Još uvijek aktualni hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, već mjesecima posredno ili neposredno u medijima spominje predsjedničke izbore i moguće kandidate, ali se na neki način ustručavao pružiti javnu podršku bilo kojem od njih, valjda dok ne nađe «pravog». A sudeći po izjavama koje daje u posljednje vrijeme, izgleda da ga je i pronašao. Naime, u sada već (po količini izrečenih nonsensa) «legendarnoj» radijskoj emisiji 'S predsjednikom na kavi', Mesić je spomenuo gotovo sve kandidate koji su istakli svoju predsjedničku kandidaturu. Kažemo gotovo sve, jer jedini čovjek kojeg nije ni spomenuo jest dr. Miroslav Tuđman, što se može protumačiti kako dr. Tuđmana on i njegovi krugovi smatraju prijetnjom za svoju politiku. Upustio se i u očekivano «pljuvanje» po liku i djelu HDZ-ovog Andrije Hebranga, za kojeg je kazao kako «donosi destrukciju u politički život Hrvatske». Afirmativno se izrazio o Damiru Kajinu i Dragutinu Lesaru, no birane riječi ostavio je samo i jedino (za sad) za dr. Ivu Josipovića o kojem govori kao o «čovjeku i pravniku, koji vidi probleme i ima ideju kako ih riješiti.» Jesu li to baš zaista osobine koje dr. Josipovića krase stvar je osobnog mišljenja i preferencija, no ono što mu se svakako ne može osporiti jest da je riječ o čovjeku koji bi u pravom smislu riječi bio «dostojan» slijednik Mesićeve «političke ideje». Jer njegova je retorika, iako ponešto modificirana s obzirom da je prošlo dosta godina i da se radi o osobi s drugačijim stilom ophođenja, vrlo slična onoj kojom je Stjepan Mesić dobio predsjedničke izbore prije desetak godina. (mmb)

 

 

Ovih su dana oči ovog našeg napaćenog naroda opet usmjerene na branitelje. Ne zato što su sami, poniženi, uništeni praznim obećanjima i nadanjima, izloženi najtežim bolestima, iscrpljeni od preživljavanja u svakojakim neljudskim uvjetima, što nemaju za lijekove, a kamoli za sve ono što roditelji danas kupuju svojoj djeci i čime razvlače osmjehe na njihovim licima... Ne ni zato što odlaze kao sjene u koje su se nakon rata pretvorili... ne ni zato što sami skraćuju muke sebi i svojim najbližima... Ovoga puta ovaj nezahvalni, licemjerni narod čeka hoće li se ti neki branitelji odreći svojih „ visokih „ mirovina kako bi pomogli svojoj Domovini... ta njihova je... oni su je stvorili... neka je opet spase...(www.uhd91.com)

 

 

Ministar vanjskih poslova Švedske, zemlje predsjedateljice Europske Unije, Carl Bildt jučer je govorio i o problemu slovenske blokade hrvatskih pristupnih pregovora. Osim već ustaljenog zapadnoeuropskog gledanja s visoka na, kako Bildt kaže, Balkan, iz njegovih riječi se može pročitati mnogo toga «lijepog» o Europskoj Uniji. Carl Bildt je tako istaknuo dvije stvari. Rekao je da Hrvatska i Slovenija moraju svoje bilateralno granično pitanje riješiti na europski način, dogovorom. Nakon toga je javno rekao ono što je, kako je sam naglasio, nasamo rekao hrvatskim odnosno slovenskim političarima, a to je upozorenje da paze na retoriku, jer «na Balkanu ljudi vjeruju u ono što se govori».(djl)

 

 

Dr. Ivo Goldstein svakako je jedan od «najplodnijih» autora knjiga koje obrađuju tematiku hrvatske povijesti 20. stoljeća. Tragom primjerice prije nekoliko godina objavljene «Hrvatske povijesti» (2003), odnosno «Hrvatske od 1918-2008.» (2008), knjiga u više navrata činjenično osporavanih od strane brojnih hrvatskih povjesničara i općenito intelektualaca, kao i niza objavljenih "stručnih" članaka, čitatelj vrlo lagano dolazi do zaključka da se iza autorove inspiracije i «nadahnutosti» ne krije samo znanstvena strast povjesničara i profesora. Riječ je o vidljivoj ideološko-političkoj motivaciji, koja je među pripadnicima danas brojne anacionalne političke elite u Hrvatskoj, više no ikad naišla na zahvalne mecene i plodno tlo. Pa tako dr. Goldstein svako toliko posije nove povijesne krivotvorine, tendenciozne i subjektivne poluistine, u nadi da će nešto od toga, ako ne i sve uhvatiti korijenje. U taj bi se plan idealno bila uklopila njegova najnovija ideja, a to je pisanje povijesnih udžbenika za srednjoškolce, da ga u tome nije omela otegotna okolnost, kako niti jedan od njih «nažalost» nije uspio dobiti zeleno svjetlo članova Stručnog povjerenstva.(mmb)

 

 

