Detalji

Objavljeno: 03. listopada 2010.

Poznati hrvatski političar, bivši politički logoraš u Titovim kazamatima i bivši elokventni zastupnik u Saboru Republike Hrvatske, dr. Anto Kovačević, najavio je knjigu memoarskoga karaktera u koautorstvu s udbašem koji ga je nekada pratio kao političkoga disidenta. O tome je 5. rujna 2010. razgovarao na prvome programu HTV s novinarkom koja ga je pozvala na razgovor o toj zanimljivoj temi, pri čemu nije prema sugovorniku uspijevala zatomiti netrpeljivost.(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 30. rujna 2010.

U nakladi "Alfe" (urednik Božidar Petrač) objavljena je knjiga dr. Mile Bogovića "Žao mi je naroda". U uvodnom razgovoru što ga vodi priređivač knjige s biskupom gospićko-senjskim, Bogović objašnjava naslov podsjećajući na one dijelove Evanđelja koji govore da je Isus vidio kako narodu često ne ide dobro – ne samo što je gladan nego i zato što izgleda kao ovce bez pastira. Zato mu je žao naroda. Opsežna knjiga ( oko 6oo stranica) obuhvaća Bogovićeve tekstove u hrvatskim medijima u zadnjih deset godina, tekstove o osnivanju i rastu Gospićko-senjske biskupije i posebno one koji govore o izgradnji Crkve hrvatskih mučenika u Udbini.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 30. rujna 2010.

Tijekom Drugoga svjetskog rata i poslije njega, jugoslavenski komunisti i partizani izgradili su političko-ideološku dogmatiku i mitologiju koja se – s obzirom na to da komunisti u Hrvatskoj, osim formalno, zapravo nikada nisu ni sišli s vlasti – uvelike nameće i današnjim naraštajima, bilo putem partizanskih filmova što se prikazuju na HTV-u ili putem priča jugofila i titoista na visokim političkim funkcijama. U tome do savršenstva izgrađenom sustavu laži može se prepoznati nekoliko osnovnih teza: komunisti i partizani pobunili su se protiv mrskog okupatora i njegovih domaćih pomagača te narodima Jugoslavije donijeli slobodu; jugoslavenski antifašizam čist je kako u svojoj ideji tako i u svojoj provedbi; Josip Broz Tito neprijeporni je velikan povijesti zaslužan za obranu od nacionalsocijalizma/fašizma; ako je uopće komunizam počinio zločine, ti su zločini devijacija od izvorne komunističke ideje koja je plemenita i prepuna brige i ljubavi za cijeli ljudski rod.(D.Dijanović,Politički zatvorenik)

Detalji

Objavljeno: 29. rujna 2010.

Pod naslovom "Bivšem prostoru Jugoslavije nedostaje Miroslav Krleža", "Večernji list " je na cijeloj stranici objavio intervju s ravnateljem beogradskoga kazališta "Atelje 212", Kokanom Mladenovićem. Povod je postavljanje na repertoar Krležine drame "Glembajevi". Mladenovićevi razlozi za taj repertoarni potez su ovi: " Krleža je jedan od najznačajnijih autora koji su stvarali u Jugoslaviji... Glembajevski je ciklus nastao desetljeće nakon formiranja južnoslavenske zajednice... Glembajevi su aktualni jer se na prostoru bivše Jugoslavije oformilo jedno novo, beskrupulozno i trulo građanstvo.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 29. rujna 2010.

Gilles Néret: Maljevič 1878.-1935. i suprematizam, «Taschen», Köln-London-Madrid-Tokyo (bez godine izdanja.) U RH izdao Europapress holding d.o.o., u prijevodu Helene Sinković, Zagreb, bez navođenja godine izdanja. Distribuirao «Jutarnji list» na svim kioscima u zemlji. U seriji monografija koje su se prodavale u kioscima širom zemlje, zagrebački novinski magnat Nino Pavić, vlasnik «Europapressholdinga d.o.o., objavio je prošle godine monografiju «Maljevič», francuskog autora Gillesa Néreta. Pozdravili bi smo ovo izdanje, kada se ne bi radilo o manipulaciji sa slikarevom etničkom i kulturnom pripadnošću, čime se vrijeđa prijateljski ukrajinski narod. Za takvo ponašanje u Hrvatskoj ne postoji niti jedan razlog. Tim više, što je u Zagrebu organizirana 1989. velika izložba «Ukrajinska avangarda» kojom se prilikom svaki pismen čovjek mogao uvjeriti u to da Malevič pripada onamo. Uz to napisao sam esej «Čiji su Kazimir Malević i David Burljuk [1]» gdje su, ponovo, pismeni i dobronamjerni ljudi, mogli saznati činjenice o Maleviću. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 28. rujna 2010.

