Hrvatske kronike

Detalji

Objavljeno: 28. rujna 2009.

Kada je zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić svojedobno govorio kod Bleiburga, lijevostupidne tiskovine pohvalile su ga samo u jednom detalju – što je, naime, na tom mjestu spomenuo i Jasenovac. Kada je nedavno govorio u Jasenovcu, zamjerili su mu posebno u jednom detalju: da je na tom mjestu spomenuo Bleiburg. Već uvriježena lijevostupidna praksa: komentirati ono što u svome listu ne objave, pa čitatelj ne može zaključiti je li komentator u pravu ili nije. Manipulacija poprima sve složenije oblike: Goran B. Jergović objavi napis u kojemu s puno razumijevanja govori o Draži Mihajloviću. Čitatelj reagira i traži da se njegov tekst objavi. Odbijaju. Zatim se taj tekst pojavi u «Vijencu». Onda Goran B. Jergović žustro reagira na u «Vijencu» objavljeni tekst, koji čitatelji njegova lista nisu imali priliku pročitati jer je bio odbijen. I tako dalje.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 18. rujna 2009.

Povodom godišnjice smrti dr. Juraja Njavre (15. rujna 2008.) iz Hrvatskog slova donosimo prigodan članak Mladena Pavkovića objavljen u tom listu prije godinu dana. Riječ je o zanimljivom osvrtu, odnosno kratkom životopisu velikoga čovjeka i Hrvata. Ime dr. Njavre danas je, a tako će uvijek i ostati, jedna od glavnih asocijacija na borbu za slobodu i žrtvu koju je u Domovinskom ratu na svojim leđima ponio grad Vukovar. "Krajem kolovoza 1991. podrumski prozori pojedinih zgrada zaštićivani su vrećama punim pijeska ili drvima, daskama, gumama, krpama, svime što bi moglo zaustaviti gelere ili metke. Prilikom takvog postavljanja vreća na prozore u Borovo Commercu, na dojavu pete kolone od minobacačke granate poginulo je više ljudi, a među njima i jedno dijete. Sve ukupno je u Vukovaru od granata stradalo gotovo 80 djece. Najmlađe dijete koje je ubijeno imalo je šest mjeseci. Živjelo je s roditeljima na Mitnici" - pričao je ovaj legendarni doktor, koji je zajedno s dr. Vesnom Bosanac predložen i za Nobelovu nagradu za mir. "(M.Pavković)

Detalji

Objavljeno: 17. rujna 2009.

Središnji Dnevnik Hrvatske televizije, čiji voditelji manje-više pripadaju istom svjetonazoru kao i Mesićevi savjetnici, nije imao sreće s izvještavanjem o svečanosti u Udbini. Ondje je pred gotovo dovršenom Crkvom hrvatskih mučenika misu predvodio monsignor Štambuk, biskup hvarski, brački i viški, te je u propovijedi (shodno imenu) bio slobodan reći i ovo: «Ne bi li bilo normalno da predsjednik Hrvatske bude katolik.» Refleksom stečenim u informativno-političkim tečajevima, voditelj Đurica je suptilno prikazao tu misao kao blasfemičnu, očekujući da će dobiti veliku potporu njemu sličnih stranaka i osoba, što se međutim do svršetka nedjeljnog Dnevnika nije dogodilo, pa mu je dobro došlo i priopćenje do sada nepoznate omladinske organizacije. Budući da je na nesreću melodiozni Đurica i u ponedjeljak vodio Dnevnik, nakon cijeloga dana već očajnoga iščekivanja da njemu slične osobe i stranke ipak pošalju priopćenje protiv Štambuka i Crkve uopće – bio je prisiljen priznati da su on i omladinska organizacija jedini tako kruto shvatili biskupove riječi, no ipak je doveo pred ekran mladića ošišanog na mudžahedinski način, koji je u kameru ponovio da se radi o protuustavnom činu. (H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 14. rujna 2009.

Predsjednik HR na odlasku i dalje proizvodi izjave, originalne ili po naputku svojih savjetnika, o čijoj je provenijenciji sve poznato. Tako reče neki dan da su ideologije nepomirljive, što je otprilike točno. No o kojim to nepomirljivim ideologijama govori, ne kaže uvijek izrijekom, ali se podrazumijeva. Očito je da Mesić i njegovi savjetnici, izgubljeni u vremenu, i dalje žive u prošlosti, te žele reći: naša, komunistička ideologija nepomirljiva je s vašom, fašističkom i nacističkom ideologijom. Čak i u tom razmišljanju koje uopće nema temelja u hrvatskoj modernoj zbilji, postojao bi jedan bitni nesporazum. Naime, komunistička i fašistička ideologija su i te kako pomirljive jer obje imaju u temeljima nasilje i nečovječnost, obje su totalitarne ideologije, te ako se skinu crvene i crne krpe – ispod njih su iste zablude, ista nesreća i isto zlo. (H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 11. rujna 2009.

