Na hrvatskoj političkoj sceni pojmovi takozvane «ljevice» i «desnice» u pravom smislu te riječi odista ne postoje. Jer, dvije trenutno najjače stranke u RH, od kojih se vladajući HDZ često voli pohvaliti kako su oni desniji(?), i opozicijski «ljeviji» SDP, ne zadovoljavaju osnovne kriterije te i takve podjele. Uostalom, nekakve značajne razlike između te dvije stranke često ni nema, što je za kvalitetu demokratske političke raznovrsnosti u državi više no poražavajuća činjenica. Ono što hrvatska, nazovimo je tako «ljevica» uporno ne shvaća (ili ne želi shvatiti) jest da biti «lijevo» ne znači automatski i jedino biti anacionalan, što oni danas itekako jesu i da je Hrvatskoj više no potrebna nacionalno osviještena politička ljevica i desnica. Ovo što umjesto toga imamo danas skupina je ljudi koji kao da ne znaju da već skoro dva desetljeća žive u samostalnoj Hrvatskoj i koji je izgleda takvom ili ne žele ili ne osjećaju ili, što je još i najvjerojatnije i jedno i drugo.

Bilo kako bilo ta i takva «lijeva» opozicija nikako da pronađe pravi put do srca hrvatskih birača, koji unatoč svim slabostima i aferama uporno više vjeruju HDZ-u koji je barem još djelomično u formi, ako već ne u sadržaju nešto više nacionalno osviješten od SDP-a. Pokazali su to i prošli parlamentarni i nedavno održani lokalni izbori, a da se u opozicijske (anacionalne) redove uvukla nervoza dokazuje i način na koji se «pripremaju» za predstojeće predsjedničke izbore.

S jedne strane imamo krugove oko (i iza) predsjednika Mesića koji su itekako svjesni da njegovim odlaskom gube jednu značajnu polugu vlasti. Takvo stanje dovodi ih izgleda do grozničave potrage za najprikladnijim rješenjem pa se tako vjerojatno rodila i ideja o takozvanom «Trećem bloku» - (HNS, IDS, možda HSLS, SDSS), opciji čiji bi predvodnik naravno bio Stjepan Mesić, tko zna, možda kao i novi premijer. Časti i vlasti očito nikad dosta i nikad previše. No, koliko u teoriji možda i pametno osmišljena velika slabost ovakve kombinacije leži u činjenici da je Mesiću zaleđe HNS, stranka koja je trenutno veoma slaba i izrazito loše prolazi na izborima. To naravno i ne čudi ako se u obzir uzme da je predvođena ostarjelim i potrošenim duetom Čačić-Pusić.

Takva mogućnost ne može naravno odgovarati ni SDP-u kao drugoj najjačoj stranci u RH, predvođenoj ambicioznim tvrdolinijašima poput Milanovića i Josipovića (nesklonima svemu što se događalo u novijoj hrvatskoj povijesti, priznavanju partizanskih zločina i nazivanju Tita onim što je on zaista bio – zločincem i ubojicom Hrvata). Jer oni su svjesni da bi im formiranjem takozvanog Trećeg bloka, u mnogočemu sličan Mesić mogao oduzeti značajan dio biračkog tijela. A da je tome zaista tako daje naslutiti i članak jednog od kolumnista u Jutarnjem listu koji iz istih razloga napada Stjepana Mesića. A Treći blok nije i jedini problem SDP-a. Primjerice, u posljednje se vrijeme sve glasnije spominje mogućnost da se svojeglavi i Milanoviću neukrotivi Milan Bandić odluči također za predsjedničku kandidaturu (s obzirom da će zbog odnosa snaga u SDP-u i on uskoro morati razmišljati o novom mjestu pod suncem) i tako pomrsi račune Ivi Josipoviću. Ne treba naravno zaboraviti ni sada već službeno istaknutu predsjedničku kandidaturu IDS-ovog Damira Kajina, čovjeka koji je oduvijek blizak Mesićevoj politici. Kajin je također spomenuo mogućnost nastanka inicijative «Zajedništvo za Republiku» u koju bi bile pozvane i dobrodošle sve značajnije «lijeve» stranke u RH, kao i predstavnici nacionalnih manjina.

Dakle, više je nego jasno da je političku «ljevicu» obuzeo određeni nemir i nesigurnost, što je dovelo do sindroma s kojim se do sad ponajviše borila ona «desnija» struja u Hrvatskoj, a to je suficit kandidata koji pretendiraju na isto biračko tijelo. Nedostatak koherentnosti mogao bi ih dakle stajati dobrog rezultata i disperzija glasova mogla bi odigrati značajnu ulogu za «drugu stranu». Naravno, ako se i na njoj ne dogodi slična stvar. U svakom slučaju, izbori su sve bliže, nervoza je sve veća, a tko će iz svega izaći kao pobjednik, odnosno novi hrvatski predsjednik, ostaje za vidjeti. Rado bi rekli teško da može biti puno gore no što je to do sad bio slučaj, ali smo se već više puta opekli, pa nećemo to reći. Za početak, bojimo se da točno znamo u koju bi nas republiku, ako uspije, Kajinovo i Mesićevo Zajedništvo odvelo.

M.M.B.

{mxc}