Način na koji je Večernji list na već gotovi i autorizirani intervju dodao upit SMS-om ministru zdravstva o primjerenosti Sanaderovog ljetovanja na jahti nije, naravno, bio primjeren. Na tri strane, mislili smo ozbiljnog razgovora, jedan naknadno isprovocirani SMS od dvije riječi dopunjen je za bombastičan naslov na naslovnici, a potpuno u drugi plan palo je ono što je u intervjuu rečeno, ali i pitano - što novinarki nije očigledno bilo osobito važno. Trebalo bi biti žalosno da je na takve jeftine trikove spala redakcija nekada najčitanijih hrvatskih novina, ali valjda se bolje i primjerenije ne može. Jednako tako, neprimjerenom je nakon ovog poteza Večernjeg lista bila i reakcija ministra zdravstva Darka Milinovića kada je ustvrdio da u SMS-u nije mislio što je napisano, odnosno da je primjereno "da se dr. Ivo Sanader, nakon 20 godina mukotrpnog rada odmara". Kao da je problem to što se dr. Ivo Sanader odmara. Problem je u neprimjerenosti toga što se dojučerašnji prvi čovjek izvršne vlasti Republike Hrvatske odmara na jahti nekog hrvatskog tajkunčića bliskog HDZ-u, ili kome već. Zar intelektualac, rado viđen gost u Oxfordu, znalac triju stranih jezika i čovjek koji je stao po zaslugama uz bok samom Franji Tuđmanu nije mogao naći nešto manje otrcano nakon što je početkom turističke sezone napustio kormilo vladinog broda?

Brak kao crvena krpa

A kada smo već kod ministra zdravstva Darka Milinovića, i toga što je danas sve primjereno i neprimjereno, treba reći kako se ovih dana on našao na meti općeg medijskog linča prvenstveno zbog nekih dodirnih točaka sa stavovima Katoličke crkve po pitanju medicinski potpomognute oplodnje. To je očigledno po današnjim hrvatskim medijima za svaku osudu i nespojivo s napretkom unutar hijerarhije bilo koje hrvatske stranke, makar i demokršćanske orijentacije kakva je navodno HDZ. Pa udari kako god možeš i znaš. Tako oni, koji se inače svojski zalažu za pravo žene na izbor i abortuse, odjednom brinu za pravo djece na rođenje. Izdanja "katoličke" Styrije objavljuju fotografije mališana kojima navodno ne bi bilo suđeno biti na ovom svijetu da je "rigidni" zakon izglasovan prije. Ne sjećamo se kada su isti ti objavljivali fotografije u prilog onoj djeci što bi se rodila kada bi abortusa u Republici Hrvatskoj bilo manje. Ne sjećamo se medijske pompe u korist braka zato sto je statistički dokazano, i zdravorazumski očekivano, kako će se djeca u prosjeku unutar bračne zajednice razvijati sretnije i sigurnije.

Kao da se roditelji s problemima u dobivanju djece ne bi mogli prilagodili novom zakonu, odnosno ako je uvjet stupiti, kakvog li svetogrđa, u brak - tu omraženu instituciju svakog nadobudnog novinara i političara što danas surfa na valu primitivnog liberalizma. Zar je jedan "da" pred matičarom, koji tako i tako "ništa ne znači", neki problem za najliberalnije roditelje kojima je sreća njegova djeteta na prvom mjestu? Puno prije će biti da je ideološki ogrezlim krugovima problem sama pomisao da bi formalan ulazak u brak mogao dati ipak mali podstrek za stabilniju vezu dvoje ljudi i sutra cijele obitelji. Uostalom, da je žestokim kritičarima novog zakona o medicinskoj oplodnji zaista stalo do prava i sreće roditelja i djece onda ne bi upadali u kontradikcije na svakom koraku kao što upadaju.

Ne radi se o čarobnom štapiću

Medicinski potpomognuta oplodnja nije čarobni štapić s kojim se rješava nemogućnost roditeljstva uobičajenim putem. Stoga bi ovoj temi trebalo pristupiti posebno pažljivo umjesto podizanja medijske halabuke u kojoj se više ništa ne može racionalnoga reći.

Za početak, umjetna oplodnja sigurno predstavlja poseban stres za bračni par željan roditeljstva i često podrazumijeva dugotrajni postupak bez garancije za uspjeh. Sam medicinski postupak zbog jakih hormonalnih terapija prilikom dobivanja jajašca za postupak kod žena, potencijalnih majki, može povećati mogućnost tumorskih oboljenja, zbog čega ponavljanje tretmana traži i posebnu osobnu hrabrost. Postupkom medicinski potpomognute oplodnje uz zamrzavanje spolnih stanica umjesto zametaka može se izbjeći uništavanje embrija djece, ali, s druge strane, ovaj postupak noviji je i tehnički zahtjevniji. Umjesto, recimo, da kao društvo osiguramo što prije najbolje moguće uvjete za upravo ovakav tretman neplodnosti, cijela je bit rasprave čini se usmjerena jedino i samo na ideološke i političke obračune.

Više nego ikada ranije, moderna medicina pruža mogućnosti čuvanja ljudskog života od trenutka začeća pa do prirodne smrti. To bi se moglo i trebalo iskoristiti, odnosno tome bi svi trebali težiti. No, izgleda da je i takva činjenica u raspravama u današnjoj Hrvatskoj, ali i ne samo njoj, potpuno irelevantna i, da ne kažemo, «suvišna».

M.M.

{mxc}