"Žene svjedoci" – Inicijativa ženskih humanitarnih nevladinih udruga Zagreb, Hrvatska - još je 2005. godine uputila otvoreno pismo Međunarodnom sudu u Haagu, Predsjedniku Vijeća Europe a osobno i haškoj tužiteljici Carli del Ponte. U popratnom pismu tužiteljicu su zamolile da ih primi kako bi mogle osobnim a i pismenim dokazima svjedočiti o agresiji i obrani u Domovinskom ratu. Nitko kao žene, majke, sestre nisu više mogle svjedočiti o stradanjima. Bile su prisutne u svakom kutku Domovine, zbrinjavale hrvatske i bošnjačke izbjeglice, putovale po svijetu tražeći pomoć i govoreći istinu. Stoga su smatrale da treba glasno i javno dignuti glas protiv neutemeljene optužnice za "udruženi zločinački pothvat" koja je podignuta u Haagu protiv naših generala. To je bilo doba najžešće hajke na Antu Gotovinu, a i na Hrvatsku općenito. Nikada od bivše tužiteljice nisu dobile nikakav odgovor. Pismo su proslijedile i na više adresa međunarodnih institucija za ljudska prava. Od domaćih organizacija za ljudska prava ( kao Babe, Centar Vesne Teršelić i dr.) znale su sa velikom vjerojatnošću da neće dobiti podršku, niti da će sama inicijativa, iako prenesena, izazvati bilo kakav medijski interes u Hrvatskoj. Ipak još i danas se nadaju da će pravda pobijediti. Ne žele vjerovati da je cijeli svijet sazdan na interesu, da zakulisne igre velikih i moćnih određuju sudbinu malih naroda. Netko je možda u tom okrutnom svijetu čuo njihove molbe i vapaje za istinom. Žrtve se ne mogu vratiti, ali im se mora vratiti dostojanstvo. U nastavku otvoreno pismo donosimo u cjelosti.(hkv)

Detalji

Objavljeno: 10. rujna 2009.

Opazili ste i sami: kako se približavao dan nogometne utakmice Hrvatske i Engleske, tako se u lijevostupidom tisku u Hrvatskoj promicala ne hrvatska nego britanska promidžba naše zemlje, našega nogometa, vodstva naše nogometne organizacije, nogometaša i naravno navijača kao fašističkih zanesenjaka. Počelo je sinkroniziranim napadom engleskoga tiska i komentatora «hrvatskog» «Jutarnjeg lista» na Eduarda da Silvu, hrvatskoga nogometnog reprezentativca, a zatim je ista srdačna suradnja nastavljena u razotkrivanju hrvatskih navijača kao fašističkih fanova: lijevostupidni su odmah napisali da su engleski napisi o hrvatskim fašistima istiniti. Nekako istodobno Australija oslobađa Vasiljkovića (kapetana Dragana ) koji odmah izjavljuje da ga se fašisti ne će dočepati. Lijevostupidni šute, ide im ta izjava uz dlaku, ali su ipak toliko pametni da ne komentiraju. Vraćaju se odmah nogometu koji je lakša tema, pa aktualno hrvatsko nogometno vodstvo nazivaju nacionalističkim. Zašto? Zato jer brani «hrvatske nogometne interese», rečeno političkim rječnikom, što hrvatska politika ne čini niti joj pada na pamet. Vjerojatno ih smeta i što hrvatski reprezentativci drže ruku na srcu kada se svira hrvatska himna. (H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 07. rujna 2009.

Sredinom ovoga tjedna održat će se na Sudu u Rijeci prva rasprava u predmetu Franjo Butorac protiv Hrvatske televizije, nakon što je Vrhovni sud naložio da se stvari vrate na početak i utvrde činjenice. Spor se vuče već godinama. Butorac tuži HTV iz razloga što je njegov lik i djelo prikazala na način koji mu se uopće ne sviđa, a u okviru dokumentarne televizijske serije «Hrvatska u 20. stoljeću» autora Hrvoja Hitreca. Dotični autor, potpisnik ovoga teksta, pojavljuje se na Sudu kao umješač. Za one koji ne znaju o čemu se radi: pišući spomenuti serijal, nisam mogao ne spomenuti lov na vještice pokrenut l985. Progon izmišljenoga jezičnog nacionalizma u Hrvatskoj započeo je u lipnju te godine izlaganjem S. Šuvara na sjednici Centralnoga komiteta SKH. Držeći da su njegove misli primljene prilično mlako, Šuvar je u provjerenoj komunističkoj maniri odlučio angažirati bazu kako bi dobio «općenarodnu podršku». Baza je dobila zadaću da l. razjari i aktivira ponešto pozaspale unitariste i 2. da stvori atmosferu u kojoj će biti moguće izmijeniti tadašnji Ustav SRH, odnosno odredbu po kojoj je u javnoj uporabi u SRH hrvatski književni jezik.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 06. rujna 2009.

