Hrvatski pravopis usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika

"Hrvatski pravopis" imao je brojna izdanja. Najnovije se razlikuje od dosadašnjih jer nema tri autora (Babić, Finka, Moguš) nego dva (Babić, Moguš), ali poglavito po tome što je usklađeno sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika. Norma, naravno, nije mijenjana, usvojena su tek neka rješenja po preporuci Vijeća koje predvodi Radoslav Katičić.

Spomenuta rješenja već su prije uvrštena u Hrvatski školski pravopis, koji je dobio preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za uporabu u školama. Hoće li napokon "Hrvatski pravopis" dobiti i preporuku za opću službenu i javnu uporabu, ostaje otvorenim pitanjem. Čeka se dovoljno hrabar ministar i dovoljno obrazovana Vlada, s napomenom da dobro uređena država jednostavno mora imati jedan službeni pravopis.

Nakladnik i ovoga izdanja je "Školska knjiga", urednica Dunja Merkler, a ocjenjivači Nataša Bašić, Mario Grčević i Sanda Ham. Godina: 2010.

Pisanje stranih riječi

U knjizi je opsegom najveći Pravopisni rječnik, a u Pravopisnim pravilima zanimljivo je Babićevo poglavlje o pisanju stranih riječi. Pravopis se bavi riječima iz drugih jezika koliko su pravopisni problem, bez obzira imaju li u hrvatskome jeziku dobru zamjenu ili ne.

Pisanje riječi iz jezika koji se služe latinicom već je uglavnom ustaljeno kada se radi o općim imenicama i nazivima, kao i pisanje imena. Ponašenice su sve države (Francuska za France itd.), svi oceani i mnoga mora, mnoge povijesne osobe (Ivan bez Zemlje, Kolumbo, Katarina Sijenska), mnogi gradovi: Asiz (Asissi), Beč (Wien), Pariz (Paris), Pečuh (Pecs), Krakov (Krakow)... zatim planine: Bavarske Alpe, Rudna gora, Švapska Jura, otoci: Uskršnji otok, itd. rijeke: Rajna, Majna, jezera: Ženevsko jezero, itd., zemlje i pokrajine: Flandrija, Porajnje, itd.

Nešto više znanja treba pri sklonidbi stranih imena i tvorbi od njih: Puccini, Puccinija, ako ime završava na "y" onda: Hemingway, Hemingwaya. Genitiv njemačkog ženskog imena Lotte glasi – također Lotte, dativ Lotti, Dorotea je u gentivu Doroteje, Shakespeare se sklanja Shakespearea, Shakespeareu, Hugo: Huga, Hugoa, Hugou (Navodim samo neke probleme i ilustracije iz inače opsežnoga teksta.)

Od riječi iz slavenskih jezika koji se služe ćirilicom, opće su imenice pohrvaćene (kolhoz, votka), a mnoga su imena ponašenice (Čajkovski, Gorki, Kijev). U načelu: riječi iz drugih jezika koji se ne služe latinicom, pišu se onako kako se pišu u tome jeziku kad se služi latinicom, a opće i vlastite imenice iz starogrčkog pišu se latinicom i ponašeno: mauzolej, Aristofan (Aristofanes), Pitagora (Pytagoras), Atena, Solun, Krf, Sveta Gora, a iz novogrčkog sirtaki. Iz japanskog: suši, feng šui, cunami (ali japansko prezime Tsunemi).