjenjivane parole: „Zaboravimo prošlost i okrenimo se budućnosti"!
Razrješenja bugarskih „udbaša"
Druga novinska vijest s „debelim repom" iz vremena komunizma došla je pred novu godinu iz Bugarske, gdje je premijer Bojko Borisov zatražio od predsjednika Georgija Paravanova da razriješi dužnosti 33 bugarska veleposlanika, zbog njihove suradnje u vremenima komunizma s tadašnjom službom državne sigurnosti. Sumnja se na ukupno 88 diplomata raznih rangova, no kako bi suspenzija tolikog broja aktivnog osoblja diplomacije zapravo obezglavilo u operativnom smislu službu, Vlada se odlučila na povlačenje i razrješenje njih „samo" 33. Smijenjeni diplomati naravno po davno naučenom obrascu, danas tu „suradnju" sa „stranom službom sigurnosti" minimiziraju tvrdnjom o pisanju „stručnih analiza" i negiraju „špijunsku djelatnost". Onima s malo dužim pamćenjem o vremenima bipolarnog svijeta, znano je kako su sve „istočnoeuropske" pripadnice Varšavskog pakta bile tek puki „servis" moćnog SSSR-a pa su tako i diplomati i ostalo osoblje njihovih ambasada, vjerojatno izvješća slali prije u Moskvu nego u svoje prijestolnice.
I dok je Bugarska vjerojatno i zbog malih „poticaja sa strane" krenula u mini lustracijski proces u diplomatskoj sferi, danas možemo samo maštati da se u Hrvatskoj dogodi neki sličan proces. „Političke elite" Hrvatske na vlasti i u opoziciji, nikako da povežu dubinu današnje gospodarske i moralne krize našeg društva, a što je izravna posljedica 5 „komunističkih"+2 „tranzicijska" desetljeća izloženosti teroru protagonista i propale ideologije. Boljitak Hrvatskoj mogu donijeti samo svježa lica s novim idejama vođenja države, oslonjeni na hrvatsku tradiciju i današnju „pamet za budućnost", s jednakim odmakom prema totalitarizmima XX st. A to podrazumijeva prije svega povijesnu osudu ideologije komunizma i „de facto" osude protagonista tog doba, ogrezlih u zločin! Jer, ma koliko neki u Hrvatskoj mislili suprotno, za zločine protiv vlastitog naroda – nema zastara, kao što je danas i vidljivo iz primjera Italije i Bugarske!
Damir Tučkar, dipl. ing.