Nisam stalni čitatelj «Globusa», zadnjih godina ni povremeni. No kako nisam ni stalni čitatelj britanskog «Economista» nego vrlo povremeni, privukao me je «Globusov» prikaz pisanja razglašene londonske tiskovine o jugosferi. Zanimljiva je oprema u «Globusu»: naslov napisa tvrdi da se Jugoslavija rađa iz pepela Jugoslavije. «Economist» naprotiv ne zaziva treću Jugoslaviju, ne zato što mu to ne bi bilo u primislima, i što mu nije draga pomisao, nego delikatno i obzirno analizira fenomen «jugosfere». Štoviše, gotovo panično se ograđuje od bilo kakve pomisli o nasilnoj rekonstrukciji tvorevine «za koju još nije vrijeme». Isto je tako svojevrsna krivotvorina najava na naslovnoj stranici «Globusa» da «u trenutku kad Hrvatskoj stižu signali da ne treba računati na EU, britanski Economist lansira ideju o obnovi zajedničkog ekonomskog i političkog prostora. Naime, ta je ideja lansirana prije više od deset godina iz iste britanske kuhinje, toj je ideji tada još živi predsjednik Tuđman energično pokazao vrata i u tomu njegovu činu je odgovor na pitanje o tadašnjoj «izolaciji» Hrvatske.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 04. rujna 2009.

Tijekom 1990. godine u republikama bivše Jugoslavije održani su višestranački parlamentarni izbori. Prvi puta u dvadesetom stoljeću u Hrvatskoj osnovan je višestranački sabor novoosnovanih građanskih stranaka. Slično se dogodilo i u drugim republikama osim u Srbiji gdje je na vlasti ostala komunistička partija mijenjajući svoj naziv u socijalistička. http://sites.google.com

Detalji

Objavljeno: 02. rujna 2009.

Dnevni list koji izlazi u Hrvatskoj prenosi pisanje «London Review of Book» o knjizi Dubravke Ugrešić «Baba Jaga je snijela jaje». Autorica recenzije je Marina Warner, profesorica kreativne književnosti na Sveučilištu Essex. Posve je razvidno iz kojega kruga dolazi kritičarka, koja laskavo piše o spomenutoj knjizi. Vjerojatno je i u pravu jer D. Ugrešić s tehničko-literarne strane nikada nije imala problema s pisanjem, ali ima velikih poteškoća s vlastitim (nacionalnim ) identitetom. Da je Marina Warner ostala samo na razini literarnoga diskursa, ne bih ni reagirao, ali se po poznatoj britanskoj protuhrvatskoj formuli upustila u krivotvorenje povijesti. Vrla profesorica kreativne književnosti (ne poznajem ni jednoga čovjeka koji je postao piscem u tim besmislenim tvornicama mediokriteta) kaže tako da je D. Ugrešić «bila prisiljena napustiti svoj posao na Sveučilištu u Zagrebu», što je krupna laž. Da Warnerica laže dokazuje i sama nastavkom gornje rečenice koji glasi «nakon što su se na zidovima njezinih kolega pojavili križevi i nacionalne zastave.» Dakle, nitko D. Ugrešić nije dao otkaz, nitko ju nije otjerao, nitko ju ni na što nije prisiljavao, nego je otišla jer nije mogla gledati hrvatski grb i hrvatski zsatavu, pa ni križ. No laž je i to da su se križevi pojavljivali na zidovima njezinih kolega, barem ne u broju koji bi nježnu D. Ugrešić zastrašio, jer je većina tih kolega bila (i ostala) iz drugoga svijeta. A što se u javnoj instituciji pojavio Ustavom propisan i štićen hrvatski grb, posve je prirodna stvar, osim za one koji ne mogu smisliti hrvatsku državu.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 31. kolovoza 2009.