Način na koji je Večernji list na već gotovi i autorizirani intervju dodao upit SMS-om ministru zdravstva o primjerenosti Sanaderovog ljetovanja na jahti nije, naravno, bio primjeren. Na tri strane, mislili smo ozbiljnog razgovora, jedan naknadno isprovocirani SMS od dvije riječi dopunjen je za bombastičan naslov na naslovnici, a potpuno u drugi plan palo je ono što je u intervjuu rečeno, ali i pitano - što novinarki nije očigledno bilo osobito važno. Trebalo bi biti žalosno da je na takve jeftine trikove spala redakcija nekada najčitanijih hrvatskih novina, ali valjda se bolje i primjerenije ne može. Jednako tako, neprimjerenom je nakon ovog poteza Večernjeg lista bila i reakcija ministra zdravstva Darka Milinovića kada je ustvrdio da u SMS-u nije mislio što je napisano, odnosno da je primjereno "da se dr. Ivo Sanader, nakon 20 godina mukotrpnog rada odmara". Kao da je problem to što se dr. Ivo Sanader odmara. Problem je u neprimjerenosti toga što se dojučerašnji prvi čovjek izvršne vlasti Republike Hrvatske odmara na jahti nekog hrvatskog tajkunčića bliskog HDZ-u, ili kome već. Zar intelektualac, rado viđen gost u Oxfordu, znalac triju stranih jezika i čovjek koji je stao po zaslugama uz bok samom Franji Tuđmanu nije mogao naći nešto manje otrcano nakon što je početkom turističke sezone napustio kormilo vladinog broda? (mm)

 

 

Prije nekoliko dana mediji su donijeli vijest o smrti jednog od, široj javnosti možda i najpoznatijih ratnih zločinaca iz razdoblja nakon završetka Drugog svjetskog rata. Riječ je o Simi Dubajiću – partizanu i komunistu, čovjeku koji se javno hvalio kako je samo na Kočevskom Rogu osobno nadgledao ubijanje oko 13.000 Hrvata. A kako njegova, kako je on to volio kazati «mitološka ubojstva Hrvata i Ustaša» ne bi ostala nezabilježena, Dubajić se 2006. potrudio izdati autobiografiju 'Život, grijeh i kajanje: Od Kistanja do Kočevskog roga' u kojoj priznaje kako je sa svojim «suborcima» sudjelovao u ubijanju ukupno oko 30.000 ljudi. Ni izdavanje knjige Dubajiću očito nije bilo dovoljno pa je svoje zločine vrlo iscrpno priznao i opisao i u brojnim novinskim člancima kao i pred TV kamerama. No, usprkos zaista bogatoj arhivskoj građi i dokaznom materijalu, hrvatsko Državno odvjetništvo čak 3 godine nije nalazilo shodnim protiv «Titovog ljubimca» (citat iz Dubajićeve knjige) podignuti optužnicu. Tjeralica je raspisana tek proljetos, kada je već 86. godišnji Dubajić u Beogradu ležao teško bolestan, praktički na umoru. (mmb)

 

 

Na hrvatskoj političkoj sceni pojmovi takozvane «ljevice» i «desnice» u pravom smislu te riječi odista ne postoje. Jer, dvije trenutno najjače stranke u RH, od kojih se vladajući HDZ često voli pohvaliti kako su oni desniji(?), i opozicijski «ljeviji» SDP, ne zadovoljavaju osnovne kriterije te i takve podjele. Uostalom, nekakve značajne razlike između te dvije stranke često ni nema, što je za kvalitetu demokratske političke raznovrsnosti u državi više no poražavajuća činjenica. Ono što hrvatska, nazovimo je tako «ljevica» uporno ne shvaća (ili ne želi shvatiti) jest da biti «lijevo» ne znači automatski i jedino biti anacionalan, što oni danas itekako jesu i da je Hrvatskoj više no potrebna nacionalno osviještena politička ljevica i desnica. Ovo što umjesto toga imamo danas skupina je ljudi koji kao da ne znaju da već skoro dva desetljeća žive u samostalnoj Hrvatskoj i koji je izgleda takvom ili ne žele ili ne osjećaju ili, što je još i najvjerojatnije i jedno i drugo.(mmb)

 

 

Dr.Ivo Josipović službeni je predsjednički kandidat SDP-a. Pokazali su to unutarstranački izbori na kojima je Josipović uvjerljivo pobijedio svog protukandidata Ljubu Jurčića, osvojivši 64,78 posto glasova članova SDP-a. Predsjednik stranke Milanović čestitao je dr.Josipoviću, naglasivši kako je ponosan na način na koji je stranka riješila pitanje izbora svog kandidata. Nakon toga svi su se zajedno sa smiješkom na licu poslikali za novine i TV, ostavljajući dojam ljudi koji «mogu, znaju i hoće» riješiti nagomilane hrvatske unutarnje i vanjske probleme. Uz jednu veliku zamjerku – zaboravili su napomenuti kako to planiraju učiniti.Jer SDP je proteklih tjedana učinio sve da se hrvatskoj javnosti prikaže u svjetlu moderne lijeve stranke koja će se za razliku od aktualne vlasti znati uhvatiti u koštac i sa «Slovenijom i recesijom». Mediji su uredno u svakim vijestima i poluvijestima i u svim gledanim informativnim emisijama izvještavali o Josipoviću i Jurčiću, velikim SDP-ovim uzdanicama u utrci za predsjednika, suparnicima, ali istodobno i velikim prijateljima. Plan promocije bio je odličan, jedini kamen smetnje na koji nisu računali bila je ostavka dr. Ive Sanadera, koja im je otela značajan dio medijskog prostora. (mmb)