Ministar vanjskih poslova Švedske, zemlje predsjedateljice Europske Unije, Carl Bildt jučer je govorio i o problemu slovenske blokade hrvatskih pristupnih pregovora. Osim već ustaljenog zapadnoeuropskog gledanja s visoka na, kako Bildt kaže, Balkan, iz njegovih riječi se može pročitati mnogo toga «lijepog» o Europskoj Uniji.

Carl Bildt je tako istaknuo dvije stvari. Rekao je da Hrvatska i Slovenija moraju svoje bilateralno granično pitanje riješiti na europski način, dogovorom. Nakon toga je javno rekao ono što je, kako je sam naglasio, nasamo rekao hrvatskim odnosno slovenskim političarima, a to je upozorenje da paze na retoriku, jer «na Balkanu ljudi vjeruju u ono što se govori».

Na stranu prepotencija i podcjenjivački odnos jednog «sjevernjaka» prema «južnjacima», na to smo već navikli. No, što je zapravo rekao Carl Bildt, koji predstavlja sam politički vrh Europske Unije?

Prvo je rekao da je europski način rješavanja problema, odnosno nesuglasica, dogovor. I to je rekao nakon što se godinama dogovor nije postigao, zapravo nije se maknuo od mrtve točke. Neupućeni promatrač bi pomislio da za takve slučajeve postoje tijela koja to rješavaju, dakle, sudovi. I, bio bi u pravu. Takvi sudovi postoje, već stotinama godina, osnovani su daleko prije nego što je nastala Europska Unija. I već stoljećima rješavaju granične sporove, pa su i mnoge zemlje Europske Unije tako riješile svoje granične sporove. No, Europskoj Uniji ne pada na pamet da se jasno i nedvosmisleno izjasni u korist rješavanja problema na takvom sudu, već predlaže kojekakve modele modificirane arbitraže i čega sve ne. Jasno je da Europska Unija nema mehanizama natjerati nekoga da prihvati neki sud, ali bi, da se ponaša onako kako za sebe govori da se ponaša, po najvišim europskim standardima, trebala reći što je pravo, a što krivo. No, Europska Unija zagovara lov u mutnom, to naziva «europskim načinom», to su dakle ti sveti europski standardi.

Druga stvar koju je izrekao Carl Bildt, isto je tako posve jasna i nedvosmislena: «Na Balkanu [u ovom slučaju u Hrvatskoj i Sloveniji] ljudi vjeruju u ono što se [od strane političara] govori». Dakle, mi smo zaostali Balkanci koji vjerujemo na riječ, i kojima nije drago kad političari lažu. Europska Unija puno je naprednija, tamo se ne vjeruje u ono što se govori, tamo ljudi znaju da je se govore laži, i ne vide u tome nikakav problem. Drugim riječima, izgovorena laž nije loša, naprotiv, samo lažite, ljudima smo ionako već toliko oprali mozak i dušu da se laganje smatra posve prihvatljivim.

Iako je svakom razumnom jasno kakva je, posebice što se morala i ljudskosti tiče, Europska Unija, drago nam je to izravno čuti iz samog vrha te Neponovljive Kreacije Slobodnomislećih Ljudi.

D. J. L.

{mxc}