Da se ideja «Zapadnoga Balkana» žustro gura preko kulture, odavno je poznata činjenica. Tako je Festival hrvatskoga filma u Puli postao samo filijala Sarajevskog filmskog festivala, koji je određen kao regionalno zborište. Producenti i redatelji iz Hrvatske, koji su pravilno shvatili igru, već u zamisli pokušavaju prilagoditi svoje uratke mogućem uspjehu – ne toliko u Puli koliko u Sarajevu. Oni projekti koji ne odgovaraju zapadnobalkanskim zahtjevima, koji nisu (kada je riječ o ratnom filmu) na tragu ravnoteže krivnje, neimenovanja agresora ili nisu dovoljno protuhrvatski, ne dobivaju ni prolaz u Sarajevo. Mislim da treba učiniti sljedeće: javnim iskazom hrvatskih filmskih djelatnika tražiti da se promijeni opisano stanje, ohrabriti hrvatske filmaše da misle svojom a ne regionalnom glavom i da rade filmove za hrvatsku publiku, poštujući objektivnost povijesne podloge i nacionalne osjećaje većine Hrvata.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 28. kolovoza 2009.

Otvaram vam svoje srce... srce ranjeno patnjama moje Hrvatske, srce okovano nepravdom i lažima... ponižavano i gaženo ... srce ispunjeno tugom, razočaranjem, boli ... sputano... ali kuca. Kuca i svakim svojim otkucajem ispunjava cijelo moje biće neizrecivim ponosom ... neopisiv osjećaj...(www.uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 25. kolovoza 2009.

Tvrdnja iz naslova moje je osobno mišljenje, a zašto mislim da je dobro, odmah ću obrazložiti. Pridružujem se tako triju Šeks, Bebić, Sanader. Ta trojka, koja je u međuvremenu spala na dvojku, prije stanovitoga je vremena predlagala Mesiću da ostane predsjednik države još neko vrijeme, valjda dok ne svrši recesija. Bez obzira što se radilo o sarkazmu u kojemu prepoznajem Šeksov smisao za humor, novine su se bile raspisale u ozbiljnom tonu, premda je stvar neizvodljiva i zahtijevala bi promjenu Ustava.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 21. kolovoza 2009.

Dan je bio srijeda 21. 10. 1992. godine 03,00 sati ujutro kada smo dobili zapovijed da se ustanemo i da se spremimo pod punu ratnu spremu. Nije to bilo ništa novo niti nepoznato jer dan prije naši su krenuli u konačno oslobađanje hrvatskog sela Vidovice i tog dana su teškom mukom došli od četničkih crta obrane, a na nekim dijelovima i ušli u nju. Još večer prije pokreta naš zapovjednik Bizi nam je predočio da ćemo sutra mi morati odraditi glavni posao tj. što je moguće tiše ući u selo iza četničkih linija i njim s leđa skinuti neke bunkere da bi oslobodili put i očistili ulaz tenkovima u selo. (Strš,www.uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 24. srpnja 2009.

Ovih su dana oči ovog našeg napaćenog naroda opet usmjerene na branitelje. Ne zato što su sami, poniženi, uništeni praznim obećanjima i nadanjima, izloženi najtežim bolestima, iscrpljeni od preživljavanja u svakojakim neljudskim uvjetima, što nemaju za lijekove, a kamoli za sve ono što roditelji danas kupuju svojoj djeci i čime razvlače osmjehe na njihovim licima... Ne ni zato što odlaze kao sjene u koje su se nakon rata pretvorili... ne ni zato što sami skraćuju muke sebi i svojim najbližima... Ovoga puta ovaj nezahvalni, licemjerni narod čeka hoće li se ti neki branitelji odreći svojih „ visokih „ mirovina kako bi pomogli svojoj Domovini... ta njihova je... oni su je stvorili... neka je opet spase...(www.uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 10. srpnja 2009.

8. srpnja 2009. navršila se godina dana od kako je preminula, a 11. srpnja pokopana Kata Šoljić "vukovarska majka hrabrost". Rođena je 1922. godine, a u Drugom svjetskom ratu je izgubila četvoricu braće. Za vrijeme Domovinskog rata su joj poginuli sinovi Mijo, Mato, Ivo i Niko Šoljić. Njihove je posmrtne ostatke tražila čak 12 godina, a posljednje tijelo - Nikino - pronađeno je 2003. godine u neobilježenoj grobnici u blizini Sremske Mitrovice. Usprkos velikim žrtvama koje je ta velika žena i majka zajedno sa svojom djecom podnjela za Domovinu, godišnjica njene smrti u hrvatskim je medijima prošla gotovo neopaženo, što dovoljno govori koliko se danas u Lijepoj Našoj drži do ljudi kojima možemo zahvaliti slobodnu i samostalnu Hrvatsku i do vrijednosti Domovinskog rata općenito. (mmb)