Detalji

Objavljeno: 05. svibnja 2010.

Donosimo na beogradskom (kako piše u opremi članka) razgovor s hrvatskim veleposlanikom u Republici Srbiji u kojem je u zasigurno najboljem svjetlu što je mogao čitateljima Blicovog portala predstavio reklo bi se, u prvom redu, sebe. Naime, Željko Kuprešak je za srpske čitatelje usporedio svoje iskustvo življenja u Zagrebu s onim u Beogradu i zaključio "baš kao što je rekao Momo Kapor" da "kada dođeš u Beograd ti imaš potrebu da postaneš Beograđanin" dok u "Zagrebu imaš potrebu da ne budeš Zagrepčanin". "Mi smo konzervativniji i zatvoreniji", nastavio je Kuprešak, "a Beograd je otvoren i svi su dobrodošli".(mm)

Detalji

Objavljeno: 05. svibnja 2010.

Dok je dvanaesta godišnjica smrti Gojka Šuška - ratnoga ministra obrane i osobe koja svakako nije na posljednjemu mjestu u redu zaslužnih za pobjedu u Domovinskome ratu - u hrvatskim medijima prošla posve nezapaženo, smrt druga Ivice Račana, kao i njegova ideološkog uzora druga Tita, zabilježena je u svim medijima Zapadnobalkanske Republike Hrvatske (ZRH). O tridesetoj godišnjici smrti najvećeg sina svih naših naroda i narodnosti raspisali su se svi mediji u ZRH, a neki od njih pripremili su i posebna DVD izdanja o ljubičici bijeloj. Vrijeme kao da je opet stalo: i nakon Tita Tito! Zaključak je, dakle, nedvojben: za Hrvatsku su važniji jugoslavenski političari od onih hrvatske provenijencije. Tito je za Hrvatsku važniji od Šuška! Drugu Titi Hrvatska je, doduše, bila zadnja rupa na bratskojedinstvujućo-nesvrstanoj svirali («prije će Sava poteći uzvodno nego će Hrvati imati samostalnu državu», govorio je svojedobno drug Tito), ali to njegove apologete i sljedbenike – koji žare i pale današnjom ZR Hrvatskom - ne sprječava da mu u zasluge pripisuju i onu da je zaslužan za osamostaljenje i međunarodno priznanje RH. Ni manje ni više! Jednu od varijacija te konfabulacije zapisao je na dan Titove smrti u svojoj kolumni Davor Butković, jedna od perjanica demokratskog i objektivnog novinarstva u Hrvata, kolumnist i inače poznat po osebujnom shvaćanju političkih i društvenih zbivanja.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 05. svibnja 2010.

Politički značaj, gospodarska važnost, diplomatska i vojna djelatnost, te književna, jezična i kulturna baština hrvatskih feudalnih i dinastičkih obitelji Šubića-Zrinskih i Frankopan još nisu proučene, tako da je dosta nepoznanica, što znači i novih otkrića koje čekaju na hrvatske istraživače. Sa žalošću moramo priznati da politička i kulturna elita susjedne nam Mađarske više štuje Zrinske nego mi u njihovome matičnome narodu. Kao da je memoricid kojim su Habsburgovci ove obitelji zatirali i nakon što su to učinili fizički zločinačkim istrjebljenjem svih članova obitelji, još na djelu. Brutalnim ubijanjem (nakon što su povjerovali u «carsku riječ Habsburške presvijetle kuće») grofa Petra Zrinskoga (1621.-1671.) i šurjaka mu, kneza Frana Krste Frankopana (1643.-1671.) u Bečkom Novom Mjestu 1671., a potom progoni Petrove obitelji koji su završili njenim fizičkim zatiranjem, Habsburgovci su zadali jedan od više udaraca hrvatskome narodu od čijih se posljedica taj narod nikada nije oporavio. Habsburgovci i njihova kamarila ne samo što su ubili povijesne obitelji s dinastičkim pravima iz doba narodne dinastije, već su opljačkali njihova gospodarski imanja, a to je bila tada većina Hrvatske. Austrijski su vojni zapovjednici pljačkali sve što su mogli jednako okrutno i bespoštedno kao što su to činili i Osmanlije u svojim pohodima. U tu poharu ulazi i uništavanje i pljačkanje kulturnih dragocjenosti, među kojima je i čuvena biblioteka obitelji Zrinski, jedna od najvećih u tadašnjoj Europi. Nakon zločina u Bečkom Novom Mjestu dvorska je kamarila sve do kraja Monarhije 1918. godine, zabranjivala spominjanje Zrinskih i činila zločin memoricida, kako bi ih nestalo ne samo iz povijesti, već i iz memorije hrvatskoga naroda.(Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 05. svibnja 2010.