Ugledni hrvatski novinar Večernjega lista objavio je u svojoj kolumni «Politička šahovnica» 8. rujna 2010. članak pod naslovom «Crna Gora pravi susjed», s podnaslovom «Osim Mađarske, možda najmanje nejasnoga sa susjednim zemljama imamo s Crnom Gorom». Nakana članka je upozoriti na Crnu Goru kao dobroga susjeda i prijateljsku državu. No, u toj dobroj želji novinar je malo, kako kažu Crnogorci „prečero". A pretjerao je opisujući crnogorsko-hrvatske kulturne veze, zanemarujući pri tome Hrvate u Boki kotorskoj. (Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 27. rujna 2010.

Naš glasoviti kipar Kuzma Kovačić dao je zapažen intervju "Vijencu" u kojemu govori o Oltaru domovine, njegovoj zapuštenosti i mogućnosti da opet postane što je bio, dakle simbol obnovljene i u Hrvatskom domovinskom ratu obranjene hrvatske države. Govori i o ne tako davnoj obnovi i okrivanju spomenika u Srbu kao sramotnoj predstavi kojom je hrvatska vlast rehabilitirala četništvo. Također se osvrće na subverzivnu umjetnost koja, kako točno zapaža, najbolje opslužuje vlast i kapital. O obnovi podjela u hrvatskom društvu kao najvećem krimenu državne vlasti nakon 2000. kaže: " Takva neshvatljiva destrukcija može se objasniti samo krvavim tragom zločina , komunističkoga jugoslavenskog velezločina za vrijem, koncem i nakon Drugoga svjetskog rata. Teško je priznati zločin i još dijeliti vlast s potomcima žrtava toga zločina. Odatle i organizirani napadi na pobjedničkoga ratnog ministra obrane Gojka Šuška, koji je čistim srcem prihvatio i promicao svenarodnu pomirbu koju je proglasio Franjo Tuđman. Odatle stalni ustaše i partizani na HTV-u i u drugim medijima. Uz takvu buku lakše je obaviti sve one brojne čine protivne nacionalnom interesu, napravljene nalogom stranih moćnika i u krost tih moćnika, a sve u svrhu ostanka na vlasti.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 27. rujna 2010.

Gogolj Nikolaj Vasiljović, rođen je 20. ožujka. 1809. u Soričincima - Poltavska gubernija (Ukrajina), u obitelji sitnoga ukrajinskog vlastelina, dakle, po etničkoj pripadnosti on je Ukrajinac staroga roda. Umro je 21. veljače 1852. u Moskvi. Godina 1829. seli se u Petrograd gdje radi kao odgojitelj po velikaškim kućama. Potom postaje niži činovnik, a jedno vrijeme i predavač povijesti na Univerzitetu u Petrogradu. Prvu svoju priču "Bisavrjuk ili ivanjska noć" objavljuje 1830. g. Rodnom selu Soročincima posvetio je pripovijetku Soročinski sajam. Njegovo djelo, nastalo u krilu romantizma, ubrzo je postalo stožer ruskog i ukrajinskoga književnog realizma. O Gogolju se pisalo različito. Do osamostaljenja Ukrajine nije se smjela isticati njegova pripadnost ukrajinskome narodu. Nakon 1990. ukrajinski književni povjesničari pokušavaju izboriti pravo na ubaštinjavanje Gogolja u korpus nacionalne kulturne baštine, kao pisca dviju domovina. Što se tiče Godoljeve vjere, uglavnom se pisalo na štetu kršćanskog dijela njegovog opusa. Naglašavalo se kako je on "jedan od utemeljitelja fantastičnog realizma, koji je rođeni brat fantastične romantike i preteča simbolizma, u njegovoj mističnoj varijanti".(Đ. Vidmarović)