Detalji

Objavljeno: 11. veljače 2010.

Senat Zagrebačkog sveučilišta na svojoj sjednici održanoj 9. veljače potvrdio je odluku rektora Sveučilišta prof. dr. Alekse Bjeliša o suspenziji prof. dr. Darka Tipurića s mjesta dekana Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Za takvu odluku glasovala su 54 člana Senata, četvoro članova bilo je protiv, a osmero se suzdržalo od glasovanja. Pozdravljamo odluku rektora Bjeliša i Senata, ne samo kao korak u borbi protiv korupcije i kriminala, već kao važan korak u borbi za očuvanje (i podizanje) ugleda ključne hrvatske visokoškolske ustanove. Zbog čega je smijenjen dr. Tipurić, što je presedan, barem u novijoj povijesti Zagrebačkog sveučilišta? Zbog Međunarodne ljetne škole koju Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Na web stranici Ekonomskog fakulteta može se pročitati poziv dekana Tipurić poziva studentima: “Zadovoljstvo nam je pozvati Vas da se uključite u ‘Međunarodnu ljetnu školu’ Ekonomskog fakulteta - Zagreb. Naš su cilj visoki standardi studiranja, mogućnost primjene načela Bolonjske deklaracije, transferibilnost, a prije svega Vaše znanje i dobar uspjeh na studiju. Pri tome je zadovoljstvo studenata u središtu svih naših nastojanja.”(djl)

Detalji

Objavljeno: 10. veljače 2010.

Početkom devedesetih godina tijekom najžešćih vojnih operacija u Domovinskom ratu, Hrvatska je vojska brojila oko 200 000 pripadnika. Ako se u obzir uzme podatak da je na području Hrvatske tada bilo preko 200 000 izbjeglica (iz RH) i još barem toliko iz susjedne BiH, jednostavnom matematikom dolazimo do grube brojke od između 600 i 700 000 ljudi koje je država materijalno zbrinjavala. Vojska je u danim okolnostima funkcionirala savršeno, uostalom, dobili smo rat protiv višestruko jačeg i opremljenijeg neprijatelja. Ljudima koji su se silom prilika našli u izbjeglištvu materijalno je osigurano najviše što se moglo. Nitko nije bio na ulici, nitko nije bio gladan. Izgleda kako je Hrvatska koja je tada proživljavala svoje najstrašnije dane rata imala dovoljno snage pobrinuti se za one čije su potrebe bile najveće. Gdje smo to danas i u kakvom će stanju Hrvatska vojska dočekati petnaestu godišnjicu Oluje? Ako po strani i ostavimo da su hrvatski generali zaslužni za obranu države danas na optuženičkoj klupi u Haagu, svejedno smo suočeni sa surovom stvarnošću. Stvarnošću koju nam je stvorila desetogodišnja politika Stjepana Mesića (kao vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH), ali i svih njegovih istomišljenika koji su zajedničkim snagama doprinijeli eutanaziji HV-a, jednoj od nekad najjačih i najorganiziranijih hrvatskih institucija.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 10. veljače 2010.

«Večernji list» je u svojem prilogu «Obzor» objavio razgovor akademika Dubravka Jelčića s novinarom Denisom Derkom. Budući da mnogi čitatelji internetskih stranica HKV-a , posebno u inozemstvu, nisu pročitali taj intervju, prenosimo ga u sažetom obliku. U uvodnim odgovorima na Derkova pitanja, Dubravko Jelčić biranim riječima, punim poštovanja, govori o pokojnom Vlatku Pavletiću s kojim je zamislio biblioteku «Stoljeća hrvatske književnosti», veliki projekt koji se upravo nalazi u središtu pozornosti kulturne javnosti jer je na krajnje neuobičajen način oduzet onima koji su na njemu do sada radili. Jelčić pobija sve prigovore, posebno one koji dolaze od akademika Ante Stamaća. Njemu poručuje da pomete pred svojim vratima, to jest da se prisjeti svojih slabosti u uređivanju dviju knjiga u «Stoljećima», ali i faktografskih pogrješaka u «Antologiji hrvatske poezije».(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 03. veljače 2010.

Na Portalu Jutarnjeg lista od 3. veljače postavljen je članak s tužnom ispovijesti gospođe Ruth Dajč rođene Perl, Zagrepčanke, koja je izravnom pomoći tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca preživjela strahote Drugog svjetskog rata. Njeno je svjedočanstvo jedno od mnogih koje je u svojoj knjizi o hrvatskom blaženiku Alojziju Stepincu zabilježio u knjizi Juraj Batelja. Zanimljivo je pročitati dijelove svjedočanstva objavljene u Jutarnjem listu (Ruth Dajč: Stepinac me spasio od ustaškog zatvora), budući da se iz njega, kao i iz opreme članka u Jutarnjem listu može dosta toga naučiti o NDH, “narodnoj antifašističkoj” vlasti i samom Jutarnjem listu.