Tek je počeo, a sve se zna. I tko će kamo i što će reći, možda samo bolje od drugih, s više strasti i spoznaja. Putuju i djeca Hrvatskom. Đaci iz Samobora u Vukovar, đaci iz Jagodnjaka u Zagreb. Ali samo "hrvatski odjel" čuvene škole iz toga baranjskog mjesta. Kamo putuju đaci "srpskih odjela"? Josipović formira Vladu u sjeni. Vanjske poslove daje Budimiru Lončaru koji na duši ima mnoge hrvatske smrti. Lončar i isto tako prononsirani jugoslavenski ideolog Dejan Jović trasiraju put. Samoborski đaci slušali su u Vukovaru o ratnom heroju Tromblonu. Toga istoga dana srećem Tromblona u Zagrebu. Opet na prvoj crti – on i ekipa pomažu braniteljima s mnogo djece – da prežive, da imaju krov nad glavom. Da ne odustanu od života. Piše Stefan Rittgsser u "Jeziku" kako službeni list Republike Hrvatske, "Narodne novine", radi protiv hrvatskoga jezika. Umjesto točne riječ "trak" (prometni trak") odjednom piše "traka" – u Zakonu o sigurnosti prometa. Nije to slučajno, treba se i prometno, da ne velim saobraćajno, pripremiti za zapadni Balkan.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 04. svibnja 2010.

Donosimo tri priče o tri događaja koji su se zbili u samo dva dana. Naoko se čini kao da se radi o posve različitim stvarima, ali u srži stvari radi o istome. Radi se o neučinkovitosti pravne države. U prvom slučaju radi se o događaju od prije 19 godina, u drugom o tek nešto «mlađem» događaju. Treći se slučaj zbio prije dva dana, ali je i on posljedica neriješenog problema starog gotovo deset godina. Da ne ostanemo samo na već uvriježenoj formulaciji o neučinkovitosti pravne države, napominjemo da je u ovim slučajevima često prozivana policija učinkovito obavila svoj dio posla. Zakazalo je sudstvo, i što se zakonodavstva, i što se provedbe zakona tiče. Na takav se način već godinama obezvrjeđuju mnogi napori i rezultati rada hrvatske policije.(djl)

Detalji

Objavljeno: 04. svibnja 2010.

Koja je stvarna uloga Hrvatske u regiji, kad je u pitanju stabilizacija regije, koja je već stoljećima nestabilna i neprestano se stabilizira na destabilizirajući način? Objektivno Hrvatska danas na Zapadnom Balkanu ne može ništa, a i da može, ne smije stabilizirati nikoga i ništa. Ona ga je objektivno mogla stabilizirati u većoj mjeri negoli ga jest samo u jednoj prigodi godine 1995. Tad je, nažalost, Hrvatska vojska zapriječena pred ulazom i oslobođenjem Banje Luke od velikosrpske okupacije. I amen. Hrvatski prilog trajnoj stabilizaciji regije za Josipovića je „pogrešna politika"! Zašto je Hrvatska pristala protuustavno postati dijelom umjetne tvorevine pod imenom Zapadni Balkan kad u njemu objektivno ne može ništa, a kamoli ga stabilizirati? Ma, zbog „pridruživanja"! A ono je prilagođeno velikosrpskom imperativu o tome da svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi.(N.Piskač)

Detalji

Objavljeno: 03. svibnja 2010.

Donosimo tri priče o tri događaja koji su se zbili u samo dva dana. Naoko se čini kao da se radi o posve različitim stvarima, ali u srži stvari radi o istome. Radi se o neučinkovitosti pravne države. U prvom slučaju radi se o događaju od prije 19 godina, u drugom o tek nešto «mlađem» događaju. Treći se slučaj zbio prije dva dana, ali je i on posljedica neriješenog problema staroga gotovo deset godina. Da ne ostanemo samo na već uvriježenoj formulaciji o neučinkovitosti pravne države, napominjemo da je u ovim slučajevima često prozivana policija učinkovito obavila svoj dio posla. Zakazalo je sudstvo, i što se zakonodavstva, i što se provedbe zakona tiče. Na takav se način već godinama izravno obezvrjeđuju mnogi napori i rezultati rada hrvatske policije, ali i vjera u hrvatsku Državu kao takvu, što je možda i najgore.(djl)

Detalji

Objavljeno: 03. svibnja 2010.

U novom broju časopisa "Jezik" citira dr. Stjepan Babić misao Milana Šipke koji o jezičnom stanju u Srbiji nakon rasapa Jugoslavije kaže: "...izbile su rasprave o smislu istrajavanja na serbokroatističkim projektima nakon disolucije srpskohrvatskoga standardnog jezika i uopšte naučne orijentacije u toj oblasti." Drugi citat iz Šipke : "Pre svega, srpski politički faktori, ligvisti, naučni radnici i srpska kulturna i društvena javnost u cjelini, ni dvadeset godina nakon razvrgavanja jugolovenskoga državnog zajedništva i disolucije zajedničkog srpskohrvatskoga standardnog jezika, još se nisu zvanično odredili prema novonastaloj situaciji u oblasti jezika i jezične kulture, niti su formulisali osnove srpske jezične politike." Ta su dva citata bila povod dr. Babiću za napis u "Jeziku" koji se ne bavi toliko srbijanskim ovovremenim dvojbama, koliko govori o povijesti jezičnoga unitarizma u dvije Jugoslavije, sažeto, točno i poučno. Nikakve disolucije nije bilo, naravno, nego čak i u vrijeme posvemašnje zbunjenosti u sadašnjosti, srpskim lingvistima ne preostaje drugo nego da krivotvore prošlost.(H.Hitrec)