Detalji

Objavljeno: 02. veljače 2010.

Kažu mi neki da sam pretjerao u količini srdžbe dan ili dva prije nego što je visoko tijelo EU odbacilo amandmane dviju parlamentarka o «zajedničkom jeziku» za Hrvatsku, Srbiju, BiH i Crnu Goru. Ja sam se eto, vele, bez razloga dignuo na zadnje noge. Je li doista tako? Je li priča završena odbacivanjem amandmana ili je samo odgođena za neko povoljnije vrijeme? Hoće li taj zahtjev biti ipak postavljen kao posljednja ucjena, nakon što sve druge ucjene budu iscrpljene? Da. A povoljnije vrijeme bit će kada ubrzana Srbija dostigne usporenu Hrvatsku, te kada se i ostale «zapadnobalkanske zemlje» nađu zajednički na ulazu u europski raj. Nije li to sjajan trenutak za zajednički jezik?(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 01. veljače 2010.

Mediji su već opširno izvijestili o smrti dvoje maĐarskih državljana zbog posljedica teške nesreće na autocesti prema Budumpešti kod zaustavišta Savoly. Vozačica auta u kojem su se stradali nalazili nije prilagodila brzinu uvjetima na kolniku, odnosno nailasku Radomira Čačića. Zbog vožnje od samo 100-110 kilometara na sat vozačice ispred sebe, naš poznati političar, društvena vertikala i poduzetnik, nije stigao prikočiti pa je sa svojim dvotonskim Chryslerom 300C bio primoran udariti u zadnji kraj po svemu sudeći vrlo nesolidno građene Škode Fabije madžarskih registarskih oznaka. Ova nesreća toliko je potresla Radomira Čačića da je o njoj smogao snage izvijestiti hrvatsku javnost tek nakon nekoliko dana. O stanju stresa jasno govori i činjenica da je u svojem priopćenju naveo kako je na autocesti bila magla, iako je voditelj održavanja autoceste Damasdi Miklosom potvrdio suprotno. Jadni Radimir Čačić.(mm)

Detalji

Objavljeno: 28. siječnja 2010.

Ovih smo dana svjedoci sjajnih uspjeha hrvatskih športaša. Marin Ćilić je ušao u polufinale Australian Opena, jednog od četiri najveća teniska turnira u svijetu, u polufinalu na istom turniru je i Ivo Karlović u igri parova, hrvatski rukometaši na pragu su ulaska u polufinale europskog prvenstva, Ivica Kostelić postiže sjajne rezultate u skijanju, službeno najbolja športašica Europe, i druga na svijetu u 2009. Blanka Vlašić je, po tko zna koji put, sjajno otvorila sezonu. Sasvim dovoljno, zapravo i “previše” za napisati euforični članak o sjajnim športskim dostignućima Hrvata. Autor ovog teksta živio je određeno vrijeme u Engleskoj i Italiji, i sjeća se euforija u tim državama u vrijeme njihovih športskih uspjeha. Ne mislimo dakako da bi se sada u Hrvatskoj trebalo govoriti i pisati samo o tim sjajnim dosezima, ali, trebalo bi pisati i govoriti drugačije. Ovako se samo još jednom iskazuje “rad” hrvatskih vrhuški, medijskih i političkih, ne samo na podcjenjivanju tih dosega, već i na pokušavanju zatiranja ponosa Hrvata, te pokušaju prenošenja njihovog kompleksa manje vrijednosti (urođenog ili stečenog, svejedno) na hrvatski narod.(djl)

Detalji

Objavljeno: 28. siječnja 2010.

Sukladno starom i prokušanom propagandnom receptu koji kaže da «svaka laž, ako je dovoljno dugo ponavljaš, postaje istina» djeluju i određene političke-društvene strukture u Hrvatskoj. U posljednjih bezmalo dvadesetak godina tako je ne jedanput u tiskanim i elektronskim medijima ponovljena laž da je «Tuđman 1990. g. Srbe izbacio iz Ustava». Ta notorna neistina, međutim, ne dolazi samo iz redova srpskih političara, nego ju zastupaju i brojne – kako je takve u SSSR-u okvalificirao Lenjin – «korisne budale» iz redova hrvatskih političara, književnika i društvenjaka. Na izjave takvih lažova inače se ne vrijedi pretjerano osvrtati, no ponekad im – čisto iz razloga dekontaminacije političko-medijskog prostora – valja odgovoriti. Što je, dakle, stvarna istina? Da bi se odgovorilo na to pitanje, potrebno je ukratko podsjetiti na ustavnopravne promjene od kraja Drugoga svjetskog rata pa do danas.(D.Dijanović)